Piše: Enisa Alibalić
Nasilje tokom brakorazvodnih parnica nije novina i dešava se to otkako postoji mogućnost razvoda braka. Ono što zabrinjava, navode iz Centra za socijalni rad Tuzla, jeste povećan broj ovakvih slučajeva.
U odnosu na 2020. godinu, u 2022. godini bilježe četiri puta više slučajeva nasilja u porodici u toku samog postupka razvoda braka.
O NASILJU PROGOVORE TEK TOKOM BRAKORAZVODNOG POSTUPKA
Edita Hajdarhodžić, socijalna radnica u Centru za socijalni rad Tuzla kaže za Megafon da je nasilje u porodici jedan od uzroka razvoda braka u slučajevima na kojima rade.
„Centar za socijalni rad Tuzla se susreće sa sve većim brojem predmeta koji se odnose na postupke razvoda brakova, povjere djece koja su rođena u vanbračnim zajednicama, a sami uzroci koji dovode do razvoda brakova/prekida vanbračnih zajednica su različiti. Kao jedan od uzroka prekida zajednice između dječijih roditelja, između ostalih, navodi se i nasilje u porodici. U posljednje vrijeme se možda češće govori o tome, pa osobe imaju sada veći osjećaj slobode da govore o nasilju i da traže pomoć“, kaže Hajdarhodžić.
Advokat i posrednik u brakorazvodnim parnicama, Amir Mešić kaže za naš portal da su izuzetno rijetki slučajevi da se brakorazvodne parnice završe mirnim sporazumnim prekidom braka. Često se susreće sa osobama koje tek nakon podnesenog zahtjeva za razvod postaju nasilnici. Navodi da takvi slučajevi u braku često ostaju tajna zbog sramote od porodice ili društva. U svemu tome, navodi, najviše opet ispaštaju djeca.
„Tu su djeca često sredstvo za dobijanje onoga što jedan ili drugi bračni partner hoće. To zapuštanje djece u brakorazvodnim parnicama nerijetko vodi do problema u njihovom rastu i razvoju, ta djeca nemaju zdravu sliku o svojoj ulozi u društvu i danas, sutra možemo očekivati nove nasilnike ili žrtve nasilja među njima.
Obično prije dolaska u Centar za socijalni rad ili kod medijatora, bračni partneri ili onaj ko se odlučio za razvod, ima stav i odluku o ishodu postupka i ona je uglavnom konačna. Ljudi najčešće pro forme uđu u taj cijeli postupak. U cijelom tom postupku pokušavaju se, naravno, otkloniti ti nesporazumi ili inati koji su prisutni kod svih. Ne mogu izdvajati da se ovo odnosi na visokoobrazovane ili manje školovane ili neškolovane osobe. Kod svih je isto“, kaže advokat Mešić.
Iz Centra za socijalni rad navode da u mnogim slučajevima do razvoda braka i dođe zbog nasilja u porodici.
Žene koje dođu da pokrenu postupak posredovanja koji se provodi prije postupka razvoda braka u porodicama sa malodobnom djecom, tokom razgovora nerijetko navedu da su u nekom periodu trajanja bračne zajednice bile žrtve nasilja, ali da to nikom nisu prijavile, da su preko toga „prelazile“ pokušavajući sačuvati porodicu na okupu radi djece, ali da u konačnici ipak dođe do vrhunca i eskaliranja problema, pa se tada odlučuju za razvod braka. Posebno navode da nisu samo žene žrtve nasilja u porodici od strane bračnih/vanbračnih partnera, već da se radi i o muškarcima, kao i da ima slučajeva obostranog nasilja.
„Ovaj Centar kao organ starateljstva koji štiti najbolji interes malodobne djece direktno je involviran u sve razvode braka u kojima u momentu razvoda postoje zajednička malodobna djeca supružnika rođena u toj bračnoj zajednici. Ukoliko se bračni partneri koji imaju malodobnu djecu odluče za postupak posredovanja, koji su obavezni proći prije pokretanja razvoda braka, urade to u ovom centru, tada i počinje rad stručnih radnika sa bračnim partnerima. Ukoliko se ipak odluče postupak posredovanja uraditi kod drugog ovlaštenog posrednika, ovaj centar u oba slučaja bude od strane suda obavješten o pokretanju postupka razvoda braka i na traženje suda uključuje se u rad sa strankama i dostavlja sudu izvještaj i mišljenje o elementima roditeljskog staranja nad malodobnom zajedničkom djecom.
Centar za socijalni rad Tuzla (Foto: E.A./Megafon)
Od samih bračnih partnera i njihovog zahtjeva za razvod braka, da li je sporazumni ili tužbeni zahtjev za razvod braka, ovisi i obrada istih u ovom centru. Ukoliko se bračni partneri u postupku posredovanja ne dogovore oko svih elemenata roditeljskog staranja, stručni radnici ovog Centra vrše obradu istih kao i malodobne djece, u skladu sa uzrastom i zrelošću djece da sami izraze svoje mišljenje i volju, te se vrši i pedagoško-psihološka obrada roditelja. U konačnici, ovaj Centar dostavlja prijedlog i mišljenje nadležnom sudu, a u pogledu uređenja elemenata roditeljskog staranja“, pojašnjava socijalna radnica Edita Hajdarhodžić.
