Larisa Suša: Ne biramo ljude prema izvrsnosti i zato nas „snalažljivi“ ukopaše

Razgovarala: Nermina Šunj Kušljugić

Koliko je aktivizam prisutan u zajednici toliko je prisutna i građanska odgovornost, kaže u razgovoru za Megafon Larisa Suša, članica neformalne Lobi grupe žena iz Gračanice, čije društveno djelovanje prevazilazi okvire Sjeveroistočne Bosne.

Koncept ove grupe koja broji više od 500 članica je zasnovan, kaže naša sagovornica, na solidarnosti. I zato Larisa ne voli da joj se pridaje bilo kakva viša uloga u grupi, osim da je članica.

Ove su žene prije nekoliko godina zajednički uspjele promijeniti Statut Grada Gračanica, koji je donio konkretne promjene na terenu, ali svakodnevno mijenjaju nabolje i okolnosti u životima mnogih njihovih članica.

Pošlo im je za rukom da jedna od njihovih članica bude u Koordinacionom tijelu za bezbjednost Grada Gračanica.

Kroz brojne zajedničke akcije nastoje ženama pružiti podršku, zaposliti ih, a nekima su napravile i kuće.

ŽIVOTNE OKOLNOSTI SU ME ODVELE U AKTIVIZAM

Naša sagovornica Larisa Suša kaže da su joj putokaz u aktivizam, na neki način, bile životne okolnosti.

„Meni je zdravstveni sistem ubio dijete 2008. godine, tad sam jedva preživjela. Sistem mi je 2013. godine obespravio oca, od njega napravio invalida, nakon četiri moždana udara je završio u kolicima. Taj aktivizam se stvara iz lične potrebe za ostvarivanje sopstvenog prava. Kada stanemo pred ogledalo i postavimo sebi pitanje: zašto se nama nešto dešava ili zašto nam se desilo i šta mi kao jedinka možemo učiniti pred tim ogledalom, da promijenimo da se nekom drugom to ne desi.

Mislim da je to najčišći oblik društvenog djelovanja i upravo iz ovog razloga započinjem svoju priču.

Kada sam lično tražila odgovorne u sistemu zapravo sam spoznala da mi kao građanke i građani nismo odvojeni od sistema. Zapravo smo dio tog sistema koji snosi možda i najveću odgovornost zašto se sistem gradi takvim kakvim se gradi.

Tokom deset godina rada i aktivnog djelovanja na lokalnom nivou, mene su često prozivali da sam kao vegeta, miješam se u sve. Naprosto su me počele interesovati sve stvari koje direktno ili indirektno utiču na kvalitetu mog života i života mojih najmilijih. Onog momenta kada čovjek sa nagomilanim informacijama, počevši od društvenog, socijalnog, humanitarnog ili političkog djelovanja, shvati da čini vrlo bitnu kariku u toj zajednici i da može da mijenja stvari kao pojedinac ili grupa, kada posjeduješ i kompetencije, znanja, onda su to određene prednosti u odnosu na veliku većinu, naravno da kreneš da se baviš pitanjima za koja, niti te ko duži, niti ti ko plaća.

Ko vam je veća smetnja u tome što radite, institucije ili ljudi?   

Ljudi su, na neki način pod broj jedan, a onda su institucije. Onako kako se velika većina ponaša tako mi imamo miror opciju preslikavanja i rada ukupnog sistema institucija. Onda, učenjem, kroz radne radionice, ti dolaziš do spoznaje da mi imamo posla sa veoma neinformisanim građanstvom, u pravom smislu riječi.

U vremenu revolucije informacionih tehnologija, mi imamo situaciju da jedan pojedinac ne zna najbanalnije stvari. Ko mu je nadležan za koje pitanje, na koja vrata može da pokuca. Naravno, usljed te neinformisanosti, ličnog nerada na sebi, da bi ostvario određena prava on kuca na pet, deset vrata, i kada na svim vratima dobije odbijenicu, on od svojih prava odustaje. Onda se stvara inertno stanovištvo koje linijom manjeg otpora odustaje od svojih prava. Mi smo narodi vrlo specifičnog mentaliteta, koji će u svakom zakonu naći rupu kako da zaobiđu pravila i procedure. Mi u DNK imamo protkano to nepoštivanje pravila i procedura.

Koliko tome pogoduje vojska pojedinaca koji podržavaju takav sistem, jer se u njemu dobro „snalaze“?

