Tri mjeseca nakon trostrukog ubistava u Gradačcu, odnosno femicida kojem je prethodilo nasilje u porodici, postavlja se pitanje je li zaštita koja se pruža žrtvama nasilja u porodici adekvatna, šta nakon što se iskoriste sva zakonska djelovanja, postoje li trajnija rješenja? Na sva ova pitanja nema potpunih odgovora, ali evidentno je da je mogućnosti da se žrtvi nasilja u porodici pruži adekvatna zaštita više nego što ih koriste, a da je potrebno pronaći sistemska rješenja kako bi život nakon boravka u Sigurnoj kući bio siguran i ekonomski stabilan.
Piše: Enisa Alibalić
Nakon što se žrtvama nasilja u porodici pruži zaštita od nadležnih institucija, policijske stanice, centara za socijalni rad i Sigurne kuće, ostaje problem trajnog rješavanja stabilnosti i sigurnosti bez obzira na to vraća li se žrtva u porodicu ili ima kapacitet da izađe iz nasilnog okruženja. Podrška je, kaže za Megafon Danijela Huremović, voditeljica Sigurne kuće Tuzla, tada još potrebnija.
PSIHOLOŠKO I EKONOMSKO OSNAŽIVANJE
„Nije pravilo, ali uglavnom su to osobe koje nemaju niti osnovno obrazovanje ili imaju završenu osnovnu školu, nemaju poslovne kompetencije, nisu adekvatno zastupljene na tržištu rada, niti imaju adekvatni programi koji bi doprinijeli tome da osoba bude konkurentna. Postoje programi koje realiziraju nevladine organizacije koje idu u smjeru ekonomskog osnaživanja žena. Međutim, problem je koliko će neko zaista prepoznati važnost da zaposli teže zapošljive kategorije kao što su žrtve nasilja u porodici i u tom smislu treba razmišljati, jer jednoj ženi sa najmanje jednim djetetom je potrebna ogromna podrška. Doživjela je nasilje, skupila je hrabrosti da to prijavi, bila u Sigurnoj kući i sada treba da nastavi sa životom, a nema riješeno adekvatno stambeno pitanje, niti zaposlenje. Čak i ako se zaposli, ona mora razmišljati o tome gdje će sa djetetom kojem je potrebna briga u toku dana, a da ne govorimo o ostalim troškovima života. U tom smislu, treba razvijati programe koji će zaista biti usmjereni na život nakon boravka u sigurnoj kući“, navodi Huremović.
Danijela Huremović, voditeljica Sigurne kuće Tuzla (Foto: E.A./Megafon)
Sigurna kuća je dobro rješenje kada je osoba u krizi, slažu se svi koji su uključeni u problem zbrinjavanja žrtava nasilja u porodici. Osoba u tom periodu ne može donositi racionalne odluke, pa je psihosocijalna podrška od izuzetne važnosti. To je period kada sa osobom treba raditi na osnaživanju i pripremi za samostalan život van nasilne sredine ili nakon povratka u nju.
Rad na osvještavanju šire zajednice o problemu nasilja u porodici i ekonomsko osvještavanje žrtava svedeno je na rad nevladinog sektora. Udruženje Amica Educa u Tuzli ima niz socioekonomskih programa vezanih za ovu problematiku. U kreiranju tih programa se vodi računa o tome da pomoć bude pružena različitim kategorijama žena i da im bude data mogućnost savladavanja nekih od vještina koje će im pomoći pri zapošljavanju.
„Program Osnažena aktivna, pruža ženama, pored poslovnih vještina i trening digitalnog opismenjavanja, kao i edukaciju iz ličnih vještina. Niko u našem obrazovnom sistemu ne priprema nikog za potragu za poslom, za predstavljanje sebe na razgovoru za posao, niko ne radi u našem sistemu na samopouzdanju i samopoštovanju koje neminovno opada nakon npr. deset godina potrage za poslom ili posebno u slučajevima nasilja. Zamislite kakvo je njeno samopoštovanje nakon svega toga. Treninge digitalnog opismenjavanja nudimo, odnosno uključeni su u taj program zato što veliki broj poslodavaca traži potvrde o radu na računaru, a žena koja je nezaposlena ne može da priušti taj dodatni trošak. Mi dajemo prednost ženama sa nižim obrazovnim statusom i naravno žrtvama nasilja, jer želimo da pomognemo najranjivijim kategorijama žena. Imamo program koji pruža pomoć mladim ženama pri zapošljavanju od 18 do 35 godina gdje se uključuje i saradnja sa potencijalnim poslodavcima i upoznavanje sa različitim poslovima i naravno, opet se vraćamo na psihološko osnaživanje žena.
I još jedan program koji radimo je PBS, lične poslovne vještine koji je EU akreditovan program koji žene uči vještinama od medijacije do predstavljanja sebe na razgovoru za posao, do toga kako izgraditi svoj put karijere“, navodi Selma Mustačević, koordinatorica gender programa u Amica Educi.
