Ponedjeljak, Decembar 17

Napustio budžetski posao da bi pokrenuo vlastitu firmu

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Piše: Nermina Šunj – Kušljugić

Iza uspješne poslovne priče tuzlanske LightMedia, firme za dizajn i izradu svjetlećih reklama, krije se još upečatljiviji životni put njenog osnivača, četrdesetogodišnjeg inžinjera elektrotehnike Amira Suljagića.

Njegove su reklame danas prepoznatljive na tržištu u cijeloj BiH ali i u Njemačkoj, a sve je prije deceniju i po počelo slučajno, s prvim „inat – poslom za amidžu“.

Prvih amidžinih 500 maraka

Amir Suljagić je zvanje diplomiranog inžinjera elektrotehnike stekao 2004. godine na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Tuzli. Već tada se povremeno bavio izradom reklama. Posao je to koji zahtijeva mnogo ulaganja i znanja, i ideja o vlastitoj firmi tada nije bila ni u povoju. Ali, kako je ispričao za Megafon.ba, jedna kafa s amidžom u proljeće 2005 – te bila je prekretnica na tom putu.

„ Amidži za firmu neko napravio reklamu i pitam ga koliko su mu naplatili. Kaže on 500 KM. Kažem mu, čovječe za te pare napravit ću ti tri puta veću reklamu od ove. Malo me je zezao zbog mog pretjeranog samopouzdanja ali kroz nekoliko dana kaže mi evo ti 500 maraka da napraviš reklamu. Uhvatio sam se za glavu. U to vrijeme ne znam ni gdje ću nabaviti materijal, kako ću napraviti, ali odlučio sam, napravit ću to kako god“

Jedino što je imao kad je počinjao, priča nadalje Amir, bilo je tih 500 maraka ali i motiv. Da pokaže da umije.    

Napustio budžetski posao da bi pokrenuo vlastitu firmu

„ April je 2005 – te godine i odem na rafting u Bihać s prijateljima. Sjedim s čovjekom kojeg poznajem godinama ali nikada nisam znao čime se tačno bavi. Kažem mu u belaju sam čovječe, a on mi kaže da firma za koju radi, u Visokom prodaje materijal koji mi treba. Sjednemo u auto i pravac u Visoko. Pomogli su mi i sa savjetima i napravim reklamu“, priča Amir i prisjeća se da mu je tada potvrda amidžinog zadovoljstva bila tetkova ponuda da rade zajedno i naprave reklame za čak 40 kladionica širom BiH.

Kaže da se nije se bilo lako nositi s prvim velikim projektima i isčekivati prve kritike za rad, posebno ako dolaze iz familije.

Posao u Vladi Brčko distrikta

Istovremeno je, kaže, aplicirao za posao u Vladi Brčko distrikta, ali konkursna procedura je trajala veoma dugo i nije mnogo ni razmišljao o ishodu. 

„U septembru stiže obavještenje da sam dobio posao u Brčkom. Vidi sad ovo, a ja se taman „zaradio“ s reklamama. Kažem ja ocu da ne bih išao u Brčko. Kaže mi: ili ćeš ići ili u mojoj kući nećeš raditi sa reklamama ako odbiješ posao. I šta ću, odem u Brčko, potpišem ugovor i iznajmim stan“.

Radio je u Vladi Brčko distrikta kao serviser računarske opreme. Imao je platu 1.500 KM.

Kako je ispričao za Megafon, taj mu je posao dojadio nakon šest mjeseci. Na poziv iz Tuzle, uzima godišnji odmor kako bi sudjelovao u projektu na Brčanskoj Malti, izradi reklame duge 30 metara.  

„Kažem ocu ja bih napustio posao u Brčkom i opet sam dobio isti odgovor: ne napuštaj nipošto! Mati je bila malo popustljivija, podržavala me je da idem vlastitim putem“.

Napustio budžetski posao da bi pokrenuo vlastitu firmu

Bajro Borić, mr. Senad Gutić, Emir Mustafić i Enver Alihodžić

Prije nego što će isteći prvi ugovor na godinu dana koji je potpisao u Brčkom, odlučio je otići pretpostavljenom i saopćiti da više neće raditi u institucijama.

„Pita me šef: pa zašto? Kažem, pa dosadno mi, da ne dođem ovdje tri dana vi ne biste ni primijetili. A on mi kaže: pa šta? Šta hoćeš ti čovječe? A meni je tada bilo teže otkazati stan nego posao, toliko me nije zanimala opcija da ostanem“.

