„Zadatak je profesionalaca iz oblasti mentalnog zdravlja i nadležnih institucija da na adekvatan način budu podrška u procesu žalovanja. Da li to da kada su porodice spremne da se obrate za pomoć i podršku, ili da profesionalci sami budu pokretači psihološke podrške obilaskom onih koji su od bliže rodbine poslije njih ostali“.
Piše: Nermina Šunj Kušljugić
Svaki novi detalj koji saznajemo nakon samoubistva muškarca u Tuzli, a koji je prethodno na veoma svirep način ubio svoju djecu od 2 i 9 godina, te 34-godišnju suprugu, ostavlja nas nijemima i sa osjećajem nemoći.
Bili su porodica u kojoj, bar prema dostupnim informacijama, ništa nije ukazivalo na to da bi se mogla dogoditi takva tragedija.
PORODICAMA TREBA POMOĆ
Puna su nam usta priče o prevenciji a posljednje ubistvo u Tuzli je alarm za istinski, ozbiljniji pristup sistema prema mentalnom zdravlju društva. Podrazumijeva to mnogo posla i mnogo koordinacije institucija, a pogotovo političkog rada dužnosnika na kreiranju boljeg životnog i obrazovnog standarda građana.
Čak i kada se čini da je kasno, kao što je slučaj za nevinu djecu i mladu majku iz tuzlanskog naselja Stupine, ima nešto što bi u ovom trenutku „sistem“ mogao i morao učiniti. Da bar pomogne porodici u žalosti i pokuša spriječiti transgeneracijski prijenos krvave traume u obje porodice.
Zvjezdana Aličić je psihoterapeutkinja u U.G.Vive Žene, u Sigurnoj kući u Tuzli. Radi sa žrtvama dubokih trauma a za Megafon kaže da nakon tragičnog gubitka voljenih, porodice koje ostaju iza njih, najbliži srodnici, osjećat će dalekosežne posljedice zbog same činjenice da su voljene osobe izgubili tragičnim događajem.
„Kada se desi ubistvo i/ili samoubistvo, najbliži srodnici i porodica koji ostaju iza njih prvobitno osjećaju nevjericu, a traumatski šok jer su izgubili voljene osobe, bol i tuga, njihov život u potpunosti mijenjaju.
Svaka podrška je bitna, jer osobe koje su doživjele gubitak neće odmah biti u stanju da potraže psihološku pomoć, da podjele svoja osjećanja i pronađu način kako se nositi sa gubitkom. Takođe je važna podrška prijatelja, komšija i ljudi od povjerenja da za početak bude uz porodice“, smatra psihologinja Aličić.
Posebno je potcrtala važnost ukazivanja poštovanja prema žrtvama i porodicama/najbližim srodnicima, pogotovo nakon tragičnih gubitaka u ovakvim situacijama gdje su i dodatno svakodnevno izloženi medijskim sadržajima o njihovim voljenim kojih više nema“.
ZADATAK ZA PROFESIONALCE
„Zadatak je profesionalaca iz oblasti mentalnog zdravlja i nadležnih institucija da na adekvatan način budu podrška u procesu žalovanja. Da li to da kada su porodice spremne da se obrate za pomoć i podršku, ili da profesionalci sami budu pokretači psihološke podrške obilaskom onih koji su od bliže rodbine poslije njih ostali.
Tragični gubitak ljudskih života, članova porodice i djece utiču na sve članove društvene zajednice, ali su najbliži najviše pogođeni i zato je važno pričati na ovu temu i dati joj važnost i osvijestiti senzibilitet za podrškom od strane pojedinca, tako i cijelog društva“, kazala je za naš portal Zvjezdana Aličić, psihoterapeutkinja u Sigurnoj kući Tuzla.
Megafon.ba
Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. Megafon se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija Megafona je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.