Piše: Nermina Šunj Kušljugić
U Gradačcu su se institucije i nevladin sektor pokrenuli nakon femicida u augustu, nove energije unose se u pristup problemima nasilja u porodici i zaštiti žrtava. Međutim, taj proces je tek na početku.
U posljednja dva mjeseca imaju povećan broj prijava nasilja u porodici, dodatni pritisak javnosti, a jednim od većih prepreka da se snažnije posvete segmentu nasilja u porodici, u tamošnjem Centru za socijalni rad smatraju pritisak nametnut zakonima s viših nivoa vlasti, iz oblasti raznih prava građana na socijalnu zaštitu na kojima svakodnevno moraju da rade.
OMOGUĆITI POSTUPANJE PO SLUŽBENOJ DUŽNOSTI
Od augusta do danas, u saradnji sa Udruženjem Vive žene iz Tuzle koje vode jedinu sigurnu kuću na ovim prostorima, radi se na inoviranju hodograma iz Protokola o postupanju u situacijama kada se intervenira za zaštitu žrtve nasilja u porodici.
Neformalna grupa građanki Gradačca zagovara određene korake lokalnih vlasti i ustanova. Iz gradske uprave dali su zadatak službama da procijene da li u Gradačcu treba otvoriti sigurnu kuću. Međutim, ništa od pobrojanog još nije vidljivo na terenu.
Amira Huseinbašić, direktorica Centra za socijalni rad Gradačac, kaže u razgovoru za Megafon da u slučajevima nasilja u porodici postupaju po pravilima koja postoje, zna se tačno šta ko treba da radi, ali smatra da bi trebalo određene detalje mijenjati kako bi Centri, kao važna karika u sistemu zaštite mogli učiniti više.
„U Gradačcu je formirano koordinaciono tijelo koje čine članovi iz institucija i predstavnici neformalne grupe građana. Imali smo do sada jedan sastanak. Obaveze Centra za socijalni rad su da se vidi da li postoji potreba da se revidiraju, ažuriraju postojeći protokoli. Na zahtjev gradske uprave, kad su tražili od nas da se svi izjasnimo šta ko treba da uradi, ja sam poslala prijedlog da se u protokol uvrsti i Centar za mentalno zdravlje koji u periodu potpisivanja Protokola 2014. godine nije postojao, te da se iskoriste njihovi resursi, jer imaju psihologe, neuropsihijatra“.
Centar za socijalni rad Gradačac (Foto: N.Š.K./Megafon.ba)
U Gradačcu su 13. septembra boravili kantonalni i federalni resorni ministri i sa svim relevantnim institucijama u lancu prevencije i zaštite žrtava nasilja razgovaralo se o poboljšanju rješenja.
„Mi smo praktičari koji provode zakon. Mislim da bi se za sve te zakone koji se tiču socijalne zaštite, ne samo zakona o zaštiti od nasilja u porodici, trebalo da se pitaju praktičari, odnosno, uposlenici i službenici koji rade blisko s tom populacijom“.
Postoji Protokol za postupanje, ali to nije šablon i svaka prijava je slučaj za sebe, kaže naša sagovornica.
„Svakoj prijavi se pristupa individualno i nema svaka žrtva isti tretman, ne treba joj ista zaštita. Postoje razni mehanizmi koji se primjenjuju. Imate žrtve koje nemaju djecu, imate žrtve koje imaju malodobnu djecu koja su na neki način također žrtve fizičkog, odnosno, psihičkog nasilja. Tako da bi u svakom slučaju, viši nivoi vlasti, u donošenju takvih zakona trebalo da uključe službena lica koja rade sa tom populacijom“.
Od 11. augusta u Gradačacu je povećan broj prijava nasilja u porodici, kaže naša sagovornica.
„Mislim da je za svaku prijavu, nakon događaja 11. augusta, izrečena zaštitna mjera od strane Suda. Od 11. augusta imamo izrečenih zaštitnih mjera prema 23 lica. Radi se o oko 40 zaštitnih mjera, jer svaki nasilnik dobije dvije ili tri mjere. Primjera radi, udaljenje od stana ili kuće, zabrana približavanja, zabrana uznemiravanja, uhođenja, obavezan psihosocijalni tretman, ili obavezno liječenje od ovisnosti. Praktično, jedan nasilnik dobije dvije ili tri mjere. Radi se o rekordu za tako kratak period. Radim 13 godina u Centru i nikada nije bilo toliko slučajeva“.
