Kultura sjećanja: U BiH izgrađeno 2.100 spomenika ratnim stradanjima devedesetih

Proces memorijalizacije i akcije podizanja spomenika u Bosni i Hercegovini pokazuju koliko je spomenička kultura važno pitanje koje bitno utiče u procesima izgradnje našeg odnosa prema nedavnoj prošlosti.

Autor: Megafon.ba

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) u saopćenju za javnost, podsjeća da je 18. april Međunarodni dan spomenika i spomeničkih cjelina koji organizuje Međunarodno vijeće za spomenike i lokalitete (ICOMOS).

UDIK je tvorac Centralne evidencije spomenika (CES) koja obuhvata podatke o spomen-obilježjima posvećenim ratnim stradanjima devedesetih na području bivše Jugoslavije.

Vezani tekst: Brčaci na 200 kvadrata imaju tri spomenika vojskama koje su nekada ratovale

Prema podacima CES-a, u Bosni i Hercegovini je izgrađeno više od 2.100 spomenika koji su posvećeni ratnim stradanjima devedesetih. Veći broj mapiranih spomenika nalazi se na području Federacije BiH (više od 1.400), a takođe regija u kojoj je mapirano najviše spomenika je u Federaciji BiH (Tuzlanski kanton sa ukupno 288 spomenika).

U Republici Srpskoj najviše spomenika je popisano na području Bijeljinske mezoregije, uključujući i subregiju Zvornik (ukupno 231 spomenik).

U najnovijoj UDIK-ovoj publikaciji „Kultura sjećanja i strategije reprezentacije ratne prošlosti devedesetih u BiH, Hrvatskoj i Srbiji” navodi se kako se memorijalima ne gradi samo identitet, nego i politička ideologija, koja u krajnjoj poziciji ima etnički aparthejd – razdvajanje etničkih grupa jednih od drugih, kako bi se oni drugi predstavili kao loši ili kao neprijatelji. Spomenicima se daje poruka da su sve vojske bile časne i da njihovi pripadnici ni u jednom trenutku nisu mogli pokleknuti i počiniti zločin.

Nadalje, bez obzira da li se radi o nevino ubijenim žrtvama na Kazanima ili spomen-ploči na logoru Luka, matrica je ista – poricanje zločina. Pored toga, na djelu je viktimizacija društva, u kojem svaka strana smatra da je najviše stradala, a što se najbolje očituje kroz spomen-obilježja.

Spomenici se svakodnevno podižu, ali uprkos masovnoj gradnji pojedine skupine još uvijek nisu dobile odgovarajuće spomen-obilježje. Takav primjer su civilne žrtve rata u Brčkom koje još uvijek nemaju centralno spomen-obilježje podignuto od strane lokalne vlasti koja je podigla spomenike u centru grada za tri vojske (ARBiH, HVO i VRS).

Rijetke su sredine u Bosni i Hercegovini koje se mogu pohvaliti da su imale razumijevanje i za žrtve drugih nacionalnosti, za njihova stradanja i patnju. Zapravo ih je samo tri – u Varešu, Žepču i Bosanskom Petrovcu, a ni u njima nije sve teklo glatko kad su pokrenute i realizovane inicijative za podizanje spomen-obilježja svim žrtvama, bez obzira na nacionalnost. Ne treba zaboraviti ni Spomenik miru u Srebrenici iz 2020. godine koji je izazvao najviše nesporazuma i negodovanja.

Proces memorijalizacije i akcije podizanja spomenika u Bosni i Hercegovini pokazuju koliko je spomenička kultura važno pitanje koje bitno utiče u procesima izgradnje našeg odnosa prema nedavnoj prošlosti. Ipak, pred nama je veliki izazov da kao pojedinci ili grupe pokušamo kroz aktivno djelovanje, javna promišljanja i razgovor o onome šta nam se dogodilo doprinijeti da se u Bosni i Hercegovini otvore do sada zatvoreni prostori za druge aktere i prakse sjećanja, stvori atmosfera dijaloga i razumijevanja, a koja bi pogodovala drugačijoj interpretaciji spomenika i razvoju samokritičkog pogleda prema kulturi sjećanja.

(Izvor: Saopćenje UDIK)

Megafon.ba