U prilog raspravi koga bi se moglo „spengati”: Dug je spisak tender profitera

Onkološki pacijenti nemaju životno važnih lijekova i kako se situacije ponavljaju, nema drugog objašnjenja nego da je zbog tender – profitera.

Piše: Nermina Šunj Kušljugić

„Profesionalni žalitelji“, a to su vam oni što ne sudjeluju u tenderu s namjerom da dobiju posao, već da ga ospore, plaćeni da “obaraju” tendere kako bi procedura bila ponovljena ako kriteriji ili rezultati nisu u interesu onome ko ga plaća, obesmislili su i uobičajen novinarski korak, da se pita institucije zašto nema lijekova koji pacijentima znače život. Nema potrebe ponovo pitati, “nije okončan tender“.

Nisu samo „profesionalni žalitelji“ u tom lancu, pokazalo se već da ni pojedincima unutar institucija koje nabavljaju lijekove, nije mrsko „zabrljati“ u tenderskoj dokumentaciji samo da se nekome pogoduje.

PREKO MRTVIH DO PROFITA

Čak i iz Agencije za javne nabavke BiH svojevremeno su upozoravali na pojavu koja već ima i svoj termin: „profesionalni žalitelj“. Evidentirali su da je učestalo učešće pojedinih firmi u javnim nabavkama, iako predmet nabavke najčešće nema ama baš nikakve veze sa njihovom djelatnošću.

Da se više ne lažemo jer nismo baš toliko mutavi, solidna plata a život na visokoj nozi, ne idu zajedno. Otkud pojedincima sa solidnim primanjima i visokim troškovima života, velika imovina, skupi auti, skupa putovanja? Kredit? Pa jedino ako smo mutavi povjerovat ćemo to. Znamo da banka velike kredite odobrava samo ako imate dobre izvore prihoda i eventualno hipoteku, a to opet znači neko imanje. Dakle, onaj termin „snalažljivi“ kojim se pravdaju, mogao bi napokon biti predmet analize, ali pravosudnih organa.

Iz UKC Tuzla već izvjesno vrijeme podsjećaju građane na nedostatak određenih lijekova za onkološke pacijente, jer im Fond zdravstvenog osiguranja FBiH, kako tvrde, nije dostavio.

Ima sličnih situacija i u UKC Sarajevo, ali dok ovo pišemo možda je tender okončan, pa da ne navodimo jednako krupan primjer kao u Tuzli.

Suština je u tome, da se ovakve situacije ne bi smjele događati. Lijekovi i sve što je od životnog značaja za građane trebalo bi da budu tretirani kao svetinja. Samim tim i da budu iznimka u propisima. Tako bi se mogla izbjeći situacija u kojoj tender-lešinari vide priliku.

U situaciji kakva je sada, stat će im se ukraj kad ih pravosuđe rastjera tamo gdje im je mjesto. Jer nisu  to biznismeni. To su lešinari. Ozbiljni poslovni ljudi se bave svojim poslovima, mnogi čak pomažu drugima, a alaša traži prečice za brzi profit, pa makar to značilo da neko i umre zbog nedostatka terapije.

S obzirom na aktuelnu raspravu koju je pokrenuo novinar Avdo Avadić, o prepiskama na relaciji Nikšić – FUP, u kojima je Nikšić navodno izrazio želju da se neko spenga, da se pokaže rad u interesu građana, pa eto prilike. Neko ko napokon stane ukraj „profesionalnim žaliteljima“ i drugim profiterima na tenderima, zbog čijih prljavih poslova ljudi umiru,, itekako bi zaslužio političku pažnju i glas građana. A brzo će izbori.

Megafon.ba