Bračnim partnerima se uvijek ponudi da se radi na poboljšanju odnosa i očuvanju bračne zajednice ukoliko postoji volja i želja, te se ponudi i mogućnosti uključivanja u rad Savjetovališta za brak i porodicu pri Centru za socijalni rad Tuzla.
„Problem ili prijava nasilja u porodici ima svoj tijek i postupa se u skladu sa Protokolom o postupanju kojim je određeno šta koja institucija poduzima iz svoje nadležnosti. Svako saznanje stručnih radnika o postojanju nasilja odmah se prijavljuje nadležnoj policijskoj stanici pa tako i u samom postupku razvoda braka. Policijska stanica dalje poduzima radnje i mjere iz svoje nadležnosti, a onda se kompletan izvještaj proslijeđuje sudu uz eventualni prijedlog za izricanje određenih zaštitnih mjera ovisno o radnjama nasilja koje su se desile. Ovaj centar vrši procjenu ugroženosti žrtve, a posebno malodobne djece i predlaže žrtvi smještaj u Sigurnu kuću.
Ukoliko žrtva pristane na to pruža joj se pomoć pri smještaju i u saradnji sa stručnim radnicima Sigurne kuće smješta se žrtva u istu zajedno sa malodobnom djecom. Ukoliko sud izrekne neku od zaštitnih mjera, a najčešće to bude mjera zabrana približavanja žrtvi nasilja, stručni radnici ovog Centra vrše obradu stranaka u postupku razvoda braka u odvojenim terminima kako ne bi došlo do kršenja mjere, kao i prvenstveno do ugrožavanja sigurnosti same žrtve.
Često ovaj Centar posreduje i u ostvarivanju kontakta malodobne djece sa drugim roditeljem ukoliko je izrečena zaštitna mjera zbog čega dolazi i do razdvojenosti između jednog roditelja i djeteta. U najvećem broju slučajeva se radi o zabrani približavanja koja je izrečena ocu djeteta prema djetetovoj majci, te u tom dijelu dolazi do problema u načinu održavanja ličnih odnosa i neposrednih kontakata između oca i djece. U navedenim slučajevima se uvijek cijeni situacija i da li je u interesu djece da ostvare kontakt sa ocem“, pojašnjava nadalje Hajdarhodžić.
Također, najčešći problem koji se javlja u slučaju nasilja u porodici je smještaj žrtava nasilja u porodici jer smještajem u Sigurnu kuću žrtva može biti smještena, u opravdanim uslovima i u skladu sa kapacitetom Sigurne kuće, najduže 12 mjeseci. Nakon toga, brojne žrtve nasilja nemaju podršku porodice i nemaju gdje da se vrate, a često nisu ni materijalno obezbijeđene.
„Ovaj Centar nema smještajni kapacitet gdje bi mogao ponuditi žrtvi smještaj i sav rad, trud, zalaganje i postignuti efekti tretmana u Sigurnoj kući, slobodno možemo reći da ponekad „padaju u vodu“.
ŠTA POSLIJE SIGURNE KUĆE?
Imali smo nekoliko pozitivnih slučajeva gdje su žene žrtve nasilja, nakon izlaska iz Sigurne kuće uz pomoć ovog centra i „Viva žena“ uspjele da se zaposle, da obezbijede sebi egzistenciju i da nastave nakon razvoda braka normalni životni tok zajedno sa svojom maloljetnom djecom i uz materijalnu pomoć ovog centra u skladu sa raspoloživim finansijskim sredstvima i uz pomoć određenih NVO“, kaže Hajdarhodžić.
Materijalno neobezbijeđene žrtve nasilja putem Centra za socijalni rad mogu ostvariti pravo na privremenu novčanu pomoć, pravo na jednokratnu pomoć, eventualno pravo na dječiji dodatak. Međutim, iz Centra za socijalni rad Tuzla navode da to nisu dovoljna sredstva da žrtva porodici može obezbijediti osnovne životne namirnice i stanovanje, a posebno da zadovolji sve potrebe malodobne djece.
Istraživanje Megafon.ba pod nazivom „Pravo i(li) pravda za žrtve nasilja u porodici“ je izrađeno uz podršku regionalnog projekta SMART Balkan – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan kojeg implementira Centar za promociju civilnog društva (CPCD), Center for Research and Policy Making (CRPM) i Institute for Democracy and Mediation (IDM) a finansijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške.
Sadržaj je isključiva odgovornost Megafon NDN d.o.o. Tuzla i ne odražava nužno stavove Centra za promociju civilnog društva, Center for Research and Policy Making (CRPM), Institute for Democracy and Mediation i Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Norveške.
Vezani tekstovi:
ISTRAŽUJEMO: Pravo i(li) pravda za žrtve nasilja u porodici
SMART BALKANS Megafon u kampanji prevencije femicida
Megafon.ba
Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. Megafon se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija Megafona je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.