Ponedjeljak, Septembar 24

Vrijeme kad je čovjek čovjeku glasač

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Odavno nama nije jedini problem što šutljivci ništa ne čine. Mnogo nam je veći problem što i mnogi od njih žele nešto promijeniti u svojim životima ali, nažalost, tako što bi i sami rado postali dio “sistema”

Piše: Nermina Šunj – Kušljugić

U prošlosedmičnoj Megafonovoj anketi, 73 posto učesnika kazalo je da ne vjeruju da bi Opći izbori u oktobru mogli donijeti značajne promjene u vlasti u Bosni i Hercegovini. Iako su većina od 56 dobrovoljnih ispitanika akademski i društveno angažirani građani, rezultat ankete zbog veličine uzorka nije relevantan pokazatelj općeg raspoloženja u BiH. Međutim, itekako pothranjuje tezu da u narodu nema baš puno vjere u promjene nakon oktobra.

Upiši medicinu amidža će pomoći za posao

Da se to naslutiti na osnovu razgovora s ljudima, po reakcijama  građana u medijima, na društvenim mrežama.

Zašto ljudi glasaju za iste, pitanje je od milion dolara, a zapravo ima vrlo jednostavan odgovor i pred nosom nam je  svakodnevno. Samo što se o tome javno ne govori. Ne iz straha od drugih već zbog samozabrane, kako to poručuje ona narodna „koga ti je moliti, nije ga srditi“.  

Nezakonito zapošljavanje i promicanje podobnih već je posljedica dugogodišnjeg, utabanog sistema. Postao je to nepisani način funkcioniranja društva. Napredovanje i bogaćenje bez muke. I uvijek se kao krivce što je tako taguju političari kao neka uopćena adresa. Međutim, te uopćene adrese su ljudi iz našeg okruženja. Znamo ih. Imaju ime i prezime. Politika im je unosan posao. Da bi ga zadržali moraju imati “infrastrukturu”. Grade je s ljudima, opet iz našeg okruženja. I njih znamo. Čekamo strpljivo da nam napišu rješenje, drsko ignoriraju poziv za hitnu pomoć, odobravaju nam kredite u bankama, feniraju nam kosu u svojim salonima, prodaju hljeb u tržnom centru, svako jutro čiste ulicu. 

Dakle, mnogi su od njih također krajnja tačka u dvosmijernom procesu nezakonitog zapošljavanja i taj proces za koji krivimo uopćene adrese ima još krivaca, preciznih imena, prezimena i adresa. Znamo ih. Žive tu oko nas.

Ni jednima ni drugima nije u interesu da bilo šta što rade dovode u pitanje.

Zna se da komšijino dijete nije izabralo profesiju po želji i iz ljubavi već upisalo medicinsku školu jer je amidža rekao da može pomoći za posao. Niko dječiju odluku i posljedice koje može da ima za građane koje će liječiti ne dovodi u pitanje i već se spremaju kese za ponijeti pa preko reda u ambulanti. Zna se da direktorica osnovne škole sa sumnjivim referencama i izgledom Pinkove zvijezde nije za tog posla, ali njena je stranka dobila resor obrazovanja. Svi su se već sjatili u red pred njenu kancelariju jer se ona sad pita.

Kako je to on, mlad, bez ikakvog radnog iskustva, bez vještina, tek završio fakultet a postao direktor, nije više pitanje, više nije bitno ni iz koje je političke stranke. Bližnji je. Već mu se rodbina najavljuju za razgovor u četiri oka.

Korupcija nema samo jednu adresu. Adresa je mnogo više. Već stežu obruč čak i oko sebe. Međutim, drže se skupa, solidariziraju, štite jedni druge. Drže se svoga i glasaju po svaku cijenu jer jedni druge održavaju tu gdje jesu. Malo je nade da bi mogli promijeniti mišljenje jer nemaju problema običnih smrtnika.

Korumpirani iz naše ulice

Oni se pomažu međusobno. Oni ne čekaju u redovima pred šalterima. Oni ne čekaju satima u ambulanti, njihovi dokumenti iz prijave na konkurs za posao ne nestaju netragom, njih inspekcija zaobilazi, njihova djeca u školi ne moraju biti najbolja da bi dobili stipendiju, ili upisali fakultet. Oni žive tu oko nas. Oni su nam komšije. Oni ne pričaju puno, ne prenemažu se, tačno znaju šta hoće i šta moraju. Oni su revnosni glasači. A takvih je sve više. To je već sistem pred čijim je razmjerama pojedinac ustuknuo i zanijemio.  Pa se krivica sad pokušava sručiti na njegova pleća. Krivi ga se što šuti.

Međutim, odavno nama nije jedini problem što šutljivci ništa ne čine. Mnogo nam je veći problem što i mnogi od njih sad žele nešto promijeniti u svojim životima ali, nažalost, tako što bi i sami rado postali dio “sistema”. 

Megafon.ba

Dijeli.

Komentariši

Napomena:

Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. Megafon se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija Megafona je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.