Nedjelja, Decembar 15

Zašto se „većina“ toliko bavi „manjinom“?

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Možda eventualne izmjene Porodičnog i drugih zakona koji se tiču reguliranja prava LGBT populacije, a koje će vjerovatno biti pokrenute, konačno potaknu malo ozbiljniju raspravu i izvan „četiri zida“ i o svim pitanjima nezaobilaznim kada govorimo o statustu „tradicionalne porodice“ u Bosni i Hercegovini

 

 

 

 

 

Piše: Nermina Šunj – Kušljugić

Većina izrečenih NE Paradi ponosa u Sarajevu, koje mjesecima čitamo/slušamo u javnosti uglavnom svoj temelj nalaze u religiji. Ne treba to da čudi s obzirom na to da smo nakon Popisa stanovništva 2013. godine potvrdili da je Bosna i Hercegovina jedna od najreligoznijih zemalja u Evropi.

Govor mržnje iz usta vjernika

Čak 96,6 posto građana izjasnilo se tokom Popisa da su religiozni, odnosno da pripadaju islamskoj (50,7 %), pravoslavnoj (30,7 %) i katoličkoj vjeri (15,2 %). Tek 3,4 posto opredijelilo se za ostalo što također ne znači da nisu vjerski opredijeljeni već samo da nisu za religije dominantne u BiH. Kao ateista se izjasnilo 0,79 posto, a kao agnostik, 0,31 posto građana Bosne i Hercegovine.

Jedna od značajki horskog otpora Paradi je da su pojedini komentari na internet portalima i društvenim mrežama, a koji potiču od tih, dakle religioznih osoba, najprizemniji oblik govora mržnje koji čak u nekim slučajevima sadržavaju i pozive na linč. Ako su, dakle, religiozni, a religija im zabranjuju homoseksualnost ali i mržnju i nasilje, otkud onda toliki strah u dominantnoj većini od drastične manjine. Istina, pored rigidnih protivnika Parade ima i mišljenja tipa da „drugačiji“ mogu da rade šta hoće ali „među četiri zida“ i ta sintagma je već postala krilatica koju jedni zdušno brane a drugi ismijavaju. Jer sudeći prema najavama organizatora Parade ponosa, neće to biti promenada golih, depiliranih muških stražnjica u kožnim tangama, već javno iskazivanje potrebe za pravima koja imaju svi drugi građani Bosne i Hercegovine. Dakle, nije riječ samo o nečemu što se upražnjava među četiri zida.

Ako smo legalisti, demokratični, religiozni, dakle bogobojazni, zašto bi osporavali LGBT populaciji prava koja im pripadaju kao svim drugim građanima BiH? Radi se o pravima na rad, obrazovanje i uopće život bez diskriminacije zbog seksualne orijentacije pojedinca/ke. Jedno od tih prava je, podsjetimo, iz organizacija koje promoviraju prava LGBT osoba već potencirano krajem prošle godine, pravo na pravno reguliranje istospolnih zajednica.

Podsjetimo, također, da su ministri u Vladi Federacije FBiH jednoglasno usvojili informaciju Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova (FMUP) o zahtjevima za upis podataka u matične evidencije koje se odnose na životne zajednice istospolnih parova. Iz organizacija LGBT populacije pojašnjeno je to zbog potrebe da se u našoj zemlji i pravno regulira status zajednice koja je ozakonjena u nekoj drugoj zemlji kao i da, primjera radi, pripadnici ove populacije također imaju pravo na pravno reguliranje imovine koju su zajednički stekli. Iako nije bilo konkretnih i glasnijih zahtjeva da se ovoj populaciji zakonski omogući usvajanje djece, potencijalno pravo na usvajanje djece je uglavnom trn u oku „braniteljima“ i kako sebe nazivaju, pripadnicima tradicionalnih porodica, a koji se oštro protive takvoj mogućnosti.

Međutim, pravo za koje se plaše da bi LGBT mogli tražiti/dobiti ne stiče se na ulici tokom mirne šetnje. Takva bi se mogućnost morala ugraditi u Porodični zakon FBiH, odnosno RS. Istina, u takvom zahtjevu ako ga bude, ima potencije za diskriminaciju jer dijete koje se usvaja, posebno ukoliko je riječ o bebama, nema mogućnost niti svijest o tom procesu pa dakle ni šansu da se izjasni da li želi biti dijelom porodice homoseksualaca. Ali, to bi dakle tek trebalo da bude proces o kojem se raspravlja „među institucionalnim zidovima“, a ne „među svoja četiri zida“, na ulici niti na društvenim mrežama.

Zakoni se donose u parlamentima, a ako dominantni, dakle većinski, religiozni sloj stanovništva, ima svoje zastupnike u parlamentima, čemu bojazan? Zar im ti zastupnici u zamjenu za podršku za četverogodišnji mandat nisu obećali da će kroz zakone poštovati niihovu volju? Otkud manjak vjere u one koje su birali?

Očigledno je da je stiglo na naplatu dugogodišnje obezvrjeđivanje instutucija države uz svesrdnu pomoć dijela građana sklonih korupciji, mitu, „prečicama“ do posla, imovine, društvenog statusa. Građani, zbog takvog podaničkog odnosa prema vlasti više nemaju nikakvog uticaja na one koje biraju, a dobar dio građana pristaju da budu instrument vlasti. Ne osluškuju se potrebe komšija, prijatelja, uopće građana, nego politička volja. Pa nažalost, skoro da nema organizacija u BiH koje masovno na ulici protestiraju i javno govore o (ne)brizi o djeci razvedenih brakova, (ne)plaćanju alimentacije, o preveniranju nasilja u porodici, diskriminaciji djece, trudnica, porodilja, te nejednakim pravima ovih grupa u kantonima u Federaciji BiH ali i zavisno od radnog statusa porodilje. 

Neka rasprava „među institucionalnim zidovima“ počne

Možda eventualne izmjene Porodičnog i drugih zakona koji se tiču reguliranja prava LGBT populacije, a koje će vjerovatno biti pokrenute, konačno potaknu malo ozbiljniju raspravu i izvan „četiri zida“ i o svim ovim pitanjima, nezaobilaznim kada govorimo o statustu „tradicionalne porodice“ u Bosni i Hercegovini.

Dakako i glavnim uzrocima zabrinjavajuće negativne stope nataliteta.

Megafon.ba

Dijeli.

Komentariši

Napomena:

Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. Megafon se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija Megafona je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.