Piše: Nedžad Kušljugić
Dan kada je u Zastupničkom domu federalnog Parlamenta usvojen Prijedlog Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju (PIO) FBiH, premijer Fadil Novalić nazvao je historijskim za penzionere. Nakon što je i Dom naroda prihvatio Zakon, za radnike u realnom sektoru to zasigurno jeste historijski trenutak. Zacrtano im je da će nakon cijelog radnog vijeka imati jedva zagarantiranu penziju. Dakle, pod stare dane bit će ekstremno siromašni ljudi.
Kozmetičke promjene
Istina, novi Zakon o PIO FBiH, bit će po mnogo čemu bolji od dosadašnjeg. Jasniji je izračun penzija, penzionerima koji su pravo ostvarili do 31. jula 1998. godine penzije će biti povećane za deset posto, a pet posto onima koji su penzionirani od 1.augusta iste godine do 31. decembra 2007. godine. Vršit će se redovno godišnje usklađivanje penzija prema rastu plata i prema troškovima života, a postoji mogućnost odlaska u starosnu penziju sa 65 godina starosti i najmanje 15 godina staža osiguranja. Međutim, sva poboljšanja ponajviše su u interesu postojećih penzionera ili onih koji će to biti, a koji nemaju dovoljno staža za starosnu penziju po postojećem zakonu.
Istovremeno, postavlja se pitanje zašto Vlada baš sada, kada je stabiliziran Fond PIO, uplate za penzijsko-invalidsko osiguranje i isplate penzija prebacuju na trezorsko poslovanje?
Novi je Zakon okvalificiran i kao pravedniji od postojećeg, međutim, prema statistikama, radnici iz javnog i realnog sektora ni približno neće imati iste penzije.
Primjera radi, radnik iz javnog sektora koji je 39 godina imao mjesečnu platu od 1.200 KM, prema novom zakonu ostvaritt će penziju od 770,82 KM.
S druge strane, većina radnika u realnom sektoru radi za minimalnu ili platu nešto višu iznad minimalne.
Radnik koji je 39 godina proveo u realnom sektoru i imao neto platu od 510 KM imat će penziju 327,60 KM.
Dakle, radnik iz javnog sektora imat će 2,5 puta višu penziju od radnika iz realnog sektora.
Argumentirat će se ta situacija vjerovatno činjenicom da je za javni sektor uplaćivano više doprinosa tokom radnog vijeka, ali znamo da su razlozi tome dogovoreni kolektivni ugovori, cijene usluga u javnom sektoru, poreska politika, a ne ekonomično i „domaćinsko“ poslovanje menadžmenta u javnim preduzećima ili kvalitetno osiguranje investicija i povećanje priliva novca, recimo, u općinskim ili kantonalnim službama.
Dakle, takve su neravnomjerne startne pozicije osigurane mjerama dosadašnjih vlada i parlamenata.
Također, Zakon destimulira dugogodišnji rad radnicima iz realnog sektora, jer godine staža ne znače značajno višu penziju.
Primjera radi, ako je radnik ostvario pravo na penziju s 39 godina rada i za to vrijeme su mu uplaćivani doprinosi na minimalnu neto platu, ostvarit će pravo na penziju od 263,36 KM, što je manje od minimalne zakonske, te će imati zakonom predviđenu minimalnu penziju 326 KM.
Radnik s istom platom, a sa 16 godina staža, također će ostvariti pravo na minimalnu penziju od 326 KM.
Vlasnici preduzeća, kao i samostalni poduzetnici, novim su Zakonom kao i dosadašnjim, također destimulirani da sebi uplaćuju doprinose na više plate.
Recimo da vlasnik privatnog preduzeća 39 godina plaća doprinose na neto platu od 1.200 KM, za tih 39 godina ukupno bi platio, zavisno od njegovog koeficijenta na poreskoj kartici, najmanje 365.000 KM doprinosa i poreza, pri čemu bi ostvario penziju od 770,82 KM. Ne uzimajući u obzir vrijednost tog novca koju će imati u budućnosti, samo da bi mu se vratilo uplaćeno trebalo bi da penziju prima 39,5 godina, odnosno da poživi najmanje 105 godina.
Gledajući iz ugla poslodavca, odnosno vlasnika firme, nemaju velikog interesa uplaćivati doprinose na više iznose od minimalnih propisanih, a uvijek mogu koristiti privatne fondove za sigurniju starost.
Istina, ova problematika prevazilazi okvire Zakona o PIO-u i zalazi u domen obećanih ukupnih reformi poreske politike o kojima smo već pisali (ZABORAVLJENI EKSPOZE: Šta je s obećanim rasterećenjem privrede?) , ali iako se možda može govoriti o historijskom danu za sadašnje penzionere, nikako se ne može govoriti o historijskom danu za buduće penzionere, niti o poštenijem odnosu politika u FBiH naspram svakog građanina Federacije.
Kupovina socijalnog mira
Očigledno je da političke strukture funkcioniraju većinom po principu kupovine socijalnog mira, pa i glasačkog tijela, pri čemu se i ne pokušava stvoriti motivirajući sistem jednakih šansi za sve građane, kao i sistem koji bi u istu ravan doveo političare, radnike u javnom i u realnom sektoru, privatne poduzetnike, te svima jednako omogućio stabilan penzionerski život i dostojanstvenu treću dob.
Postojeći sistem „stimulira“ jedino da se privatni poslodavci „snalaze“ i plaćaju samo ono što moraju, jer država očigledno vraća samo onima kojima želi da vrati.
Megafon.ba
* Tekst je nastao u okviru Megafonovog istraživanja: „Stepen podrške izvršne i zakonodavne vlasti bh. privrednicima, kroz zakonske propise i finansijske poticaje“
Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. Megafon se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija Megafona je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.