Pitanje prevencije i zaštite žrtava nasilja u porodici je vrlo kompleksno i još uvijek nisu riješeni ni prvi koraci u postupanju na način da budu adekvatni. Pomoć i podrška žrtvama nasilja u porodici nakon izlaska iz Sigurne kuće poseban je izazov, jer nema nikakvih sistematskih rješenja.
„Neki zavodi za zapošljavanje su davali pravo prvenstva za žene žrtve nasilja u porodici, ali to još uvijek nije riješeno na adekvatan način. Sve bi se to moralo riješiti sistemski. Mi u okviru IPA projekata smo upravo kandidirali izradu jedne studije vezano za revolving fond ne samo za žene žrtve nasilja, nego uopšte za ekonomsko osnaživanje žena gdje bi sigurno žene žrtve nasilja imale određenu prednost. Ovdje bi se išlo u smjeru osnivanja jednog fonda koji bi davao sredstva, podržavao žene žrtve nasilja i ta bi se sredstva ponovo vraćala u taj fond. Nadamo se da ćemo u narednom periodu imati nekih konkretnih aktivnosti za reći i pokazati.“, kaže Samra Filipović-Hadžiabdić, direktorica Agencije za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine.
Samra Filipović-Hadžiabdić, direktorica Agencije za ravnopravnost spolova BiH (Foto: E.A./Megafon)
Selma Mustačević, koordinatorica gender programa u Amica Educi smatra da je nužno prilikom stvaranja sistemskih rješenja voditi računa, ne samo o zapošljavanju, već i o zbrinjavanju žena žrtava nasilja u tranzicionom periodu nakon izlaska iz Sigurne kuće.
Voditeljica Sigurne kuće Tuzla, Danijela Huremović ističe da se ne zaboravi pri tome na specifičnosti, jer sve žrtve nemaju iste kapacitete i iste startne pozicije.
„Ovdje bih posebno istakla neke kasnije godine kada su osobe u penziji, a živjele su u dugogodišnjem nasilju. One su potpuno psihički i emotivno uništene i degradirane da je teško očekivati da mogu izaći iz toga i doći na neki poželjan nivo. I o tome zaista treba razmišljati, o tim osobama. Šta onda s njima? Koliko je zaista moguće očekivati i da je osoba u takvom stanju, i da joj ponudite sve i da ima zaista riješen sistem, da će ona živjeti onako kako se očekuje, izvan tog nasilja.
Zato je važno govoriti i o tome šta i ako se osoba vrati u tu sredinu, da imamo potpuno razumijevanje za žrtvu koja je pojedinačna, ne samo generalno za nasilje, nego za žrtvu kao individuu. Na svakoga nasilje ostavlja drugačije posljedice i u drugačijem vremenskom periodu. Nije isto biti žrtva nasilja prvi put kad se desi i žrtva nasilja kad je kontinuirano, kad je teže nasilje kojem su izložena i djeca i različiti oblici nasilja. Zato je potrebno potpuno razumijevanje svega onoga što nasilje u porodici jeste koje potpuno degradira ličnost.
IZGRADNJA SAMOPOŠTOVANJA
Čak i osobe koje su imale visoko obrazovanje, imale zaposlenje, ne može se očekivati da će one poslije dugogodišnjeg nasilja biti jednako spremne, to njih uništava u svakom pogledu. One poslije određenog perioda izloženosti nasilju gube kompetencije, gube samopouzdanje, propituju sebe da li zaista vrijedne, sve ono što im nasilnik govori ostavlja traga na njima – da su bezvrijedne, da bi bez njega bile niko i ništa tako da uvijek pozivam da se prema žrtvama nasilja uvijek mora imati potpuno razumijevanje i za svaku pojedinačnu situaciju da se posmatra takva kakva jeste, a ne općenito“, navodi Danijela Huremović, voditeljica Sigurne kuće Tuzla.
Istraživanje Megafon.ba pod nazivom „Pravo i(li) pravda za žrtve nasilja u porodici“ je izrađeno uz podršku regionalnog projekta SMART Balkan – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan kojeg implementira Centar za promociju civilnog društva (CPCD), Center for Research and Policy Making (CRPM) i Institute for Democracy and Mediation (IDM) a finansijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške.
Sadržaj je isključiva odgovornost Megafon NDN d.o.o. Tuzla i ne odražava nužno stavove Centra za promociju civilnog društva, Center for Research and Policy Making (CRPM), Institute for Democracy and Mediation i Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Norveške.
Vezani tekstovi:
ISTRAŽUJEMO: Pravo i(li) pravda za žrtve nasilja u porodici
SMART BALKANS Megafon u kampanji prevencije femicida
STOP FEMICID (10): U Kalesiji prvi u FBiH osnivaju predbračno savjetovalište
Megafon.ba
Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. Megafon se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija Megafona je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.