Piše: Nermina Šunj – Kušljugić
Grupa demobiliziranih boraca koji mjesecima štrajkuju pred zgradom Vlade FBiH, nakratko je blokirala cestu u Alipašinoj ulici u Sarajevu, u subotu (10. februara) kad u Vladinoj zgradi osim osoblja iz osiguranja nema nikog. Jedino je očaj zbog kojeg su se odlučili na taj potez razumljiv, ali sve drugo pomalo gubi smisao, a ni rezultati protesta nisu vidljivi.
Hrvatski model finansiranja
Suštinski, takva je ukupna dvije decenije duga mirnodopska bitka demobiliziranih boraca u Federaciji. Ovisni su o potezima njihovih predstavnika aktivista iz brojnih udruženja, ovisni su o vlasti koja se smjenjuje svake četiri godine, ovisni o povremenim grantovima. Suštinskog rješenja za sve bivše pripadnike Armije BiH i Hrvatskog vijeća obrane (HVO) nema.
Ali kad već vlast ne misli da joj je posao, obaveza i dug riješiti status ove populacije, zašto iz boračkih organizacija do sada nema zahtjeva za konkretnim promjenama?
U susjednoj Hrvatskoj, o interesima više od 250.000 svih bivših boraca i članova njihovih porodica, od 2005 – te godine brine Fond hrvatskih branitelja iz Domovinaskog rata.
Nametnuli su se kao ravnopravan partner u pregovorima s vlastima.
Nakon osnivanja je bilo zakonski predviđeno da se pri privatizaciji javnih kompanija u Hrvatskoj sedam posto dionica prenese u vlasništvo Fonda branitelja.
Kasnije je ta mogućnost ograničena, pa se danas može, ali i ne mora braniteljima prenijeti dio vlasništva. Ali i do zakonskih izmjena su hrvatski branitelji stekli vlasništvo nad sedam posto dionica INA-e prilikom prodaje MOL-u i vlasnici su 6,7 posto Hrvatskog Telekoma (HT) vrijednog 9,8 milijardi kuna (2,6 milijardi KM).
Dakle, Fond hrvatskih branitelja raspolaže sa približno 657 miliona kuna (173 miliona KM) vrijednog vlasništva samo u toj kompaniji.
Osigurava im to godišnje budžete koji se mjere u stiotinama miliona kuna dovoljnih za stipendiranje djece i finansiranje hrvatskih braniteljskih udruga.
U Federaciji bi ovakav model finansiranja boračke populacije vjerovatno bio odbačen kao utopijski.
Zašto bi se vladajuće strukture odrekle kontrole višemilionskih sredstava, glasačke mašinerije, skupih radnih mjesta kojima se kupuje stranačka lojalnost i mjesta gdje se sklanja istrošeni politički kadar?
Uspješno nam se godinama plasira teza da prodaja ne bi bila domaćinski potez vlasti.
Isprepadani smo poslijeratnim lošim privatizacijama mada bi jedini opravdan strah bio zbog načina kako bi novac od prodaje Telekoma bio potrošen.
U Hrvatskoj su, dakle, prodajom većinskog dijela HT-a Deutsche Telekomu, dijelom riješili i sistemsko finansiranje braniteljske populacije.
Suštinski potezi
Nije da ni u Hrvatskoj branitelji nisu bili meta kritika, posebno vlasti, zbog prava da mogu biti suvlasnici najprofitabilnijih kompanija, nije da Fond nije izložen političkom i utjecaju finansijskih lobija, ali ne može im se osporiti vojnički čvrst stav i u miru i jasan zahtjev: da imaju jednako dostojanstven život kao i vlast koju biraju.
Međutim, za razliku od boraca u BiH koji godinama traže mrvice, hrvatski branitelji tražili su mnogo pa su toliko i dobili.
Megafon.ba
Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. Megafon se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija Megafona je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.