Je li zagađenje zraka (ne)rješiv problem u BiH?

Piše: Maida Varga, dipl. ing. teh.

Megafonov tekst od prije godinu dana koji sam napisala jednako je aktuelan i danas – Meteoalarm: Udišemo mnogo više otrova nego nam se saopćava. Zašto je to tako ove zime, ali i godinama unazad?

Sačuvati glasače a ne njihovo zdravlje

Problem zagađenja je prisutan u većini bosanskohercegovačkih gradova, samo su vrste i uzroci zagađenja različiti. Najveći zagađivači zraka su industrija, saobraćaj, ložišta u domaćinstvima i poljoprivreda.

U industriji, osim očuvanja radnih mjesta, prioritet vlasti je čini se, sačuvati glasače. Jer šta drugo može biti razlog što se uprkos svjetskim trendovima i dalje održavaju prljave tehnologije, nego nezamjeranje ljudima koji bi prelaskom na nove, čistije tehnologije eventualno ostali bez posla, a koji su sada garancija opstanku pojedinih političkih stranaka na vlasti.

Evropska unija planira ukinuti upotrebu fosilnih goriva do 2050. godine, čemu će u konačnici i Bosna i Hercegovina morati da se prilagodi. To će biti bolan proces, s obzirom na to da se najveći dio električne energije dobiva iz termoelektrana, što podrazumijeva nepopularne mjere otpuštanja velikog broja radnika zaposlenih u rudarstvu i industriji.

U BiH su u 2016. godini glavni izvori energije za unutrašnju potrošnju bili ugalj 61,2 posto, nafta 36,5 posto, hidroenergija 10,2 posto, dok je prirodni plin iznosio 3,9 posto (Izvor: Analitički izvještaj -Mišljenje Komisije o zahtjevu BiH za članstvo u EU).

Da Bosna i Hercegovina nema namjeru da ispoštuje principe koje zahtijeva Evropska unija u pogledu upotrebe fosilnih goriva govori i činjenica o ponovnom ulaganju u termoelektane u Tuzli (BLOK 7), Ugljeviku i izgradnja TE u Banovićima i Stanarima kod Doboja. Sve termoelektrane se nalaze u krugu od stotinjak kilometara, pri čemu će najveće posljedice po zdravlje imati stanovništvo sjeveroistočne Bosne u oba bh. entiteta.

Ne zaboravimo, povećanje zagađenja zraka dovodi i do zagađenja tla, hrane i vode, a što dovodi do trajnih posljedica po zdravlje čovjeka, biljnog i životinjskog svijeta.

Vlada Kantona Sarajevo je na sjednici održanoj 11. januara 2020. godine donijela Odluku o proglašenju epizode „UZBUNA“  čime se preporučuju sljedeće mjere: zabrana kretanja automobila i teretnih vozila u zoni A čiji dizel motori imaju normu Euro 3 i manju, zabrana izvođenja grubih građevinskih radova na otvorenom i zatvorenom prostoru (donesena ranije u okviru epizode „Upozorenje“ i još uvijek na snazi), prilagođavanje nastave u školama kako bi se izbjegle gužve u saobraćaju, zabrana korištenja čvrstih goriva i teških ulja svim pravnim i fizičkim licima koja ih koriste u tehnološkom procesu, upotreba zaštitnih maski EN 149, ne izlaziti vani osim u hitnim situacijama, otkazivanje svih kulturnih i sportskih aktivnosti koje se odvijaju vani, ne otvarati i zračiti zatvoren prostor, ograničiti i isključiti korištenje privatnih vozila. 

Bez praktičnih mjera

Kako je moguće ne izlaziti vani ako morate ići na posao, u školu ili na fakultet?

Ako Vlada KS zabranjuje rad na otvorenom, na koji način će refundirati sredstva preduzećima koja budu pogođena ovom mjerom?

Ako isključimo korištenje privatnih vozila, da li je obezbijeđen veći broj prevoznih sredstava u GRAS-u i Centrotransu koji će prevoziti lokalno stanovništvo?

U upozorenju se navodi da zagađen zrak može prouzrokovati: teško disanje i kašalj, bol u prsima, kardiovaskularne i srčane bolesti, umor, astmu, grlobolju, ubrzan pad funkcije pluća, dijabetes tipa 2, srčani udar i rak pluća.

Navedene mjere dugoročno nemaju efekta. Građani očekuju da se usvoje mjere koje će smanjiti zagađenje zraka. Ono što vlast može relativno brzo uraditi je suzdržavati se od izdavanja građevinskih dozvola za gradnju zgrada koje sprječavaju horizontalnu cirkulaciju zraka, ulaganje u projekte kojima bi domaćinstva prešla na korištenje čistijih energenata za zagrijavanje, utaopljavanje stambenih objekata, kontrola upotrebe čvrstih goriva u ugostiteljskim objektima, pekarama i objektima slične namjene, izdavanje dozvola za korištenje isključivo za vozila sa oznakom Euro 4 ili više i u javnim institucijama,  sanacije deponija otpada, uništavanje lijekova kojima je istekao rok trajanja.

Zagađen zrak nesmetano cirkuliše, ne poznaje entitetske granice, dok se istovremeno vlast bavi trivijalnim pitanjima. Državna strategija koja bi se bavila pitanjima zaštite zraka jedan je od najvećih prioriteta građana i ova pitanja zahtijevaju decenije ozbiljnog rada i velika finansijska ulaganja.

Koliko je vlastima stalo do građana pokazuje primjer deponije Uborak kod Mostara. Tokom juna 2019. godine deset tona opasnog mulja sa postrojenja za prečišćavanje otpadne vode završilo je na deponiji Uborak, koji prema analizi Zavoda za agropedologiju Federacije Bosne i Herdegovine sadrži opasni piralen i druga hemijska kancerogena jedinjenja. Građani u svojoj borbi za zdravije okruženje blokiraju deponiju, a rezultat je da policija uklanja demonstrante, dok istovremeno gradska vlast u Mostaru negira postojanje problema.

Vlast se plaši „bolnih“ odluka

Istovremeno, svaka vlast želi poduzimati samo korake koje može završiti u svom mandatu i ne žele se upuštati u ovakve dugoročne projekte koji podrazumijevaju i niz nepopularnih mjera zbog kojih se gube sigurni glasovi.

Za sada se ne čini izvjesnim da postoje snage u BiH koje su spremne na ovako opsežan posao te se samo zato problem zagađenja, u ovom trenutku, čini nerješivim.

Megafon.ba