Petak, 4 Oktobra

EDIS HALIMANOVIĆ nagrađivani fotograf: Preživjeće planeta zagađenje, mi smo ugroženi i upitni!

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

“Kad sam dobio kćerku Azru sestra mi je poklonila fotoaparat, tako da je dolazak na svijet jedne velike ljubavi bio povod drugoj – od tada bivam roditeljem i učim pisati svjetlom”.

 Razgovarala: Nermina Šunj – Kušljugić

Edis Halimanović iz Sarajeva je, uz prvonagrađenog fotoreportera Kemala Softića, dobitnik nagrade Ambasade Kraljevine Švedske u Bosni i Hercegovini za najbolju fotografiju o temi kvaliteta zraka. Halimanovićeva nagrađena fotografija „Sarajevo“, koja prikazuje grad utonuo u smog, jedna je od najimpresivnijih o ovoj temi i često korištenih na internetu za ilustraciju zagađenja zraka u Sarajevu, a da mnogi i ne znaju ko je autor.

Fotografije kao medij za društveni aktivizam

Mada Halimanovićevu skromnost dok govori o sebi demantiraju dosadašnji uspjesi, o fotografiji i strasti prema fotografskim bilješkama svijeta oko nas koje imaju i društveni značaj, govori kao o ličnoj percepciji i ličnoj potrebi za estetikom.

S obzirom na to da fotografija nije vaša primarna profesija, za razliku od fotoreportera i profesionalno angažiranih fotografa, koliko su fotografije koje stvarate izraz društvenog aktivizma?

Fotografije koje pravim i kojima bilježim svoj doživljaj stvarnosti primarno imaju za cilj zadovoljenje sopstvenih etičkih i estetskih potreba, no kako je aktivizam integralni dio moga bića i djelovanja, tako i fotografije koje stvaram neizostavno u sebi sadrže, manje ili više, dimenziju društvenog aktivizma.

U konkretnom slučaju nagrađeni ste za fotografiju koja govori o zaštiti okoliša.

Nagrađena fotografija “Sarajevo”

Da, uobičajeno je da  se to tako naziva – zaštita okoliša ili zaštita planete, ali bih bio sretniji da upotrebljavamo neki primjereniji, konkretniji termin, koji bi preciznije opisao o čemu se tu zaista radi. Mislim na to da mi, ljudska bića, brigom o okolini, zaštitom planete Zemlje brinemo o sebi i štitimo prije svega sebe same, svoje zdravlje i sopstvenu kvalitetu življenja, nažalost, najčešće upravo od samih sebe. Znači, najdirektnije se radi o nama samima, a ne o okolini i planeti. Preživjeće planeta zagađenje, mi smo ugroženi i upitni!

Švedska ambasada u BiH je u okviru svog Projekta upravljanja kvalitetom zraka pokrenula kampanju pod nazivom “Pričajmo o zraku!” i u sklopu kampanje organizovala takmičenja za najbolju fotografiju na temu kvalitete zraka u Bosni i Hercegovini, odnosno izbor najšokantnije fotografije koja prikazuje zagađenje u našoj okolini.

Fotografija koju sam poslao na konkurs prikazuje kako Sarajevo, nažalost, često izgleda u zimskim mjesecima, a žiri ju je odabrao kao jednu od ukupno tri nagrađene.

Je li fotografija kao izraz aktivizma dovoljno cijenjena u BiH?

Sve i da jeste, u šta i nisam baš potpuno siguran, može i treba je se uvažavati i cijeniti još više. Moć i uticaj koje fotografija ima, kao medij koji nosi poruku, podstiče razmišljanje i aktivira čovjeka, i pokazatelj je da ju se treba i dalje, i što više aktivistički upotrebljavati.

Otkud ljubav prema fotografiji?

Prva asocijacija nakon ovog pitanja mi je „čudni su putevi…“. Međutim, moj put u fotografiju biće da i nije toliko čudan, neuobičajen. Prije bi se moglo reći da je za BiH prilično čest – donacija iz inostranstva.

Konkretno, kad sam dobio kćerku Azru sestra mi je poklonila fotoaparat, tako da je dolazak na svijet jedne velike ljubavi bio povod drugoj – od tada bivam roditeljem i učim pisati svjetlom.

Vrlo je upečatljiv vaš fotografski potpis.

Moj fotografski potpis je: Edis Halimanović, Bosanac koji lični doživljaj i spoznaju stvarnosti zapisuje i (u) fotografijama, uz punu svijest da ti zapisi svjetlosti – ljudskom oku vidljiva Sunčeva sposobnost vršenja rada, svoja svojstva i puno značenje dobijaju tek u prisustvu posmatrača.

Nagrada Ambasade Švedske nije prva i nije to prvi uspjeh u svijetu fotografije?

Što se tiče aktivnosti, uspjeha i nagrada želio bih izdvojiti svoje članstvo u FVK Valter i AUF BiH te dvostruki uzastopni plasman u finale, po mom sudu najvećeg i najkvalitetnijeg regionalnog fotografskog takmičenja Balkan Photo Award, gdje mi je baš na posljednjem izdanju Festivala izložena fotografija pod nazivom „Bosna“, koja ima istovjetni aktivistički senzibilitet kao i nagrađena fotografija Sarajeva.

Megafon.ba

Dijeli.

Komentariši

Napomena:

Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. Megafon se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija Megafona je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.