Nepravedna raspodjela javnih prihoda u FBiH: Fakti ili pravdanje nerada?

Piše: Nedžad Kušljugić

Godinama je raspodjela javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine predmet sporenja među kantonalnim vlastima. Važeću raspodjelu jedni smatraju nepravednom, drugi podastiru argumente zašto dobiju više od ostalih, i najčešće se raspodjela dovodi u vezu s politikom i navodnim favoriziranjem jednih u odnosu na druge.

Nerazumijevanje složenog sistema naplate javnih prihoda

Najtačnije od svega je to da su propisi neumoljivi, da je sistem raspodjele vrlo kompleksan i ne dozvoljava paušalna niti fragmentirana pojašnjenja. Prije svega treba znati kako funkcioniše sistem naplate javnih prihoda i način njegove raspodjele.

Kada su u pitanju indirektni porezi (PDV, carine i akcize) zakoni su propisani na nivou BiH i uključuju provođenje u oba entiteta, dok su propisi koji se tiču direktnih poreza na entitetskom nivou. U ovom segmentu propisi u FBiH i Republici Srpskoj značajno se razlikuju.

Naplata direktnih poreza i doprinosa u Federaciji u nadležnosti je Porezne uprave FBiH i treba razlikovati doprinose, porez na dohodak i naknade propisane kroz nesamostalan rad i samostalan rad, porez na dobit, porez na imovinu, te ostale poreze, naknade i takse.

Doprinosi se odnose na doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje (PIO), koji se u cjelosti uplaćuju na žiro račun Federalnog zavoda za penzijsko invalidsko osiguranje. Potom su to doprinosi na zdravstveno osiguranje, od kojih se 89,8 posto uplaćuje na žiro račun Zavoda zdravstvenog osiguranja kantona iz kojeg zaposlenik dolazi, a 10,2 posto na račun Zavoda zdravstvenog osiguranja FBiH.

Od osiguranja od nezaposlenosti, 70 posto se uplaćuje kantonalnim zavodima za zapošljavanje iz kojeg zaposlenik dolazi, a 30 posto Federalnom zavodu za zapošljavanje.

Dakle, primjera radi, BH Telecom, iako je sjedište kompanije u Sarajevu, za svog zaposlenika sa prebivalištem u Tuzli, za zdravstveno osiguranje uplaćuje 89,8 posto na račun Zavoda zdravstvenog osiguranja Tuzlanskog kantona, a ostatak ide u federalni Zavod. Za istog zaposlenog će 70 posto osiguranja od nezaposlenosti uplatiti na žiro račun Zavoda za zapošljavanje Tuzlanskog kantona, a ostatak federalnom zavodu.

Porez na dobit pravnih lica uplaćuje se na račune javnih prihoda kantona, koje zatim kantonalni trezor raspoređuje kantonalnim i općinskim budžetima. Što nije slučaj sa bankama i drugih finansijskim institucijama, društvima za osiguranje i reosiguranje, pravnim licima iz oblasti elektroprivrede, pošte i telekomunikacija, igara na sreću, a koji ove obaveze u cjelosti uplaćuju na račun budžeta FBiH.

Porez na dohodak uplaćuje se na račune kantonalnih budžeta prema prebivalištu fizičkog lica.

Vodna naknada i zaštita od nesreće takođe se uplaćuju na kantonalne budžete, samo prema sjedištu pravnog lica. Pri tome se vodne naknade raspoređuju 40 posto na dvije Agencije za upravljanje vodama u FBiH, 45 posto kantonalnom budžetu, a 15 posto Fondu za zaštitu okoliša u FBiH.

Zaštita od prirodnih i drugih nesreća raspoređuje se tako da 20 posto ide u federalni budžet, 30 posto kantonalnim budžetima i 50 posto u općinske budžete.

Ostale mnogobrojne naknade i takse uplaćuju se prema federalnom, kantonalnim ili općinskim nivoima zavisno od nadležnosti nad određenim djelatnostima.

Porez na imovinu se takođe uplaćuje na račune kantonalnih budžeta.      

Raspodjela prihoda od indirektnih poreza

Indirektne poreze čine PDV, carine i akcize. Svi javni prihodi prikupljeni po ovom osnovu uplaćuju se na jedinstveni račun Uprave za indirektno oprezivanje (UIO) BiH. Ukupno naplaćeni prihodi od pomenutih poreza, umanjuju se za procentualni iznos koji sleduje u Budžet BiH, zadržavaju se rezerve za povrat pravnim licima i dio novca za servisiranje vanjskog duga.

