Sarajevska četvorka i Stanivuković samo su dobili kredit od glasača

Rezultati lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini pokazuju da je dojučerašnja vlast drakonski kažnjena zbog bahatosti i potpune otuđenosti od naroda ali ne i od narodnog novca. I zato je pred izbornim pobjednicima veoma težak ispit jer su dobili „kredit“ po visokim kriterijima, koji moraju vratiti i opravdati.

Piše: Nedžad Kušljugić

Godinama je na našim prostorima njegovana teorija po kojoj se ionako sve zna: Srbi će za svoje, Hrvati za svoje, a Bošnjaci, zna se. Ali još tokom izborne noći bilo je jasno da se, za naše prilike, dogodilo čudo. Za sada u Sarajevu, za sada za gradonačelnike Banja Luke i Bijeljine, za sada u Tomislavgradu. Neki će reći da je malo, ali s obzirom na dugogodišnje važne „izborne utvrde“ izbornih gubitnika, znakovito je i do juče je ovakav scenarij bio nezamisliv.

Kažnjavanje otuđenih od naroda

Glasači su na ovim izborima pokazali političkim strankama šta misle: nezadovoljni su vlastima u BiH. I ne samo SDA-om i SNSD-om. SDP BiH je u Tuzli dobio gradonačelnika ali je stranka osvojila 5.771 glasova manje nego na prethodnim izborima. U Prijedoru DNS više neće imati gradonačelnika, a u Banovićima PDA, čiji je predsjednik godinama bio neformalni prvi čovjek Banovića.

Građani traže nova, mlada lica (Narod i Pravda, PDP), glasači ne vole stranke koje koketiraju sa vlastima radi vlasti (DF, SBB, Mićo Mićić u Bijeljini, DNS u Prijedoru), glasači vole buntovnike koji imaju petlje da izađu na megdan infrastrukturno, mnogostruko jačem protivniku (Elmedin Dino Konaković i Draško Stanivuković). I glasači su pokazali da  im nije važno da li je neko „drugačiji“ ukoliko je stručan (Srđan Mandić i Bogić Bogićević u Sarajevu).

Afere „Sarajlić“, „afera respiratori“, imenovanja podobnih na najodgovornije pozicije koja vrijeđaju inteligenciju, ponašanje medicinskih radnika prije svega u Kantonu Sarajevo tokom pandemije i prethodno odbijanje liječenja bolesnog djeteta, pokazali su razmjere nebrige vlasti prema građanima. SDA je drastično kažnjena kao nosilac svih ovih aktivnosti a s njom i njeni saveznici DF i SBB.

Prijetnje građanima, neriješeno ubistvo Davida Dragičevića, zabrana okupljanja i iskazivanja nezadovoljstva, sumnjiva kovid bolnica i javne nabavke tokom pandemije u bh. entitetu Republika Srpska, razlozi su SNSD-ovog gubitka Banja Luke.

Brojke su numoljive i u odnosu na lokalne izbore 2016. godine, SDA je u dva najveća kantona u FBiH (Sarajevskom i Tuzlanskom), prema do sada preko 95 posto obrađenih glasačkih listića, izgubila 41.591 glasača.

Demokratska fronta je u Sarajevskom kantonu izgubila 14.533 glasača, a SBB u Sarajevskom i Tuzlanskom kantonu 16.333 glasača. SDP BiH, mada ushićeni reizborom svog kandidata za gradonačelnika Tuzle, nemaju razloga za zadovoljstvo jer su izgubili 16.913 glasača. Pokazalo se da su Jasmin Imamović i Bogić Bogićević znatno poštovaniji od matične stranke.

U bh. entitetu Republika Srpska, SNSD je u Banja Luci izgubio 6.151 glasova, ali je njihov kandidat za gradonačelnika Igor Radojičić u odnosu na prethodne lokalne izbore izgubio 13.109 glasova.

Učenje na greškama SDP-a BiH

Glasači ne trpe prevare i pokazali su da kažnjavaju kandidate za koje su ranije glasali a koji koketiraju sa vlastima. Najbolji je primjer dugogodišnji gradonačelnik Bijeljine Mićo Mićić. U martu ove godine isključen je iz SDS-a zbog potpisivanja sporazuma sa SNSD-om, čime je postao njihov kandidat za gradonačelnika. Istovremeno je formirao svoju stranku SDS Semberije. Na ovim lokalnim izborima izgubio je od kandidata SDS – PDP, Ljubiše Petrovića, koji je osvojio 23.661 glasova. Istovremeno su stranke koje su Petrovića kandidirale, zajedno osvojile samo 8.691 glasova, što je još jedan pokazatelj da je Mićić kažnjen kao pojedinac.

Ni HDZ BiH na ovim izborima nije ostao neokrnjen. U Prozor-Rami ponovo su ostali bez načelničke pozicije izgubivši 1.158 glasova, a u Tomislavgradu su izgubili 2.714 glasova u odnosu na prethodne izbore.

Elmedin Dino Konaković i Draško Stanivuković, dokazali su da glasači poštuju prije svega hrabrost i da su tu hrabrost spremni podržati.

Iako su i njih dvojica izrasli iz nacionalnih ideologija ipak su pokazali da se može protiv samoproglašenih „legitimnih predstavnika naroda“, a prije svega „čuvara narodnih sehara“.

Osvježenja su i njihove matične stranke Narod i Pravda i Partija demokratskog progresa. Politička stranka Narod i Pravda tokom održavanja lokalnih izbora 2016. godine još nije bila ni osnovana, a na ovim je samo u Sarajevskom kantonu osvojila 37.537 glasova.

PDP je Banja Luci osvojio 11.596 glasova više nego na prethodnim lokalnim izborima.

Ovi izborni rezultati pokazuju da je dobar dio glasača u velikim gradovima glasao prije svega protiv dosadašnje vlasti. Ne umanjujući kvalitet predizborne kampanje izbornih pobjednika, ipak im je pobjeda manje razlog za slavlje a više putokaz u kojem smjeru trebaju da se kreću.

Ukoliko ponove grešku koju je u mandatu od 2010. do 2014. godine napravio SDP BiH, praveći neprincipijelne koalicije, stapajući se sa strankama koje mandat troše na ispraznu nacionalnu retoriku, završit će jednako. A SDP BiH se do danas od tih poraza nije oporavio.

Novi ispit za dvije godine

Stranke „Četvorke“ u Sarajevu i Draško Stanivuković u Banja Luci moraju pokazati građanima u lokalnim sredinama da su dorasli zadatku za koji su od građana dobili šansu. Moraju pokazati da su sposobni taj „kredit“ i vratiti. Samo tako će pokazati i građanima u ostalim dijelovima u BiH da mogu biti nosioci politike u vremenu koje slijedi, a u kojem se građani BiH trebaju primarno okrenuti ekonomiji, digitalnoj eri kojom svijet odavno gazi.

Nesumnjivo su građani nacionalno osviješteni i ne dozvoljavaju da im se u to dira, ali im je dosta manipulacija tim osjećajima. Možda i zbog ekonomskih posljedica pandemije, napokon su jasno kazali da se od toga ne živi.

Opći izbori 2022. godine zaista će biti najbolji pokazatelj koliko su i izborni pobjednici i građani tim novim spoznajama dosljedni.  

Megafon.ba