Umjesto registra svega pokradenog sada nam treba registar koliko smo dužni

Piše: Prof. dr. Izudin Kešetović

Registara imamo napretek. Sada su ponovo u modi registri. Bili su to nekada restitucija i revizija. Donekle se još priča o korupciji i kriminalu. O lustraciji se više i ne priča.
Sjetih se lektire i knjige “U registraturi” Ante Kovačića. Radnja je smještena u vrijeme socijalnih raslojavanja. Vrijeme nastanka buržoazije, kada “zgubidani” postaju buržuji, kao danas tajkuni. Zato su nam danas potrebni registri da zapišemo našu propast.

ILI PARE, ILI VLAST

To se odnosi na sve ono gdje smo se zadužili i potrošili. Što reče jedan aktuelni ministar u Vijeću ministara BiH “da se moramo što više zaduživati”. I gle apsurda. Umjesto registra svega pokradenog sada nam treba registar koliko smo dužni. Knjigovođe bi rekli dugovna i potražna strana. Saldo je uvijek nula. Kada se sve zbroji u registru, dobićemo saldo nula. Zašto? Zbog zgubidana i lopova koji postadoše “neko”. U romanu “Grešnik” Dobrice Ćosića u priči o Katićima kaže se: “U ovom iskvarenom svetu, da bi mogao da postojiš kao svoj čovjek, da ti ime i prezime nešto znači, moraš imati ili pare, ili vlast”. Razgovor između ujaka liferanta i buržuja i sestrića, revolucionara i marksiste, nikada nije aktuelniji. Danas je to još okrutnije nego u vrijeme Ivice Kičmanovića ili Ilije Katića. Zato nam treba registar. O reviziji ukradenog niko ne govori. Što bi rekao general HV “ko je jamio, taj je jamio”.
Registar je još jedna ubleha i prevara. Rekli bi “bacanje prašine u oči”. Registar budalaština koje su nas koštale milijardama eura/KM.

Stavovi izneseni u tekstu isključivo su stavovi autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije Megafon.ba.

Megafon.ba