“Sav novac koji mi napravimo ostaje u Bosni”, kaže vlasnik firme SU-AD doo Živinice koja proizvodi najsavremenija vatrogasna vozila, ulaže u domaću privredu, zapošljava i stipendira učenike koji bi mogli biti budući stručnjaci za proivodnju specijaliziranih vozila.
Piše: Mediha Tabaković
Mnogi u Bosni i Hercegovini ne znaju da se najsavremenija vatrogasna vozila proizvode baš u BiH, u gradu Živinice. Vlasnik firme SU-AD doo Živinice, Suad Bešlić, za Megafon kaže da ni u Tuzlanskom kantonu ne znaju za njega, a o državi da se i ne govori.
ODLAZAK U NJEMAČKU NA LIJEČENJE BIO JE ŽIVOTNA PREKRETNICA
Prvi novac Bešlić je zaradio u Njemačkoj nakon što je kao 18-togodišnji borac Armije RBiH ranjen te je poslan u Njemčku na liječenje. Bio je to i početak novog životnog i impresivnog poslovnog puta.
„Otišao sam kao ranjeni borac Armije Republike Bosne i Hercegovine na liječenje u Njemačku, kao dijete sam sa 18 godina bio u ratu. Jedno vrijeme sam proveo na Gradini zbog oporavka, a 1994. godine sam se vratio u redove Armije BiH. Međutim, povrede su bile takve da sam se morao liječiti negdje izvan BiH. Otišao sam prvo u Zagreb, iz Općine Kalesije nas trojica boraca. Nažalost, jedan kolega je u Zagrebu preminuo, a mi smo otišli u Minhen gdje smo ostali i da živimo i radimo.
U Bosnu sam se vratio 2017. godine. U Minhenu sam živio u stacionaru bosanskih ranjenika. Tu sam upoznao gradonačelnika grada Erdinga, zatim sam bio tu kod jedne bosanske porodice i kod njih sam proveo nekoliko mjeseci. O meni su se birnuli kao i o svom djetetu“, kazao je Bešlić.
U Njemačkoj je Bešlić devet godina radio u firmi na preciznoj mehanici u proizvodnji, gdje je imao radnu povredu. Nakon toga je završio na evidenciji nezaposlenih.
POSAO NAKON DOPLOMSKOG RADA
Odlučio je potom studirati mašinstvo i tako je dobio dobar posao, jer je radio diplomski u firmi koja radi vatrogasna vozila i direktor mu je ponudio da radi za njih.
„U toj firmi sam radio oko dvije i po godine, to je bila jedinstvena firma. Imao sam šlif u glavi i direktoru su se svidjele moje ideje, jer smo mi na osnovu moje ideje napravili prvo vozilo i proizvodnja se podigla za 30%, znali smo već četiri godine unaprijed šta ćemo raditi.
U Njemačkoj je kao što svi znamo problem radna snaga. Predložio sam tada da napravimo firmu u Njemačkoj i da dovedemo radnike iz Bosne i Hercegovine, da rade gore za mene, jer bi ja tu radio kao konstruktor ali bi imao svoju firmu. I došao sam ovdje u Bosnu, registrovao firmu u decembru 2016. godine, nakon toga sam naišao na neku problematiku ali sam to riješio.
Nakon toga kada sam u Kalesiji došao kod jednog momka da njegovim roditeljima objasnim da ću ga voditi za Njemačku, njegova majka je pitala da li će ići snaha i unuče ako sin ode, čime me je baš zatekla s pitanjem. Ja sam rekao vjerovatno da hoće i žena je počela plakati. Meni je to bilo kao da sam pucao u nju“, priča nam Bešlić.
Bešlić se vratio u Njemačku i kako kaže, rekao šefu da ne može raditi na projektu jer nije mogao dovesti ljude. Nekoliko dana poslije predložio je da se otvori firma u Bosni, gdje su radili polovinu poslova. Imali su već osigurano tržište u Njemačkoj.
POČETAK PROJEKTA U BH
„Godine 2017. nas je bilo 27 zaposlenih a već 2018-te duplo više, 48, jer smo imali milionske promete. Nijemac se prije pandemije povukao iz posla pa sam ostao sam. Nisam više planirao da se vraćam u Njemačku. Nakon povlačenja suvlasnika iz Njemačke, 2018. godine, nisam imao tržište pa sam morao polovinu radnika da zadržim, a ja sa tom firmom nisam mogao ništa dalje da radim jer je on bio 50% suvlasnik firme. Od 2019. godine sam otvorio novo pravno lice koje se zove SU-AD po mom imenu i tako da sada imam firmu gdje sam radim sa 16 radnika. Trenutno imamo 9 radnika, ali ja imam puno radnika koji su na ugovoru o djelu, ali ukupno sa radnicima i pravnom službom ima nas otprilike 25. Tokom pandemije smo opstali, proizveli smo dva vatrogasna vozila, jedno za Srebrenik, a drugo za Koksaru“, navodi Bešlić.