Kad sreća prati hrabre

Krenuo je autobusom iz Brčkog u pet ujutro i u vožnji mu je zazvonio telefon. Uslijedio je poziv za posao u Tuzli, u firmi koja se bavi prodajom elektro opreme. Kako nam je ispričao, s koferima je došao na sastanak i dogovor je bio da počinje raditi od ponedjeljka.

Ni na tom radnom mjestu Amir Suljagić nije dugo ostao. Napustio je posao i prijavio se na evidenciju Zavoda za zapošljavanje Tuzlanskog kantona (TK).

Uskoro je s tuzlanskog Fakulteta elektrotehnike uslijedilo ohrabrenje da sudjeluje u natjecanju za novac da pokrene vlastiti posao. Preporučio ga Zavod za zapošljavanje TK kao tada jedinog inžinjera elektrotehnike na evidenciji nezaposlenih. 

Priča nadalje Amir, poslao je biznis plan i prošao. Prošla je njegova ideja o pokretanju firme za izradu svjetlećih reklama. Znao je još tada da će se zvati LightMedia. Uvjet za finansijsku pomoć bio je da registrira firmu. I registrirao je 20.decembra 2007. godine. Dobio je prvih 5.000 KM i počeo raditi u proljeće 2008. godine.

Kaže da nije bilo nimalo lako, jer je u to vrijeme recesija činila svoje i na tržištu BiH.

Imao je najprije samo sebe, pa još jednog uposlenika, ali danas zapošljava ukupno pet ljudi. Vrsnih majstora svog posla.

U firmu dolazi prvi, u pet ujutro

„Imam poseban dogovor i razgovor sa svakim uposlenikom. Mi smo tim i volimo ovaj posao. U firmu dolazim prvi. U pet ujutro. Ponekad posao zahtijeva i rad nakon redovnog radnog vremena u radionici. U  LaghtMedia rad je na prvom mjestu ali zato su moji uposlenici redovno i natprosječno plaćeni i izmirujemo uredno sve obaveze prema državi. Radimo za tržište cijele BiH i naše reference to najbolje potvrđuju. Dakle, može se kad se hoće, kad imate tim i ako radite časno. Upravo radimo na projektu za klijenta iz Njemačke“, kaže Amir.

Napustio budžetski posao da bi pokrenuo vlastitu firmuPriča o projektu za njemačko tržište bila je šlagvort za pitanje o tome šta misli o masovnom odlasku mladih ljudi u Njemačku. Kaže da je iz razgovora s mnogo ljudi koji su otišli zaključio da su u zabludi oni koji misle da će tamo raditi posao za koji su dobili diplomu, izuzev ako nemaju specifična praktična znanja koja se cijene.

„Među mladim ljudima koji odlaze vani vlada veliko neznanje. S diplomama koje su stekli ovdje ne mogu tamo ništa raditi. To je velika iluzija. Kaže mi jedan Nijemac da koliko god da zaradiš para u onih osam sati, sistem u Njemačkoj je tako uređen da i potrošiš sve to za mjesec. Čak i on koji 30 godina ima svoju firmu, ako želi malo više za putovanja ili luksuz, mora da radi dodatna dva, tri sata. I nije važno imaš li 1.700 ili 10.000 eura platu, pravilo je isto. Jer ako imaš višu platu, primjera radi, imaš bolje auto a ono je skuplje, održavanje je skuplje. Imaš porodicu, više djece, a tad u Njemačkoj moraš imati veći stan, a veći stan košta više. Održavanje košta više. Sistem je sve izbalansirao“, kaže Amir.

U BiH je moguće zaraditi više nego u Njemačkoj

Ilustrirao je sistem u Njemačkoj s aluzijom na utrke i pravilo da koliko pretrčiš toliko je tvoje. Vjeruje da bi njegov sagovornik Nijemac imao više novca da radi u BiH.  

„Ovdje ljude uče kako da odu tamo, a treba ih prvo učiti kako da ostanu. Moraš da radiš na sebi svaki dan. Ako hoćeš da ostaneš, moraš prvo da se uozbiljiš. A to znači da uradiš sve ono što si obećao sebi da ćeš uraditi“, kaže Amir uz konstataciju da nije teško otići već da je za ljude koji žele više, zapravo mnogo veći izazov da ostanu ovdje.  

* Tekst je nastao u okviru Megafonovog marketinškog projekta „Pozitivna BiH“

Megafon.ba    

Dijeli.

Komentariši

Napomena:

Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. Megafon se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija Megafona je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.