Utorak, Juli 16

Struka ili politika: Kome smeta Centralna banka i monetarna stabilnost BiH?

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Piše: Nedžad Kušljugić

Sve učestalije se u medijima postavlja pitanje funkcionalnosti Centralne banke Bosne i Hercegovine (CB BiH) i sistema currency board kao modela upravljanja monetarnom politikom a koji se zasniva na funkcioniranju takozvanog valutnog odbora (engleski currency board), čime je obezbijeđena stabilnost domaćeg novca.

Osim u dijelu stručne javnosti, javnosti poslovično nezainteresiranoj za „teške teme“ poput ove, malo je poznato koliko pitanje monetarne politke utiče na svakodnevni život, odnosno, funkcioniranje i finansijsku stabilnost države. Niti ta javnost zna da bi ukidanje Centralne banke i currency boarda u bh. okolnostima bilo pogubno za finansijsko jedinstvo i stabilnost države.  

Rušenje monetarnih temelja države

Uspostavljanje Centralne banke BiH, očuvanje currency boarda i jedinstvena valuta KM, čiji je kurs fiksno vezan za Euro, jednako kao i jedinstvene Oružane snage i slično, među najvećim su uspjesima postdejtonske BiH i kao takvi su izloženi stalnim pritiscima političkih struktura kojima nije cilj stabilna BiH.  

Podsjetimo da je na bijeljinskom savjetovanju SNSD-a 9. septembra 2017. godine, aktuelni predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik izjavio: „Visoki predstavnici su ranijih godina Republici Srpskoj bezočno oteli pravo na vlasništvo i novac koji smo uložili u Centralnu banku, ali to je pravo koje ne umire i mi čekamo priliku da to pitanje postavimo na dnevni red“.

Na otvaranju ovogodišnjeg Ekonomskog foruma BiH Dodik je takođe kritikovao politiku i rukovodstvo Centralne banke BiH koja, po njegovom mišljenju ne čini ništa kako bi investirala u bh. privredu, te je dodao da je „vrijeme da se putem obveznica počne razvijati privreda“.

Iako su mu iz Centralne banke BiH odgovorili da je investiranje u domaće vrijednosne papire rizično i da se ne smatra dovoljnim garantom da će Centralna banka moći izmiriti svoje monetarne obaveze te da je rizik za građane i deponente CB BiH neprihvatljivo visok, svako malo u medijima čitamo analize stručnjaka koji svjesno ili nesvjesno, ovo pitanje iznova pokreću ali na Dodikovom fonu.

U jednom od najsvježijih medijskih istupa stručnjaka, elaborira nam se upitnost potrebe za postojanjem Centralne banke BiH dok je na snazi currency board monetarni sistem, navodeći kako currency board ima samo funkciju „skladištara potvrda (koje se, kad ne postoji Centralna banka, čuvaju u privatnim bankama) na depozite u ino valuti koja je stvarni novac odnosne zemlje“, pri čemu ta ista Centralna banka BiH bilježi povećanje broja radnika za 5,4 posto.

Dalje nam se kaže kako bh. privatni sektor „ pati“ za 11 milijardi KM koje se vrte u ino bankama, a ne u BiH. Na kraju nam se plasira teza da zemlje poput Bosne i Hercegovine ne trebaju imati Centralnu banku jer je ona samo „čuvar skladišta“ (potvrda depozita u ino bankama).

Posmatrajući iz ugla ekonomske teorije, ovim se tezama ne bi mogla naći velika zamjerka. Jer zašto plaćati skupu i tromu instituciju kad većinu njenih funkcija mogu obavljati poslovne banke uz proširenje njihovih nadležnosti.

Tačno je i, kad bi bilo moguće, da bi bilo bolje čuvanje deviza u domaćim a ne u ino bankama jer bi to ojačalo domaće banke i vjerovatno dovelo do pada kamatnih stopa.

Međutim, brojni ekonomski teoretičari trebali bi znati da ekonomske zakonitosti (formalne i neformalne) uspostavljene u BiH jedino u BiH i funkcionišu. Zemlja 30 godina živi od humanitarne pomoći, novca dijaspore koji pokriva vanjskotrgovinski deficit, i kredita međunarodnih bankarskih institucija. Trebalo bi i da znaju da političari u ovoj zemlji 30 godina ne rade na ekonomskom razvoju zemlje i jačanju životnog standarda građana, već na ekonomskoj ovisnosti tih građana od političara. 

Javna je tajna povezanost privatnog sektora u BiH sa političkim strukturama i čak i da je tako pojednostavljena teorija po kojoj bi se tobože tih 11 milijardi koje spominju trebalo plasirati u bh. ekonomiju kroz privatni sektor, upitno je da li bi novac bio korišten za opći ili privatne interese uskih ekonomskih i političkih krugova.

Stručnjaci bi trebali znati da sredstva rezervi koje čuva Centralna banka nisu sredstva te banke, već sredstva „po viđenju“ klijenata, privrede, zaposlenika, te da svi ti komitenti teoretski mogu u isto vrijeme zatražiti svoj novac.

Iako navedeni ekonomski teoretičar nije eksplicitno izrazio svoje mišljenje kada je u pitanju currency board, u BiH je veza ovog modela sa Centralnom bankom BiH neraskidiva i ukidanjem Centralne banke BiH vrlo brzo bi se pod pritiskom megalomanskih apetita domaćih političara ukinuo i restriktivni model currency boarda izražen kroz pravilo da ukupan iznos njene monetarne pasive nikada ne bude veći od njenih neto deviznih rezervi (u prevodu nema štampanja para bez pokrića).

Ukidanjem Centralne banke BiH izgubilo bi se povjerenje u monetarni sistem i u KM kao valutu, te bi se prema već viđenom scenariju iz 90-tih prošlog stoljeća, većina vlasnika novca vjerovatno odlučila podizati svoja sredstva s računa i pretvarati ih u stabilne svjetske valute.

Inflacija i siromaštvo

Rušenjem Centralne banke BiH urušio bi se kompletan monetarni sistem BiH koji bi vrlo brzo doveo do uspostavljanja drugačijeg modela na entitetskim nivoima.

Bez Centralne banke BiH i modela currency boarda, dakle, strogog fiksnog vezanja KM za Euro, funkciju valutnog odbora vjerovatno bi preuzeli političari, koji više ne bi imali smetnje kada je u pitanju zadovoljenje njihovih političkih ambicija, stranačkih, rodbinskih i prijateljskih apetita.

Vrlo brzo imali bi inflaciju, a samim tim i još veće siromaštvo stanovništva.

Megafon.ba

Dijeli.

Komentariši

Napomena:

Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. Megafon se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija Megafona je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.