Nedjelja, 21 Aprila

Senada Aščić iz Udruženja Nijemi krik: Kalesiji treba onkolog, bolesne žene mrcvare se putovanjima samo zbog termina za pregled

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Autor: Nermina Šunj Kušljugić

Sa problemom nabavke uređaja za radioterapiju u UKC Tuzla isplivali su na površinu brojni, svakodnevni problemi s kojima se susreću onkološki pacijenti s područja Tuzlanskog kantona. Međutim, ne i dovoljno, jer mnogo je prepreka koje teško bolesne osobe imaju na putu liječenja, finansijskih ali i drugih koji bi se mogli riješiti.  

Senada Aščić, zamjenica predsjednice Udruženja Nijemi krik iz Kalesije, govoreći za Megafon o problemima s kojima se njihove članice susreću, skrenula je pažnju samo na činjenicu da teško oboljeloj pacijentici samo putovanje iz Kalesije do klinike na Gradini u Tuzli, predstavlja problem.

POTREBNA I FINANSIJSKA POMOĆ

Kaže da žene samo zbog uputnica i zakazivanja termina za pregled moraju ići u Tuzlu, jer u Domu zdravlja Kalesija nemaju ljekara. Donedavno, kaže Aščić, nisu imale ni ginekologa, a onkolog bi, smatra, bio više nego potreban.

„Zašto nam nisu zaposlili onkologa. U Kalesiji je mnogo žena oboljelih od karcinoma. Nemamo ukupne podatke za Općinu, ali zato što neke žene i neće da se zna da su bolesne. Mi imamo dva udruženja i to je neki pokazatelj. Samo naše udruženje ima 21 ženu. Teško je znati koliko je oboljelih, jer ima žena koje kriju. Nemoj, molim te, čut će komšija da ja imam karcinom. U Kalesiji je neophodan onkolog, da tim ženama bar olakša. Recimo, ako ima godišnju kontrolu, da joj da uputnice, da joj zakaže preglede i da ona samo ode na Gradinu. Ona mora pet puta otići, na pet mjesta, da zakaže termin da bi se pregledala. Telefonom ne može, telefonom se rijedak slučaj neko javi. Oni ostave broj telefona, ali se slabo iko javi“, kaže Aščić.

Stalna putovanja na relaciji Kalesija-Tuzla, koja ove pacijentice teško podnose, bila bi reducirana da imaju adekvatnog ljekara, a naša sagovornica krenula je pažnju i na finansijski segment problema koji pacijentice same podnose.

„Da samo autobusku kartu te žene plaćaju, puno je. Koliko samo treba nalaza, a što se tiče socijalnog, naše žene samo mogu dobiti godišnje jednokratnu pomoć. Govorim o onkološkim pacijentima. Pomoć je 130 KM. Samo Samo osobe sa najmanje 90, 95  posto invaliditeta mogu dobiti stalnu pomoć. Mislim da je potpuni invalid svaka žena kojoj je odstranjena dojka kako bi joj se spasio život. Znate kako je to, samo kad ti pogledaš sebe u ogledalo, ti nisi kompletan“, kazala je za naš portal Senada Aščić iz Udruženja Nijemi krik Kalesija.

Megafon.ba

Dijeli.

Komentariši

Napomena:

Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. Megafon se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija Megafona je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.