Odlaze nam đaci (6) Direktor OŠ Pasci Elvir Fejzić svojim autom dovozi đake sve kako bi škola opstala

U OŠ Pasci u tuzlanskom naselju Par Selo ove godine upisali samo tri prvačića. Škola od prvog do devetog razreda ima ukupno 21 učenika.   

Piše: Maja Nikolić

Sve je manje djece u školama na području Tuzlanskog kantona. Škole koje su do prije nekoliko godina upisivale po tri odjeljenja, danas u prvi razred upišu tek dvadesetak učenika. Djece nema i to je činjenica, ali stvarni razlozi su odlazak cijelih porodica u inostranstvo, preseljenje roditelja u grad, ali i činjenica da se sve manje djece rađa.

GAŠENJEM ŠKOLE BIO BI UGAŠEN ŽIVOT U PAR SELU

Ono za što se nastavnici u Tuzlanskom kantonu bore je da ne dođe do gašenja škola, odnosno, da dođe bar do umrežavanja.

Jedna od škola o kojoj se godinama govori da bi mogla biti ugašena, odnosno, umrežena sa svojom područnom školom, jeste Osnovna škola Pasci. Ova škola je inače žila kucavica za ovo mjesto, a bez nje i ovo živo mjesto teško bi funkcioniralo.

Ove godine u centralnu Osnovnu školu Pasci u Par Selu upisana su tri učenika u prvi razred, a cijela škola od prvog do devetog razreda broji dvadeset i jednog učenika i nastava se odvija u tri kombinacije: od prvog do četvrtog razreda, zatim peti, šesti i sedmi razredi i zajedno osmi i deveti razredi.

Direktor škole Elvir Fejzić svaki dan dovozi četvero đaka, a u prošloj godini dovozio ih je šestero. Sve kako bi škola živjela. Kako je rekao za Megafon, sve će učiniti da se škola ne ugasi.

„Ja se nadam da do gašenja neće doći, a ako bi došlo to bi bio veliki gubitak za mjesto i lokalnu zajednicu, ali i Grad Tuzlu. Gašenjem škole ugasio bi se kompletan život u ovoj Mjesnoj zajednici, jer trenutno sve što egzistira, od Udruženja penzionera, Udruge mladih, Udruge žena kao i drugih udruženja, sve je zajednički povezano i prožima se kroz školu. Također, veliki broj projekata odvija se u našoj školi“, kaže nam na početku razgovora direktor Elvir Fejzić.

Kombinirana nastava koja se navodila kao jedan od razloga za gašenje škole, pokazala se kao neopravdan razlog.

„Odgovorno tvrdim da djeca iz kombinovane nastave mogu naučiti puno više. Evo primjera radi, kombinacija petih, šestih i sedmih razreda. Dijete iz petog razreda sluša gradivo sedmog, dijete iz šestog razreda sluša i podsjeća se na gradivo iz petog razreda i obratno. Imali smo i dobre rezultate iz kombinovane nastave. Učenica iz matematike nam je bila prva na nivou Grada Tuzle, a jedna učenica je bila prva na Kantonu iz njemačkog jezika. Naši učenici su išli na federalna takmičenja. Ne vidim razloga da gasimo školu“, ističe direktor Fejzić.

Osnovna škola Pasci u tuzlanskom naselju Par Selo (Foto: M.N./Megafon)

Elvir Fejzić je i sam učenik Osnovne škole u Par Selu koju je završio 1992. godine. Prisjeća se kako je u njegovo vrijeme tu bilo i do četiri stotine učenika.

„Pješačio sam četiri kilometra i nikada mi nije bilo teško, nikada nisam osjetio zimu i stalno mi se ta sjećanja vraćaju, posebno dok sjedim sam u kancelariji i razmišljam kako je škola nekada vrvila od graje i galame. Tada smo imali situaciju da je jedan peti razred imao po dva ili tri odjeljenja“, prisjeća se.

Što su danas stvarni razlozi sve manjeg broja učenika ni sam ne može dokučiti.

„Jer vidimo da je u selima sve manje učenika, ali vidimo da ništa bolje nije ni u gradu. Svi bilježe pad broja učenika. Po meni je ključni razlog odlazak u inostranstvo. Mada vidimo i da se ljudi sve kasnije odlučuju na brak, onda imamo samo po jedno, dvoje djece u porodicama. I to uzima danak. Ali ja prvenstveno smatram da je razlog taj što je veliki broj ljudi otišao vani, ne što nema komada hljeba ovdje, nego zbog cijele situacije, nesigurnosti“, rekao je za Megafon direktor Elvir Fejzić.

Već neko vrijeme se bori da se niti jedna škola na području Tuzlanskog kantona ne ugasi. Svaka ova škola, ima svoje mjesto u obrazovanju, smatra on.

„Ne radi se samo o ovoj školi, nego je mnogo škola na kantonu ugroženo. Ali evo, što se konkretno tiče naše škole na Par Selu, ona se nalazi na odličnoj lokaciji. Tu može biti odlična ispostava, primjerice Pedagoškog zavoda, određenog studijskog odsjeka. Na pola puta smo do Tuzle iz Živinica i Kalesije, od aerodroma smo udaljeni pet minuta. Naša škola je prelijepo uređena. Sve se može, samo se ne smije dozvoliti da se škola ugasi“, pojasnio nam je Fejzić.

