Subota, 20 Aprila

TRANZICIJSKE TEME: Šta ćemo s neradnicima?

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

U zemlji opljačkanih fabrika mnogo je radničkih priča u koje vjerujemo bezrezervno jer o radniku se, zaboga, radi.

U većini slučajeva opravdano.

Ali šta kad vam i poslodavac podastre i dokumentira svoju stranu priče, kako ga je (ne)radnik zloupotrebljavao, koštao novca, živaca, poremetio radnu atmosferu i naštetio ugledu firme?

Pravo i pravda

Zaposlenik je tužio poslodavca jer mu nakon 11 mjeseci rada, po isteku ugovora o radu na određeno vrijeme, a dok je bio na bolovanju, nije produžio ugovor.

Pozvao se na odredbe člana 71 Zakona o radu FBiH koje ga štite od otkazivanja ugovora o radu dok je na bolovanju i u slučaju rada na određeno vrijeme, izuzev ako je napravio teži prijestup ili težu povredu radne discipline.

Traži povratak na posao do okončanja privremene  spriječenosti za rad i retroaktivnu isplatu razlike novca između ugovorene plate za koju je potpisao ugovor i plate koju bi imao po granskom Kolektivnom ugovoru.

Međutim i poslodavac ima svoju istinu.

Zaposlenik je prvobitno bio angažiran po ugovoru o radu na četiri mjeseca. Riječ je o poslu dobivenom na tenderu za koji je predviđen skori završetak i shodno tome su svi unaprijed bili informirani o rokovima završetka radova, a time i trajanju ugovora o radu.

Nakon mjesec i po zaposlenik je povrijedio ruku. Inspekcija je utvrdila da se povrijedio svojom krivicom.

Zaposlenik razumljivo otvara bolovanje. Poslodavac mu produžava ugovor o radu i nakon isteka prvobitnih četiri mjeseca, te pismeno nudi lakše radno mjesto.

Ponuda je prihvaćena, zaposlenik je potpisao ugovor, ali je i dalje na bolovanju.

U nekoliko se navrata pokušalo bezuspješno kontaktirati zaposlenika.

Devet mjeseci od povrede od zaposlenika je zatraženo da, ukoliko je onemogućen da radi, ubrza proces procjene radne sposobnosti, jer bi u slučaju da dobije određen procenat invalidnosti, poslodavac time što zapošljava invalidnu osobu bio oslobođen bar dijela naknade za Fond invalidnih lica.

I ovaj je zahtjev zaposlenik ignorirao.

Nakon 11 mjeseci poslodavac odlučuje da zaposleniku ne produži ugovor o radu, te ga 25 dana ranije pismeno informira da, ukoliko ne osigura validnu medicinsku dokumentaciju, ugovor neće biti produžen.  

Zaposlenik se i dalje ne javlja na telefonske pozive.

Prema dostupnoj dokumentaciji, u firmi drže do ugleda, izmiruju sve zakonske obaveze u roku i zbog dobre prakse i ugleda, ali i zbog budućih poslova koje namjeravaju dobiti na tenderima. Tokom nešto duže od jedanaest mjeseci, koliko je zaposlenik ukupno proveo u firmi, poslodavac je redovno izmirivao platu i zakonske doprinose. Isplatio je zaposleniku naknadu troškova po osnovu povrede na radu, čak i povremene naknade za praznike.

Za to vrijeme nije imao pravo na refundaciju od Zavoda zdravstvenog osiguranja za bolovanje preko 42 dana, jer je povreda na radu uzrokovana nepažnjom zaposlenika.

Dva mjeseca nakon odjave zaposlenika poslodavcu stiže obavještenje da je tužen.

Tužba na tužbu

Savjetuje se sa svojim advokatom koji mu sugerira da su sudovi u radnim sporovima uglavnom naklonjeni radnicima.

Poslodavac priprema kontratužbu.

Poziva se na nalaze inspekcije rada, te na finansijsku i štetu ugledu firme nanesenu zbog cijele priče koja možda i nije morala imati ovakav kraj.

Megafon.ba

Dijeli.

Komentariši

Napomena:

Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. Megafon se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija Megafona je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.