Srijeda, 29 Maja

Nedeljko Stanković, vlasnik Evropskog univerziteta Kallos: Veliko interesovanje za zdravstvene i tehničke studije ali zbog posla vani

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

“Trebalo bi da država toj djeci omogući radno mjesto, kako bi mogli tu da formiraju porodicu. Kad se dobije porodica onda se teško neko odlučuje da ide za inostranstvo”.

Razgovarala: Nermina Šunj Kušljugić

Dvije godine je nakon teškog perioda za Evropski univerzitet Kallos, vremena kada su čekali na rješenje Ministarstva obrazovanja Tuzlanskog kantona o institucionalnoj akreditaciji, kada su bili pod lupom medija, a kako je svojevremeno vlasnik Kallosa akademik Nedeljklo Stanković, kazao za Megafon, danima su imali inspekcije a roditelje i studente morali umirivati zbog zabrinutosti za sudbinu diploma stečenih na fakultetima Kallosa.

MI IH ŠKOLUJEMO A ONI NA KRAJU ODU

Za naš portal je Stanković tada govorio o posljedicama svega na rad Univerziteta.

U međuvrmenu su dobili rješenje Ministarstva, vratili broj studenata na raniji novo, ali kaže da sada imaju druge izazove s kojima se suočavaju svi, koliko privatni toliko i javni univerziteti.

Naš sagovornik uočava trend velikog interesovanja mladih za zdravstvene i tehničke studije nakon kojih odlaze u inostranstvo, jer sa tim znanjima lakše dobiju posao.

U jednom od ranijih intervjua za Megafon kazali da ste da vam je zbog cijele priče u vrijeme kad ste čekali rješenje od Ministarstva obrazovanja TK, ali i generalno zbog određenih trendova, prije svega odlaska mladih iz zemlje, u školskoj 2023/24 godini prepolovljen broj studenata. Dobili ste rješenje u međuvremenu, kakvi su trendovi danas, kako ste se nosili sa svim izazovima?

„U ovoj godini sigurno da je broj studenata porastao, došlo je do neke sigurnosti studenata i roditelja, tako da smo se skoro vratili na onaj nivo koji smo imali pre tih medijskih i problema koje smo imali vezano za tu akreditaciju. Tako das smo se vratili na novo koji smo imali pre tih problema“.

VEZANI TEKST:

Studiranje u TK (6): Evropski univerzitet Kallos dobio je akreditaciju, ali kao i javni univerziteti imaju sve manje studenata

„Imali smo popunu tih naših kvota, skoro da je popunjena, u odnosu na pretprošlu godinu kada smo imali veliki pad upisa, popravila se situacija“.

Šta nam to govori, jer istovremeno percepciju javnosti o sve manjem broju studenata potvrđuju i zvanični pokazatelji. Da li trend na vašem Univerzitetu možda govori da se studenti opredjeljuju za privatne fakultete?

„Nije to razlog. Broj studenata je opao svugdje, kako na javnim tako i na privatnim fakultetima, a pad broja studenata se uvijek prvo osjeti na privatnim fakultetima, jer se studiranje plaća. Na državnom se ne plaća i još uvijek državni univerziteti, zahvaljujući tom neplaćanju imaju veći broj studenata nego što imaju privatni unverziteti. Znači, ako neko može da ne plati onda će sigurno ići na javni univerzitet, ako može da se upiše. A vidite da na javnom univerzitetu kvote nisu popunjene kao ni kod nas i svako ko konkuriše će biti primljen“.

Referiram se ponovo na prethodni intervju, govorili ste o tome da se struka i znanje danas ne cijene, da je i to jedan od razloga manjeg broja studenata, što mladi jednostavno nisu zainteresirani za studiranje. Kakva su iskustva na Kallosu?

