Kolindino kopiranje Dodika

Autor: Nermina Šunj- Kušljugić

Česte i žestoke reakcije u domaćoj javnosti na političke istupe ali i ispade predsjednice susjedne Republike Hrvatske Kolinde Grabar- Kitarović ukazuju na to da nam je u Bosni i Hercegovini itekako važno ko će nakon predstojećih izbora u susjeda zasjesti u predsjedničku fotelju. Ničeg neobičnog u tome nema, s obzirom na geostrateški kontekst na Balkanu.

Dan državnosti uz Tompsonovu muziku

Kako se već nakupilo nimalo bezazlenih „ispada“ i „izvala“ hrvatske predsjednice, javni kritičari u Hrvatskoj ali i BiH, sve su skloniji prizivanju loših izbornih rezultata za Grabar – Kitarović tokom izborne utrke za novi mandat na Pantovčaku.

Međutim, zanimljiva je učestalost javnih istupa hrvatske predsjednice koji za nekoliko sati postaju viralni, pa bi se moglo postaviti i pitanje da li je to slučajno i da li je slučajno da su teme njenih javnih performansa uvijek historija, domovinski rat, sport, muzika, izjave s patriotskim emocijama, a koje uvijek duboko senzibiliziraju Hrvate.  

Kako se desilo da u Hrvatskoj koja baštini evropske i civilizacijske vrijednosti i u kojoj je donedavno predsjednik bio profesor violine, čovjek uglađenih manira, „narodna zvijezda“ postaje oznojena žena u mokroj majici što skandira s fudbalskim navijačima, boksa, u kožnoj se jakni zabavlja na koncertu ili se u maskirnoj uniformi takmiči s najvišim vojnim oficirima u gađanju iz vatrenog oružja, a tokom prijema povodom godišnjice državnosti najvišim zvanicama upriliči javno slušanje muzike Marka Perkovića Thompsona..?

Susjedima u BiH svako malo „dobaci“ neke kvalifikacije poput one o „radikalnom islamu“ a koje, naravno, ne prođu bez reakcija u BiH i regionu, što je i vjerovatno bio cilj izjave.  

Već viđen scenarij imali smo u bh. entitetu Republika Srpska, odnosno, tokom ranijih ali i predizborne kampanje uoči izbora za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.

Sve značajke „strateškog komuniciranja“ s javnostima koje ima komunikacija hrvatske predsjednice, vrlo je uspješno već primjenjivao Milorad Dodik (SNSD).

Ljubitelj je sporta (košarke) pa ga prisustvo u publici (s narodom) čini pristupačnijim i popularnijim, voli vojne parade, često poseže za mikrofonom i zabavlja „široke narodne mase“, identificira se s njima, odnosno, glasači se identificiraju sa svojim vođom kojem nije problem „sići među narod“. I uvijek nekako „slučajno“ sa svih događaja pa čak i onih privatne naravi, u medije „procuri“ fotografija ili Dodikova izjava.

Predizborna strategija fokusirana je na  senzibiliziranje Srba temama iz historije, rata, sporta, patriotizma, a slogan „Pod zastavom Srpske“ stalno se rabi i njime pothranjuje osjećaj u Srba da, uprkos svemu što su izgubili, treba da se bore za jedino što su dobili: Republiku Srpsku. Dodika vole i jer pokazuje „srpsku hrabrost“ da se, poput Davida (iz Starog zavjeta), „odupre imperijalističkim silama“ (kao Golijat), a sve upakovano u populizam prijemčiv narodnim masama.

Obrazovanje ili umjetnost, primjera radi, rijetko su teme o kojima Dodik, odnosno Kolinda Grabar – Kitarović javno govore. 

U aprilu 2018. godine agencija Asocieted Press (AP) je objavila opsežnu analizu o jačanju krajnje desnice u Istočnoj Evropi.

Uz citat mađarskog premijera Viktora Orbana (koji se nerijetko prikazuje kao čuvar „bijele, kršćanske Evrope“)   koji je ranije rekao da se Evropljani ne bi trebali miješati s Afrikancima i Arapima, izjavu jednog od vodećih političara u Bugarskoj koji je tamošnju romsku manjinu nazvao “divljacima”, a za Romkinje rekao da “imaju instinkt uličnih pasa”, kao ilustracija teze iz analize navedena je i svojevremena zahvala hrvatske predsjednice Kolinde Grabar -Kitarović Argentini što je nakon Drugog svjetskog rata prihvatila ozloglašene pronacističke zločince, vođe NDH-a.

„Tvrdeći da brane svoj nacionalni suverenitet i kršćanske vrijednosti od globalizacije, sve je više mržnje usmjerene prema Romima, Muslimanima, Židovima i drugim manjinama u Srednjoj i istočnoj Europi“, navodi se u analizi AP-a. Kaže se i to da u Srbiji i Hrvatskoj nakon ratova 1990-tih ponovno raste nacionalizam a neki politički analitičari vjeruju kako ruska propaganda potiče stare nacionalne sukobe.

„Postoji nešto šire u regiji što je na površinu izbacilo taj nacionalistički, konzervativni diskurs i učinilo da ideje krajnje desnice postanu dio političkog mainstreama“, tvrdi Tom Junes, historičar i znanstveni istraživač Fonda za društvene i humanističke studije u Sofiji u Bugarskoj.

Strategija bez muke

Brojne druge analize ali i konkretni rasporedi političkih snaga u evropskim parlamentima potvrđuju teoriju koju je, između ostalih, analizirala AP, pa je sasvim logično da se takav „teren“ koristi za senzibiliziranje glasača upravo temama koje podsjećaju na krvavu historiju Balkana. A kako se u BiH i regionu pokazalo da su glasači desnice najistrajniji, najvjerniji i najrevnosniji glasači, iskristalizirala se odlična strategija za dobijanje izbora.

Stoga je možda i naivno Kolindino sve češće „skretanja s puta“ ocijeniti tek kao glupost, neznanje ili nepripremljenost za javni nastup.

Megafon.ba