Nakon što smo prošle sedmice donijeli priču u kojoj profesor Rudarskog fakulteta Univerziteta u Tuzli Sabid Zekan govori o veoma teškoj situaciji u rudnicima u Federaciji Bosne i Hercegovine, a čemu je prethodio dvodecenijski nemar te zbog štrajka upozorenja rudara ovih dana, razgovarali smo s rudarima i sindikalistima u kakvim zaista uslovima rade i šta se dešava u rudnicima.
Piše: Maja Nikolić
Uslovi rada u rudnicima u Federaciji Bosne i Hercegovine su teški, metode rada su stare i stotinu godina, a bez njih takve kakve su, energetski sektor u Bosni i Hercegovini bio bi na rubu propasti. Bez obzira na sve, rudari su ovih dana ponovno morali u štrajk kako bi upozorili vlasti da dogovor postignut u maju o povećanju plaća nije potpisan.
Za sada vlasti u Federaciji izbjegavaju potpisati s rudarima novi kolektivni ugovor čija bi primjena krenula od početka naredne godine.
O RUDARIMA SE GOVORI TEK KAD SE DOGODI NESREĆA
Alen Redžić je rudar i nadzornik za proizvodnju u jami rudnika Mramor. Kaže nam da se u ovom rudniku radi najstarijom komornom stubnom metodom otkopavanja.
„Ovom metodom rada se ne može dati više proizvodnje nego što mi sada dajemo. Uglja ima, mogli bismo povećati proizvodnju, ali da nam hoće dati još radnika ili da nam nabave mehanizovano široko čelo. Onda bi mogli dati uglja koliko hoćemo. Onda neka samo kažu koliko im treba i mi bi dali. Ovako je nemoguće više dati“, kaže Redžić.
Položaj rudara u Bosni i Hercegovini je i više nego ugrožen. O njima se govori tek kada dođe do nesreće, a ništa se ne čini da se poboljša sigurnost u rudnicima i osigura nova oprema.
Zuhdija Tokić, predsjednik Sindikata rudara Rudnika „Kreka“ ističe da mu je žao što se rudari uvijek za svoja prava moraju boriti ili na ulici ili štrajkovima.
„Malo je neozbiljno od strane Elektroprivrede BiH i resornog Ministarstva energije, rudarstva i industrije da nas na ovakav način dovode u ovu situaciju. Imamo više od 90 posto usaglašenih stvari, mi smo platni razred koji je najvažniji uvrstili u novi granski kolektivni ugovor. Ostao je sada problem samo oko satnice. Sa ovakvim divljanjima cijena, mi ne tražimo ništa što se ne može ispuniti. S obzirom na stanje u energetskom sektoru u svijetu, problemi s nabavkom uglja i gdje se ugalj traži kao zlato, dovoditi rudare u situaciju da su prinuđeni generalnim štrajkom ostvariti svoja prava, to je zaista nekorektno“.
Dodao je da je ipak ponosan što predstavlja rudare i što je ovaj sindikat jedini u BiH koji smije, hoće i brani prava radnika.
„Žalosno je da se o rudarima samo priča kada je nesreća. Ali mi smo spremni na sve. Vjerujte, nije uredu i nije korektno da se prema tim ljudima koji su najčasniji i najpošteniji dio ovog društva na ovakav način odnosi. Ako rudar nije zaslužio pomoć, povećanje plate, pitam se ko je onda stvarno zaslužio“, kaže nam Tokić.
Posebno je naglasio da rudari sve više gube volju za nastavkom proizvodnje u uslovima u kakvima rade. Primjerice, u najvećem rudniku u Federaciji koji je u koncernu s Elektroprivredom je sve teže raditi i ovaj rudnik jedva funkcionira, jer se u njega ništa ne ulaže.
„Rudari napuštaju rudnik i odlaze. Zašto odlaze? Najveći problem rudara i rudnika je što je prosječna cijena uglja koji se isporučuje Termoelektrani 48,50 KM. Možete onda zamisliti na koji način rudnik može funkcionirati i nema tog ekonomiste koji će napraviti da rudnik pozitivno posluje. S obzirom na cijene, na ulazne parametre koji služe za proizvodnju, kao što su čelik, drvo i nafta, to je nemoguća misija. Ali imamo direktore koji su podobni i oni i ne smiju poslati zahtjev za povećanje cijene uglja zato što neće više biti direktor. Tako da smo u poziciji začarnog kruga“, istaknuo je Tokić i pozvao vlasti na ozbiljnost i odgovornost.