„Oni koji se upišu na Kallos, oni su vidim posvećeni nastavi, uče, školuju se. Pokušavaju da savladaju vještinu za koju su se opredijelili, ali veći broj je njih koji studiraju zdravstvene fakultete, tehničke fakultete, s ciljem odlaska u inostranstvo po završavanju fakulteta. Tako da se to i dešava, na kraju vidimo da je sve manji broj zdravstvenih radnika, da je sve manji broj inžinjera, informatičara. Svi su polako otišli van Bosne i Hercegovine. Ne samo van BiH, recimo Hrvatska je u još većem problemu nego Bosna i Hercegovina zato što su tamo mladi davno počeli da odlaze, zahvaljujući svojim putnim ispravama. Tako da taj problem sad dolazi kod nas u Bosnu, sve je manje djece, manje zaposlenih, manje sredovječnih, ostaje starija populacija, pa dokle ćemo, ne znam“.

Je li to alarm za institucije, prije svega obrazovne institucije pa i sve ostale u lancu zapošljavanja. Da li je vrijeme za saradnju. Na nivou srednjih škola u TK stimulira se obrazovanje za zanatska zanimanja. Šta se može u visokom obrazovanju uraditi da se ljudi ohrabre i ostanu ovdje i rade svoj posao?

„Nije do visokog obrazovanja, mi ih školujemo ali na kraju oni odu. Država može da pomogne, svakako. Može da im omogući radna mjesta kad završe fakultet, oni samo toliko i traže, ništa drugo i ne traže. Oni se školuju svojim novcem, stiču znanja i jednostavno kad završe fakultet, provedu dvije, tri godine dana u zemlji i shvate da ne mogu dobiti posao. Onda idu da se prekvalifikuju i odlaze dalje u inostranstvo“.

Koji bi način bio najbolji, kad govorite o potezima države?

„Mi smo nekada zagovarali da se rade vaučeri pa da svaki srednjoškolac dobije vaučer, ide na fakultet tamo gdje on želi i tim vaučerom plati školovanje. To je jedan vid, gdje bi vlast mogla da učini nešto, ne da tjera studente da idu na javni, a da ovi iz inata idu na privatni, nego da svaki budući student dobije vaučer i s tim vaučerom plati svoje školovanje koje sam izabere”.

Zainteresiranost studenata za profesije tražene u inostranstvu (Foto: N.Š.K./Megafon.ba)

“Možda bi to bilo dobro, onda student ne bi bio upućivan tamo gdje on neće, nego gdje hoće. A najbitnije, kako god da završi fakultet, da li sa vaučerom ili bez vaučera, da li privatni ili javni, trebalo bi da država toj djeci omogući radno mjesto, kako bi mogli tu da formiraju porodicu. Kad se dobije porodica onda se teško neko odlučuje da ide za inostranstvo.

PAMET NE TREBA DA IDE VANI, TAMO SMO UVIJEK SAMO STRANCI

Ja sam 32 godine proveo u inostranstvu i ne bih se tamo vratio. Nikad tamo nisam pripadao i svi koji kažu da tamo pripadaju oni su u zabludi ili neće da priznaju istinu. Mi smo tamo uvijek stranci, tako će uvijek i biti dok god ne odemo u penziju. Znači, nigdje nema ljepše nego u svom okruženju, u svojoj državi, samo se treba probati izboriti i ne treba pamet da ide odavde, pamet treba da zamijeni one političare koji ne rade ništa za ovaj narod, tako da u tom dijelu bi trebalo nešto uraditi. Nije puno u novcu, puno je više u tome da se može napraviti situacija da taj koji završi fakultet, pa i srednju školu, a zanati su danas profitabilniji od fakulteta, da kad završi da može da opstane, da radi ovdje i da tim novcem koji zaradi izdržava sebe i svoju familiju“, kazao je u razgovoru za Megafon, Nedeljko Stanković, vlasnik Evropskog univerziteta Kallos.

Megafon.ba

Dijeli.

Komentariši

Napomena:

Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. Megafon se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija Megafona je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.