Zasigurno je da ova škola opstaje zahvaljujući najvećim dijelom entuzijazmu Fejzića. On kaže da se pribojava da se ne ostvare davno zamišljeni ciljevi, da se škola ugasi.

„Smatram da ovdje treba prevladati razum, da se škola ne treba ugasiti sve dok imamo i jedno dijete. Obrazovanje nije trošak, to je ulaganje u našu zemlju i djecu“, rekao je Elvir Fejzić.

O tome koliko ova škola znači mještanima, svjedoče oni sami. Željko Tomić, iz Udruge mladih „Par Selo Dubrave“ ističe da mještani nikada ne bi dozvolili gašenje škole.

„Značaj lokalne škole za naše lokalne zajednice je prevelik. Osnovna škola Pasci je jedina ustanova koja redovno radi u Par Selu. Ostale rade povremeno, kao što je ambulanta i mjesna zajednica. Djeca iz nekoliko okolnih sela idu ovdje u školu od prvog do devetog razreda. Broj djece jeste mali, ali nije beznačajan, svako dijete je bitno. Škola povezuje sve ostale organizacije u našoj lokalnoj zajednici. Škola je stavila svoje resurse na raspolaganje lokalnoj zajednici. Kada bi se i to ugasilo, lokalna zajednica bi sigurno imala veliki gubitak, a društveni život u mjestu bi se vremenom potpuno ugasio“, kaže Željko Tomić za Megafon.

Nataša Tadić, naša nagrađivana novinarka, u par Selu je završila osnovnu školu. I danas živi u tom naselju i kaže za Megafon koliko je očuvanje ove škole važno. Za ovu školu sve ljude u Par Selu vežu najljepše uspomene.

„Osim učenika iz Par Sela, u školu su išla i djeca sa Orašja, Donjih i Gornjih Pasaca, Raskršća, Spreče, Donjih Dubrava. I bilo nas je. Broj učenila se uvijek povećavao u petom razredu kada su pristizali učenici iz Gornjih Pasaca iz područne škole koja je tada bila samo do četvrtog razreda. Naši školski drugovi i drugarice su dolazili pješice kilometrima, kroz šume, nisu se nikada žalili i nisu kasnili. Tada nas bude po dva odjeljenja od petog do osmog razreda. I sjećam se da sam stalno bila u biblioteci i uzimala knjige, imali smo dosta naslova“, priča nam Nataša Tadić.

Osnovna škola „Pasci“ je za vrijeme rata bila i mjesto kriznih sastanaka, rasprave o pitanjima ostati ili otići.

OŠ Pasci (Foto: M.N./Megafon)

„Neizvjesnost je sve ubijala, pa su se životne odluke donosile tu. Odatle se kretalo i na ratište pa tu i vraćalo. Nažalost, ne svi. Oduvijek je taj objekat za mještane imao poseban značaj. Nažalost, učenika je sve manje iz više razloga. Jedan je enormni odliv stanovništva iz okolnih naselja, a drugi je što su roditelji djecu upisali u jednu gradsku školu. I tako je postao upitan opstanak tog objekta i te institucije“, smatra Nataša.

ŠKOLA U PAR SELU JE VIŠE OD ŠKOLE

Naša sagovornica kaže da svaki put kada se susretnu ljudi iz ovog mjesta, uvijek se samo prisjećaju školskih dana, dogodovština, a još uvijek se svi međusobno zovu „školski“ ili „školska“. To je svima postao pozdrav.

„Šteta bi bilo da se ta škola zatvori. Nadam se da neće. Makar da ostane u nekom obliku i kao objekat i kao institucija.  Da se ne pretvori u hangar ili kakvo skladište.  Da ostane u ime svih kojih su otišli pa se rado vraćaju ljeti, a posebno da preživi u ime svih nas koji smo ostali. U ime nekih starih boljih vremena, školskih“, poručila je Nataša Tadić koja je i samo naše pitanje o mogućnostima gašenja škole doživjela veoma emotivno. 

VEZANI TEKSTOVI:

Odlaze nam đaci (1) Nikola Čiča, direktor Pedagoškog zavoda TK: Svake godine gubimo po jednu školu

Odlaze nam đaci (2) Mirela Salkić, direktorica Druge OŠ Živinice: Problem nam je manjak nastavnog kadra

Odlaze nam đaci (3) Alma Hadžiselimović, direktorica OŠ Sjenjak u Tuzli: Upisali smo manje prvačića ali novi đaci stalno dolaze zbog intenzivne stanogradnje u naselju

Odlaze nam đaci (4) Edis Hasić, direktor Osnovne škole Banovići: Imamo učenike ali nedostaje nam kadra

Odlaze nam đaci (5): U Osnovnoj školi Poljice u Lukavcu uskoro ostaju bez deset učenika jer odlaze s porodicom u inostranstvo 

(U nastavku serijala čitajte: Hoće li zbog manjka đaka biti spojene dvije tuzlanske škole, Jala i centar?)

Tekst je nastao uz podršku Evropske fondacije za demokratiju (EED). Njegov sadržaj ne odražava nužno službeno mišljenje EED-a. Odgovornost za informacije i stavove izražene u tekstu u potpunosti je na autoru.

Megafon.ba