Global Ispat Koksna Industrija Lukavac kupila je novo vatrogasno vozilo koje će biti isporučeno u julu ove godine. Vozilo će biti jedinstvano jer ima timsku kabinu.
Prema riječima Bešlića to niko do sada nije radio.
„Najveći novac je znanje.
Skoro je bila jedna nesreća ovdje u Živinicama i vidim vatrogasno vozilo koje smo mi napravili kako gasi požar na tim vozilima. Mada nije bio sretan trenutak zbog okolnosti nesreće ali srce mi je bilo veliko kada sam vidio da piše made in Bosnia. Ovi ljudi nisu imali vatrogasnu jedinicu kada sam se ja vratio ovdje, to znanje koje sam ja prenio ovdje nije mjerljivo u novcu.
MILIONSKI PROMET
Imali smo milionske promete a sav novac koji mi napravimo ostaje u Bosni, tako da od tog novca svi imaju neki promet. Na početku je investicija bila pola miliona maraka kada smo tek došli u Bosnu i Hercegovinu sa mašinama, ali kako godišnje plaćate obaveze državi imate i druge promete“, kazao je Bešlić.
Moralnu podršku, kazao je naš sagovornik, dobio je samo od načelnika Živinica, jer je za vrijeme njegovog mandata bio prvi strani investitor, a finansijsku pomoć nije dobio ni od države ni kantona. Kako kaže, “oni i ne znaju da Suad postoji”.
„Ono što je zanimljivo jeste da sam pokušavao doći do tadašnjeg premijera Kadrije. Dva mjeseca sam pokušavao doći do čovjeka da sjednem i da se upoznamo, da mu objasnim neke stvari koje su me kao jedinstvetnog proizvođača na ovim prostorima tištile. Dobili smo posao, da radimo za Sloveniju 86 vozila, ali sve je stalo zbog krize u Ukrajini. Onda sam htio da vidim kako i na koji način kanton može da mi pomogne, ali nikada nisam došao do premijera. Lakše je doći do njemačkog kancelara nego do našeg premijera, to je nevjerovatno“, navodi Bešlić.
Bešlić navodi da su od samog početka rada imali problem sa pronalaskom kadrova, jer kaže da od 10 radnika” daj Bože da dva znaju raditi”. Zapošljavao je mlađu djecu koja će s vremenom naučiti da rade posao i jer smatra da su djeca u Bosni i Hercegovini pametna.
„Na početku pandemije sam imao dobar ugovor sa jednom firmom iz Austrije, 2,3 miliona eura i trebali smo proširiti firmu na 32 radnika i to je do 2020. godine već ušlo u procedru. Onda dođe korona i sve stane. Ja sam tada bio primoran da otpustim 8 ljudi, nakon toga nisam uspio te ljude vratiti jer su se sa biroa razišli, a toliko sam uložio u njihovo znanje. Ova godina je bila zaista teška, posao ugovorite, on stane, sada radimo za Lukavac. Očekujem da će ove godine biti rast i da ćemo prebaciti preko miliona neke promete, vjerovatno ćemo zaposliti i još radnika“ kazao je Bešlić.
MOŽDA ĆE 2022. BITI NAJBOLJA GODINA
Kaže da je 2019. godine odlučio da odmah nakon završetka školovanja zaposli neke učenike ali ta djeca su imala samo diplomu bez znanja. Stipendirao je tri učenika iz Općine Kalesija.
Jedan učenik je ostao i danas da radi kod Bešlića, dok su druga dvojica otišla izvan BiH.
SU-AD d.o.o, kaže Bešlić, već tri godine posluje pozitivno.
“Možda će ipak 2022. godina biti najbolja jer poslova i prostora za napredak ima”, kazao je naš sagovornik Suad Bešlić.
Tekst je nastao uz podršku Evropske fondacije za demokratiju (EED). Njegov sadržaj ne odražava nužno službeno mišljenje EED-a. Odgovornost za informacije i stavove izražene u tekstu u potpunosti je na autoru.
Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. Megafon se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija Megafona je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.