Tako je, mi smo davno zaobišli da prema izvrsnosti biramo kadrove, ljude, politčare koji kreiraju društveni ambijent u sistemu. I uvijek na površinu isplivaju oni „snalažljiviji“. Dakle, ti „snalažljivi“ nas ukopaše, godinama.

ELEKTROINŽENJER LIJEPI PREDIZBORNE PLAKATE SREDNJOŠKOLCU

Nama su i politički aktivisti dobro došli, jer mogu da nam daju vjetar u leđa. Mislim da i politička scena dolazi u situaciju kada sazrijeva, jer ovo građanstvo, potentno građanstvo, koje je odlučilo da ode odavde je na najoštriji način kaznilo političke strukture što nisu u svoje redove birali prema izvrsnosti. Nego smo dolazili u situaciju da čovjek elektroinženjer lijepi predizborni plakat za nekog srednjoškolca koji je „snalažljiv“.

Svega smo se nagledali kroz aktivizam i ono što je mene lično motivisalo je da kažem hajmo pokušati da nadmudrimo stereotipe i da nadmudrimo i političko djelovanje, da iz sopstvenih grešaka nauče lekcije. Pustimo da „grohnu“ na nekim zadacima i onda kažemo, eh mi imamo rješenje.

Bukvalno smo izabrali teži put, koji je proces, koji će da traje, ali sigurno će donijeti neke drugačije i nove rezultate.

Bila sam prva kritičarka vlasti na lokalnom nivou. Mislim da je našeg gradonačelnika glava bolila kad se ujutro probudi i pročita moj Facebook status, od prozivke pojedinaca, navođenja imena, do nekih aktivnosti. Ali, na koncu dođemo na isto. Svi oni koji su danas vlast i mi koji želimo da mijenjamo određene stvari, ne moramo i ne možemo se uvijek složiti oko nečega. Nekada potpuno razumijem i političko djelovanje kad govorimo o lokalnom nivou, da neke kompromise moraš praviti da bi dobio interes više na nekom drugom planu, ali smatram da uvijek možemo, i mi smo dokaz za to, da vrlo ravnopravno diskutujemo o određenoj temi, vrlo kritički se osvrnemo, ali isto tako smo spremni i da sarađujemo oko stvari zbog kojih se možemo i moramo dogovoriti.

Ima li takav pristup vidljivih rezultata?

Ima rezultata, naravno. Naša neformalna Lobi grupa žena je 2016. godine podnijela inicijativu u obliku amandmana za izmjenu Statuta Grada Gračanica, kojim smo unijeli gender senzitivnost.

Da se vratim na početak priče, aktivizam je potreba kako bismo približili građankama i građanima određene stvari. Mi smo odlučili da se posvetimo povratku vjere u institucije građankama i građanima. Posvetili smo se sesijama, okupljanjima, zborovima građana. Fazno se to implementiralo na području grada. Gračanica je uvijek pokazivala svoju proaktivnost i način rada u pristupu svemu, to se dokazalo.

Larisa Suša: U našoj mreži žena niko ne uzima “pinku” (Foto: N.Š.K./Megafon.ba)

Mi smo uočili određene manjkavosti sistema u smislu odgovornosti i nevladinog ali i vladinog sektora.

Pazite, imamo poplavu svega. U Gračanici imate trenutno aktivan i Centar za mlade i Resursni centar SOS sela, društvene centre mjesnih zajednica, razlličite vrste udruženja koja se bave različitim tematikama, pitanjima. Ali, ono što smo primjetili je da svima fali koordinacije. Da se sjede za jedan hastal i koordinišu određeni procesi. Mi vidimo odgovornost u čitavoj vertikali vlasti. Pričamo sada o ugroženosti ukupne sigurnosti građana, zbog čega odlazi velika većina potentnog stanovništva. Nisu više razlozi ni plate. Ne odlaze ljudi koji nemaju, odlaze ljudi koji gube vjeru u siguran život u ovoj zemlji. Dakle, da bismo to obezbijedili, po čitavoj vertikali vlasti, počevši od najnižeg organizovanja lokalne zajednice, a to je mjesna zajednica, do gradske uprave, preko kantona, do federalne vlasti, pa i državnog nivoa, mi imamo mehanizme s kojima možemo da upravljamo. Za to smo imenovali ljude, znači, dali im svoje povjerenje, ali kad završi izborni proces mi razultate našeg povjerenja, odnosno, njihovog rada ne tražimo. To je najveća manjkavost nas građana. Dakle, u čitavoj toj vertikali vlasti, svi su odgovorni, odnosno, neodgovorni.