Preostali iznos se raspoređuje Federaciji BiH, Republici Srpskoj i Distriktu Brčko, prema utvrđenom koeficijentu, a na bazi njihovog udjela u krajnjoj potrošnji prikazanoj u PDV prijavama.

Prema posljednjoj odluci o koeficijentima za raspodjelu javnih prihoda sa jedinstvenog računa UIO BiH, privremeni koeficijenti su: 64,26 posto prihoda Federaciji BiH 32,19 Republici Srpskoj i 3,55 posto Brčko Distriktu BiH.

Potom se procenat od 64,26 posto za Federaciju raspoređuje na sljedeći način: u budžet Federacije ide 36,20 posto, kantonalnim budžetima 51,23 posto, jedinicama lokalne samouprave 8,42 posto, Direkciji cesta u FBiH 3,90 posto i Gradu Sarajevo 0,25 posto.

Pojedinačno učešće kantona unutar ovih 51,23 posto utvrđuje se na bazi sljedećih parametara: 57 posto na osnovu broja stanovnika u kantonu, 6 posto na osnovu površine kantona, 24 posto na osnovu broja učenika u osnovnom obrazovanju, te 13 posto na osnovu broja učenika u srednjem obrazovanju.

Pojedinačno učešće jedinica lokalne samouprave u raspodjeli  8,42 posto raspoređuje se na bazi sljedećih parametara: 68 posto na osnovu broja stanovnika u jedinici lokalne samouprave, 5 posto na osnovu površine jedinice lokalne samouprave, 20 posto na osnovu broja učenika u osnovnom obrazovanju, 7 posto na osnovu nivoa razvijenosti općina definisanog kroz indeks razvijenosti.

Ono što je trn u oku politikama u većine kantona u FBiH i što je nerijetko predmet manipulacija, ali i opravdanih pitanja su takozvani ponderi, iskazani kroz član 9 Zakona o pripadnosti javnih prihoda FBiH, a prema kojima na već pomenute parametre koji se imaju u vidu prilikom raspodjele, treba obračunavati i koeficijent koji odražava posebne rashodovne potrebe Kantona Sarajevo, a koji iznosi 2.

Ovaj posebni koeficijent za posebne rashodovne potrebe dodijeljen je i kantonima sa najmanjim prihodima po stanovniku: za Bosansko-podrinjski kanton 1,8, za Kanton 10 koeficijent je 1,1 a za Posavski kanton 1,5.

Ponder u praksi znači da se svi parametri koji se odnose na učešće kantona u raspodjeli prihoda što se tiče, primjera radi, Kantona Sarajevo (broj stanovnika, površina kantona, broj učenika u osnovnom i srednjem obrazovanju) množe sa 2, te se matematički procenat učešća u raspodjeli javnih prihoda za Kanton Sarajevo uvećava u odnosu na stvarne statističke podatke.

To u praksi znači da se, nakon što se uračunaju i ponderisana uvećanja za četiri kantona, umanjuje dio koji se raspoređuje na ostale kantone.

Najčešće se „povlašteni status“ Kantona Sarajeva obrazlaže činjenicom da ovaj kanton uplaćuje najviše poreza i doprinosa u Federaciji BiH, da stanovništvo ima najveću platežnu moć, da je najveći prosjek plata u Federaciji, da ima najveći broj zaposlenih, a sve to doprinosi ukupno ostvarenim prihodima u Federaciji BiH.

Sarajevo je grad u kojem je uglavnom sjedište organa javne uprave, potom veliki broj ambasada i diplomatskih predstavništava, nevladinih organizacija, sjedište poslovnih banaka i velikih investitora, a sve to doprinosi značajnijem učešću Kantona Sarajevo u ukupnoj naplati prihoda u Federaciji.

Preduslovi za stvaranje nove vrijednosti  

Političari u BiH, na svim nivoima, nerijetko fokus javnosti usmjeravaju na neravnopravne raspodjele novca od javnih prihoda koji već postoji, a manje na stvaranje političkih preduslova za povoljan poslovni ambijent, razvoj, investicije, pozitivno zakonodavstvo, stvaranje poslovnog okruženja u kojem bi svi imali jednake šanse.

Kada bi se energija potrošena u sporenja usmjerila u gradnju pomenutih pretpostavki, važeći zakoni u BiH pružaju dovoljno elemenata za ujednačen i ravnopravan lokalni razvoj, pa bi se efekat od novih investicija na lokalnom nivou odmah odrazio i na povećanje budžeta na kantonalnim i općinskim nivoima.

Megafon.ba