Sulejman Mulić Šulc, poznati tuzlanski pedagog: Dijete pred nama je nečiji cijeli svijet, ono je i moj cijeli svijet

„Dijete – to je naš učenik, subjekat u nastavnom procesu. Ponavljam milion puta dokle god ne shvatimo da je to dijete nečiji cijeli svijet i da je ono i moj cijeli svijet. Imamo privilegiju jer smo mi tu da podržimo djecu i da ih učimo a ne da samo slijepo izvršavaju naređenja, da ih pripremimo da sutra budu dobri ljudi“.

Piše: Nermina Šunj – Kušljugić

Sulejman Mulić Šulc jedan je od najpoznatijih tuzlanskih učitelja, nastavnika, profesora. Od 70-tih godina prošlog vijeka, ovaj je nastavnik tjelesnog odgoja odškolovao generacije tuzlanske djece koja ga se i danas rado sjećaju.

Ministarstvo obrazovanja Tuzlanskog kantona Muliću je dodijelilo priznanje za životno djelo.

Velike promjene u obrazovnom sistemu i izazovi za nastavno osoblje

Veoma je posvećen sportskom razvoju djece i njihovom napretku i na 59. manifestaciji “Izbora najboljih sportista grada Tuzle“ 2018. godine dobio je priznanje za najuspješnijeg sportskog radnika.

Ime Sulejmana Mulića se poslijeratnih godina našlo na naslovnici Oslobođenja jer je bio prvi nepolitički izabran direktor jedne osnovne škole i to voljom roditelja.

Mulić je odavno u penziji ali je i danas veoma aktivan, posvećen profesiji i prati šta se događa u obrazovnom sistemu.

Piše, objavljuje, putuje, posebno u Makedoniju ali je uoči Dana učitelja bio u Tuzli.

Kada smo ga pitali gdje trenutno živi, kaže da voli da citira svog velikog prijatelja i sportskog radnika, Rizaha Meškovića koji za sebe kaže: „Moja domovina je cijeli svijet a moja religija je činiti dobro“.

Sulejman Mulić (Foto: Privatni arhiv)

„Želim najprije da čestitam svim učiteljima, nastavnicima, prosvjetnim radnicima ali i učenicima Svjetski dan učitelja“, kaže Mulić u razgovoru za Megafon prisjećajući se početaka u obrazovanju djece kojem je posvetio cijeli život.

„Moji počeci su 70-tih godina prošlog vijeka, u osnovnoj školi u Gornjoj Tuzli. Predivan kolektiv je to bio. A i učenici i njihovi roditelji prihvatali su i podržavali naša nastojanja da ponudimo djetetu neke okolnosti koje daju priliku za učenje“.

Kaže da je teško opisati i uporediti nekadašnji sistem i današnji bez velikog iskustva u prosvjeti.

„Sad ovo ne liči na sistem, od načina na koji se održava nastava, načina na koji se biraju direktori pa čak i perioda polaska djeteta u školu. Polazak u školu podrazumijeva da je dijete zrelo psihofizički, anatomski, psihološki. U prijašnjem sistemu je dijete polazilo u školu sa sedam godina i ono je već imalo razvijenu i motoriku i psiho-fizički i zdravstveni status“, kaže Mulić kojemu je magistarska teza bila pitanje da li dijete treba da ide u školu prije sedme godine. 

„U odnosu na sada, kada su reforme toliko usložnjene, postavlja se pitanje spremnosti nastavnika da prihvate sve ove izazove, nove tehnologije, pa čak i online nastavu, da li je ona dobra ili nije. Da li se početkom ove školske godine vodilo računa da neće pandemija uzeti maha? Sve su to neke okolnosti drugačije u odnosu na onaj sistem kad smo i mi prosvjetni radnici morali da budemo sistematski pregledani uoči početka školske godine. Pregledani smo da se vidi da nismo kliconoše, da nemamo neke bolesti, imali smo pregled pluća, očiju, živaca, pritiska, imali smo jedan vrlo ozbiljan sistematski pregled. Isto tako su i djeca u školskom dispanzeru prolazila pregled i ljekar je bio taj koji će ocijeniti da li je dijete spremno za polazak u školu“.

U razgovoru za Megafon Mulić ukazuje na veliku odgovornost koju prosvjetni radnici imaju jer možda nekome određuju budućnost te je naveo primjer načina na koji je uređena inkluzivna nastava.

„Ja sam uvijek bio za inkluzivan pristup nastavi ali ko meni kao prosvjetnom radniku daje za pravo da ja kažem da neko dijete ima posebnu potrebu ili nešto slično. Odmah na početku stavljate znak pitanja vezano za nekog. Ne znam da li ima neka komisija koja to određuje. Ne želim da pametujem, ali nemam ja to pravo da takve stvari određujem. A zašto jednostavno ne bi prihvatili da je to dijete ispred nas nečiji cijeli svijet. Kad prihvatimo da je to dijete nečiji cijeli svijet, mi učitelji, nastavnici, profesori možemo da uzmemo dnevnik u ruke i da u nastavnom procesu pomažemo njihovom rastu i razvoju. Ništa drugo“.

Tokom razgovora otkriva da gaji veliko poštovanje prema djeci koju je učio.

„Koliko je djece uspješne, pametne, sportaša, kakvo je to blago. Zašto od djece ne učite. Ja sam učio od djece. Djeca nemaju straha, sjajni su, pogledajte kako znaju informatiku. Rasturaju. Govore strane jezike. Moja kćerka govori pet svjetskih jezika. Samo se jedno pitanje postavlja: Uloga djeteta u obrazovnom procesu? Dijete – to je naš učenik, subjekat u nastavnom procesu.

Ponavljam milion puta dokle god ne shvatimo da je to dijete nečiji cijeli svijet i ono je i moj cijeli svijet. Imamo privilegiju jer smo mi tu da podržimo djecu i da ih učimo a ne da samo slijepo izvršavaju naređenja, da ih pripremimo da sutra budu dobri ljudi. Obrazovanje svima nama daje dostojanstvo“.

Sa promocije knjige “Bio u Tuzli” (Foto: FB Sulejman Mulić)

Mulić se također osvrće i na činjenicu da se danas malo ulaže u školstvo.

„Malo se ulaže a sve bi moglo bolje jer ima divnih nastavnika, učitelja, pedagoga pa i tehničkog osoblja koje je veoma važno jer brine da je ustanova sanitarno-tehnički spremna za djecu“, kaže Mulić.

Ljubav prema Tuzli i Tuzlacima

Tako Mulić danas govori o djeci, kolegama i sistemu obrazovanja, misiji kojoj je, iako je zvanično u penziji, i danas posvećen. 

Sulejman Mulić neizmjerno voli i svoj grad i svoje Tuzlake.

Ovih je dana posebno posvećen svojoj knjizi „Bio u Tuzli.

Riječ je crticama o Tuzlacima koje je Mulić najprije objavljivao na društvenim mrežama a nakon sjajnih reakcija čitatelja, zapise o više od 200 svojih savremenika koji ostavljaju trag u bogatoj tuzlanskoj historiji, sabrao je u knjigu „Bio u Tuzli“. Knjiga je promovirana početkom augusta i svojevrstan je poklon Tuzli i Tuzlacima.

Megafon.ba