Znači, kada dođemo do mjesne zajednice, znamo kako se sve organizuje. Izmjenjen je poslovnik u Gradu Gračanica, u okviru tog poslovnika, i ono što smo mi uz pomoć našeg gradonačelnika uspjeli izdejstvovati je da se usvoji amandman gdje su promijenjene dvije riječi u Statutu Grada, ali koje su nam donijele, po osnovnom zakonu o ravnopravnosti spolova, učešće u radu mjesnih zajednica 40 posto žena.

Mi smo trenutno došli do 38 posto, ali i to je uspjeh. Mi smo prvi grad koji je to izlobirao i praktično primijenio.

Kada se to desilo, kad su žene ušle u mjesne zajednice i pokazale šta mogu…Ima tu i opstrukcija, ima tu i žena koje su tu ušle radi reda, još je ovo proces koji treba da se gradi, ali mi tek rezultate očekujemo za četiri, pet godina, prave, istinske rezultate.

Žene su ušle u MZ, zaposjele prostor gdje se donose odluke. Dakle, veoma je bitno da u organizaciji MZ za vodovod nije nužno da mora biti muško, ili da komunalije naplaćuje muškarac, može i žena. Naš cilj kroz djelovanje je bio, prvo da ukinemo monopol nevladinog sektora, da u svakoj mjesnoj zajednici imamo aktiv žena i aktiv mladih koji će toj zajednici eventualno pružiti inovativnija rješenja, koja možemo lobirati kroz nevladin sektor putem projekata, ali i kroz vladin sektor, putem mjesnih zajednica.

Onda smo počele analizirati odgovornosti na lokalnom nivou. Šta je to u nadležnosti lokalne gradske uprave, pa smo došli do toga da znamo ko su osnivači koje institucije, pa smo počele da se uplićemo u pitanja ko sjedi u upravnom odboru, koliko žena ima u UO. Jer ne treba da bude samo u MZ 40 posto žena, nego i u svakoj komisiji koja donosi odluke i u svakom UO svake javne institucije. I to je veoma bitno. Dakle, vrlo je jednostavna priča.

Nije to bila jedina velika akcija, aktivne ste na mnogim poljima?

Sada imate u lokalnim zajednicama novoosnovane obrte, jer neovisna žena je ona koja je slobodna i sposobna da se bori ali mora imati podršku. Mora imati sistematski riješeno pitanje egzistencije, mora biti ekonomski neovisna.

Nama su dolazile žene u suzama i kaže imam četiri razreda osnovne škole, ne znam ništa da radim. Nas pet je znalo nju preuzeti kao projekat. Pitamo je, znaš li praviti pitu? Ako znaš, nemoj nikada reći da ne znaš ništa raditi. Ti vrijediš! To je prva podrška koju dobije od nas. Ako znaš praviti pitu, mi ćemo ti kupiti dvije vreće brašna, šporet, pa će naša drugarica koja ima pekaru prodavati samo tvoje jufke. Da bi ti školovala svoje dijete i vratila sebi egzistenciju, stan i ostalo. Na taj način smo podršku praktično primjenjivale. Mic po mic, da bismo danas došle u situaciju da već imamo i sajam poduzetništva žena, Zlatne ruke Gračanice“.

Potrebne su i finansije za sve to, kako osiguravate novac?

Naša neformalna grupa ima radno tijelo koje se bavi isključivo humanitarnim radom i koordiniše sve organizacije. Mnoge naše članice vode određene organizacije. Mi pravimo kuće, ali sve u saradnji. Znači uzmemo jedan projekat. Mi imamo svoju ženu u tom i tom udruženju i kažemo taj projekat možemo riješiti preko te i te organizacije i oni mogu aplicirati. Radi se na principu prave, istinske solidarnosti. Dakle, niko ne uzima „pinku“.

UPOSLIT ĆEMO VLAST DA RADI ZA NAS

Mi smo imale i zavađu među ženama, ogroman je problem ženska zavist, nesolidarnost. Ali, mi se trudimo da to izbalansiramo. Primjera radi, ako jedna proizvodi krompir, sve kupujemo krompir kod nje. Ako se druga bavi proizvodnjom sira, sve kupujemo sir od nje. Stvaramo lanac koji se naslanja sam na sebe. Mreža funkcioniše i onda zajedno imamo sve. Tako da nema konkurencije među ženama.

Ono što sad želimo je da sa već provjerenim rezultatima uposlimo sistem, da sve to oni rade za nas“, kazala je u razgovoru za Megafon Larisa Suša, društvena aktivistica iz neformalne Lobi grupe žena u Gračanici.

Megafon.ba