U ime nas odlučuju političari i stranke sa jedva osvojenim izbornim cenzusom

Kada i zašto nam se dogodilo da Čović s minornih 4,6 posto podrške ukupnog biračkog tijela u BiH želi da upravlja državom i smatra to svojim pravom; ni aktuelni članovi Predsjedništva BiH nisu mnogo odmakli od Čovićevih statistika; u državnom Parlamentu odlučuju i stranke sa izbornom podrškom nižom od 1 posto

Piše: Nermina Šunj – Kušljugić

Zašto se zahtjevi za izmjene Izbornog zakona u Bosni i Hercegovini tek povremeno pojave ali uvijek kao nečija politička računica a ne kao izraz nužnosti i koristi za građane? Uz potrebu implementacije presuda Suda u Strazburu koje nalažu ukidanje dikriminatornih ograničenja prava svima da budu birani na svakom pedlju države, zar i bh. apsurd da političar ili stranka koji su jedva postigli izborni minimum ali im izborno zakonodavstvo pruža mogućnost da imaju odlučujući glas, nije dovoljan alarm za hitne izmjene izbornog zakona?

S minimalnim procentima glasova na čelo države

Odgovor na pitanje zašto nema raspoloženja za temeljite izborne promjene leži upravo u činjenici da nizak izborni cenzus od 3 posto mnogima otvara vrata do vlasti, kontrole budžetima i pozicije da se nametnu kao „nezaobilazni faktori u odlučivanju“.

Uz mešetarenje s mehanizamom za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa sve se može podvesti pod izbornu volju jednog naroda. Zloupotrebljava se i termin „izborni legitimitet“ a istovremeno vodeće političke partije imaju veoma nizak izborni legitimitet, jer većina stranaka bi u funkcionalnim demokratijama sa tako niskim izbornim rezultatom, teško mogle odlučivati o važnim životnim pitanjima naroda i građana.

Dragan Čović (HDZ BiH) je na proteklim izborima osvojio samo 7,4 posto glasova (154.819) u FBiH (ukupan broj registriranh glasača u FBiH 2.093.784). To znači da na  državnom nivou (u BiH 3.355.429 registriranih glasača s pravom glasa) Čović ima podršku minornih 4,6 posto glasačkog tijela. Sadašnji propisi Hrvatima iz Federacije ne ograničavaju pravo da glasaju za Čovića, a ipak veliki broj Hrvata nije svoje povjerenje ukazao Čoviću.

Prema Popisu stanovništva iz 2013. godine, u kantonima sa hrvatskom većinom u FBiH, živjelo je 407.855 Hrvata. Najmanje 300.000 ih je zasiguno s pravom glasa. Dakle, da je Čović imao većinsku podršku u svom narodu mogao je i prema sadašnjim propisima osvojiti mandat u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.

Kada uporedimo broj stanovnika i ukupan broj glasača s pravom glasa, ni pobjeda Željka Komšića (DF), aktuelnog hrvatskog člana Predsjedništva BiH, nije bog zna kakav uspjeh prema procentu glasova koji je dobio. Dakle, od 2.093.784 osoba s pravom glasa u FBiH, Komšić je osvojio 225.500 glasova, što je tek 10,8 posto podrške. U odnosu na ukupno glasačko tijelo u BiH riječ je o 6,7 posto izborne podrške.

Šefik Džaferović (SDA), bošnjački član Predsjedništva osvojio je 212.581 glasova što je prema ukupnom broju glasača s pravom glasa u Federaciji 10,2 posto, odnosno u BiH ima podršku 6,3 posto ukupnog glasačkog tijela.

Iako se pobjeda Milorada Dodika (SNSD) za srpskog člana Predsjedništva mogla posmatrati uspješnijom od njegovih aktuelnih kolega jer je od 1.261.645 registriranih glasača u Republici Srpskoj osvojio 29,2 posto glasova (368.210), kada uporedimo izbornu podršku Dodiku sa ukupnim brojem registriranih glasača s pravom glasa u cijeloj državi koju predstavlja, Dodika na čelu BiH podržava jedva 11 posto glasača.     

Ako analiziramo izborne rezultate političkih stranaka (detaljni pokazatelji o boju glasova u FBiH i RS na kraju teksta) koje su osvojile mandate u Predstavničkom domu Parlamenta Bosne i Hercegovine statistike su poražavajuće.

Podrška ukupnog biračkog tijela u BiH SDA-u je tek 8,4 posto. HDZ BiH i stranke udružene s njima imaju 4,5 posto podrške, koliko i SDP BiH. DF je imao minornu podršku glasača 2,9 posto, a SBB samo 2 posto podrške ukupnog glasačkog tijela u BiH.

Prosječan Bosanac i Hercegovac će se nakon ovih statistika zapitati kako je to moguće jer javna percepcija govori nešto posve drugo: da SDA, HDZ BiH, SNSD, SBB i DF imaju neprikosnovenu moć i da bez njih nema pregovora o formiranju vlasti niti o drugim procesima u državi. Pokazatelji s terena govore da zaista i jeste tako ali samo zato jer im izborno zakonodavstvo i šutnja glasača koji ne traže poštivanje predizbornih obećanja pružaju tu moć i uopće mogućnost da se s takvim izbornim rezultatima nametnu kao ključni faktori u odlučivanju.