„Jer ukoliko se ne uozbiljimo, doći će do velike katastrofe“.
U borbi za prava rudari su jedinstveni i ustrajni pa su i iz Sindikata RMU Banovići koji ne djeluje u sastavu Koncerna poručili da je potrebno da što prije dođe do potpisivanja kolektivnog ugovora.
„Mi se još uvijek nadamo da će vlasti imati sluha, da sjednu s nama i da razgovaramo. Mi ne tražimo povećenje plate ovog momenta, da stupi idući mjesec. Mi tražimo da napravimo jedan sporazum. A prateći ovu situaciju, da su nam izbori za sedmicu, a vi znate da poslije izbora niti ima nove vlade niti radi stara vlada. Inflacija ide, s kim mi da razgovaramo?“, kaže Zijad Lacić, predsjednik Samostalnog sindikata rudara Federacije BiH i sindikalne organizacije RMU Banovići.
Ključno je pitanje, a koje vlasti očito žele prespavati je, što bi bilo kada bi se u ovoj krizi energenata rudari stvarno odlučili na generalni štrajk i obustavili proizvodnju.
„Mi sve poduzimamo što možemo, upozoravano vlasti. Ali za sada se šuti. Mi smo spremni na generalni štrajk. Nećemo ići u Sarajevo i mrznuti se. Mi ćemo to izvesti na jedan drugačiji način i ne bih želio da do toga dođe. Jedino što je nama stalo jeste da energetski sektor ove države bude stabilan, jer bez njega nema države.
Nije mi jasno da ljudi ne vide da se termoelektrane u Evropi vraćaju na ugalj, a mi imamo takvo blago koje nepravedno zanemarujemo. Rudare koji su najbitniji u energetskom sektoru guraju tamo negdje u stranu. Nije uredu“, kaže Lacić.
Istaknuo je da ova borba za prava rudara ujedno znači i borbu za prava svih građana koji su sada zbog neisporuke uglja ostali ugroženi i još uvijek s velikom neizvjesnošću dočekuju zimu.
„Da vam napravim jednu paralelu. Cijena peleta je 750 KM, a 48 KM je najkvalitetniji ugalj koji ide prema Termoelektrani. Znači deset tona uglja ne može kupiti jednu tonu peleta. I već je poznato, to znaju svi, ali da ponovim da se naš najkvalitetniji ugalj izvozi za Srbiju, a za naše građane nema“, pojasnio nam je Lacić.
Brojni su problemi koji prate rudnike, a od čijeg poslovanja i rada ovisi život svih građana.
Sinan Husić, predsjednik Sindikata radnika rudnika Federacije BiH istaknuo je da je razumjevanje svih nivoa vlasti za rudarski sektor sada ključno kako ne bi došlo do obustave proizvodnje u rudnicima, jer bi to dovelo do nesagledivih posljedica.
„Kako god to kome zvučalo, ni po koju cijenu nećemo dozvoliti da se u rudnicima uglja u Federaciji Bosne i Hercegovine u ovakvoj situaciji kreira stanje kakvo smo imali u novembru 2021.godine“, kaže Husić te pozvao još jednom nadležne da ne dozvole da se dođe do generalnog štrajka.
„Sve ćemo pokušati. Potpuno smo spremni za pregovaračke procese. Ali moramo znati da bi odnos institucija prema rudnicima i svim proizvodnim preduzećima trebao i morao biti na mnogo kvalitetnijem, ozbiljnijem i odgovornijem nivou“, poručio je Sinan Husić.
VLAST U RUDNICIMA ZANIMAJU SAMO FOTELJE
Da će doći do ovako nesagledivih posljedica po rudnike u kojima je sve manje onih koji žele raditi, upozoravalo se još prije dvadeset godina kada se krenulo u sistemsko političko urušavanje ovog sektora. Zanimljivo je primjetiti kako se niti jedna politička opcija u svojim programima nije opredjelila za spas rudnika. S druge pak strane, odmah nakon izbora baš rudnike, elektroprivrede i termoelektrane vide kao svoj izborni plijen, postavljajući podobne kadrove da ih vode. Posljedice zato danas svi trpe.
Tekst je nastao uz podršku Evropske fondacije za demokratiju (EED). Njegov sadržaj ne odražava nužno službeno mišljenje EED-a. Odgovornost za informacije i stavove izražene u tekstu u potpunosti je na autoru.
Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. Megafon se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija Megafona je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.