Zašto do sada nije bilo ozbiljnijih istraživanja uzroka apstinencije od glasanja skoro polovine registriranih glasača? Da li su u političkim strankama i u vlasti i u opoziciji, u oba bh entiteta, svjesni da bi eventualni rezultati ovih istraživanja za njih bili poražavajući? Da li glasači koji ne izlaze na izbore ne žele svojim glasom davati legitimitet političkim faktorima koji taj legitimitet ne zaslužuju ili im je jednostavno izlazak na izbore nepotrebno gubljenje vremena?

Uticaj izlaznosti glasača na rezultate izbora

Predmet istraživanja trebalo bi da bude i da li bi sa većom izlaznošću na izbore raspored političkih snaga u vlasti uopće bio drugačiji sve dok se ne izmijeni Izborni zakon, prije svega povećanjem izbornog praga i uvođenjem pravila da je BiH jedna izborna jedinica.

Također, ne znamo koliko možemo vjerovati da je sistem brojanja glasova pošten.

Samo u slučaju izbornih promjena politički faktori bili bi prinuđeni boriti se i poštovati svaki glas. Sa izbornim zakonom kakav imamo dovoljni su im glasovi vlastite glasačko – stranačke mašinerije, imenovanih dužnosnika, direktora javnih preduzeća, javnih službenika i njihovih porodica koje su već zadužili. Pa uz takve osigurane glasove i stalno produciranje političkih kriza, uspješno skreću pažnju javnosti s činjenice da je njihov izborni legitimitet zapravo na klimavim nogama.

GLASAČKA PODRŠKA U FBIH I RS: U Parlamentu BiH stranke s minornom podrškom ukupnog glasačkog tijela

SDA BiH je za sve svoje kandidate, brojna imena već poznata bh. javnosti, za Parlament Bosne i Hercegovine osvojila ukupno 252.058 glasova u Federaciji i RS-u 29.673 glasa (9 mandata, 8 FBiH i 1 RS), što je u odnosu na broj glasača u FBiH 12 posto, a u odnosu na broj glasača u cijeloj zemlji (koju ovo zakonodavno tijelo predstavlja) tek 8,4 posto.  

Koalicija HDZ BIH,HSS,HKDU BIH,HSP-HNS,HSP DR AS BIH,HDU BIH osvojila je u FBiH, 145.487 glasova (5 mandata) što je 6,9 posto. U Narodnoj skupštini RS-a nemaju osvojen mandat za 4.385 glasova koliko su dobili na proteklim izborima. Dakle, na nivou BiH su dobili podršku tek 4,5 posto ukupnog broja glasača.

SDP BiH je na proteklim izborima za Parlament BiH osvojio ukupno 140.782 glasova u FBiH i 9.672 u RS-u (5 mandata) , što je u odnosu na ukupno biračko tijelo u FBIH 6,7 posto a u BiH 4,5 posto.  

SNSD je za Parlament BiH dobio 260.930 glasova u RS-u ( 6 mandata) i 4.663 glasa u FBiH, što je ukupna podrška glasačkog tijela u BiH 7,9 posto.  

DF- Željko Komšić osvijili su 96.174 glasova ( 3 mandata) što je u FBiH 4,6 posto a u BiH 2,9 posto podrške ukupnih birača.

SBB – Fahrudin Radončić su na općim izborima 2018. godine za državni Parlament dobili ukupno 67.599 glasova u FBiH (2 mandata) i 1.394 u RS što je u odnosu na biračno tijelo u FBiH 3,2 posto a u odnosu na glasačko tijelo u državi tek 2 posto.   

Naša stranka je u državnom Parlamentu osvojila 2 mandata sa 48.401 glasova, što je u FBiH tek 2,3 posto a u BiH je to minornih 1,4 posto.

Nezavisni blok ima jedan mandat u Predstavničkom domu državnog Parlementa sa samo 41.512 glasova što je u odnosu na ukupno glasačko tijelo u FBiH jedva 2 posto a u odnosu na BiH takođe minornih 1,2 posto glasačke podrške.

PDA imaju jedan mandat u Parlamentu i priliku da sudjeluju u odlučivanju sa samo 38.417 osvojenih glasova u FBiH (1,8 posto) a u BiH je to 1,1 posto podrške ukupnog bh. glasačkog tijela.

Koalicija A -SDA za evropsku BiH imaju, također, jedan mandat u Predstavničkom domu Parlamenta BiH. Sa samo 29.726 glasova u FBiH i 756 u RS-u (u FBiH 1,4 posto) i bez njihovog glasa ne može proći niti jedna odluka a podrška ukupnog glasačkog tijela u BiH za ovu stranku bila je minornih 0,9 posto.

Megafon.ba