Kada je smještaj žrtve u pitanju naša sagovornica kaže da i kada se žrtva smjesti u sigurnu kuću, ostaje pitanje šta je urađeno prema nasilniku.
Direktorica Centra za socijalni rad Gradačac smatra da treba raditi više na prevenciji, jer je Centar praktično jedna od zadnjih instanci, koja se bavi posljedicama.
„Ono što nama predstavlja otežavajuću okolnost je što se sve svodi na dobrovoljni pristanak žrtve. Mi žrtvu za koju smatramo da ima potrebe da je izmjestimo na sigurno, ne mora to biti sigurna kuća ako se izvrši procjena da to može biti kuća bližeg srodnika, rodbine, kad se uradi procjena rizika da li to zadovoljava potrebe žrtve, možemo izmjestiti samo uz dobrovoljni pristanak žrtve. Mi nemamo mogućnost da nekoga prisilno negdje smjestimo“.
Žrtve se, također, kaže Huseinbašić, veoma kratko zadrže u sigurnoj kući. Nema ograničenja za taj period i obično se same odluče ići kući. Najduži period koliko se jedna žrtva ostala u sigurnoj kući je mjesec, a u prosjeku se radi o tri do četiri dana.
Vezani tekst:
„Svi se mi vežemo za pitanje šta su ljudska prava, šta su obaveze, šta ako se krši zakon. Mislim da su ovo jako osjetljive teme i da bi to trebalo, kad se donose zakoni, kad se rade protokoli koji se „spuštaju“ na lokalne zajednice, vrlo je bitno da se tome pristupa sa posebnim senzibilitetom. Ne možemo u pristupu žrtvi narušiti neko njeno pravo i integritet. Ali, ako situacija zahtijeva, ako neko procjenjuje da je ona ugrožena, da postoji potreba da se zbrine, mislim da bi na neki način trebalo da postoji neki mehanizam da mi to možemo raditi po službenoj dužnosti“.
U posljednje tri godine u Gradačcu su imali desetero djece i tri odrasle sobe koje su trebali zbrinuti u sigurnu kuću.
Također, kao otežavajuću okolnost koju Huseinbašić ističe u radu Centra, je opterećenost njihovih uposlenika administrativnim poslovima koji se tiču prava građana iz zakona o socijalnim pravima. Te propise donose viši nivoi vlasti i Centar i Grad Gradačac nemaju uticaj na to, ali se posao mora raditi što ostavlja manje prostora za rad sa žrtvama nasilja.
(Foto: N.Š.K./Megafon.ba)
„Nama je osnivač Grad i finansira nas Grad a sva prava, odnosno posao nam nameću resorna ministarstva na višim nivoima. Molila sam da nas se oslobode dijela administracije. Imamo pet socijalnih radnika a treba da imamo deset. Imamo dva pravnika, od toga je jedan sekretar. Ja sam pedagog-psiholog pa radim i to a i kao direktorica. Praktično radimo na dvije pozicije. Na stranu dobra volja i senzibilitet, ali koliko mi fizički i psihički možemo biti istovremeno na dva mjesta“, kaže direktorica Centra za socijalni rad Gradačac Amira Huseinbašić.
Nerma Šarić iz neformalne grupe grupe žena Gradačca, govoreći za naš portal o pomacima učinjenim u sistemu pomoći žrtvama nasilja u Gradačcu, od ubistva Nizame Hećimović do danas, kaže da nisu zadovoljne odgovorom na brojne zahtjeve koje su uputile vlastima u Gradačcu. A tražile su, između ostalog i otvaranje sigurne kuće.
„Nismo zadovoljne, jer je sve ostalo na nekim apelima, nejasnim zahtjevima koji još nisu u skladu sa onim što je traženo. Gradsko vijeće je jednoglasno usvojilo zaključak kojim je obuhvaćena peticija za sigurnost. Imamo osam zahtjeva, između ostalog tu je i formiranje posebnog odjela u policiji koji bi trebalo da bude formiran i radio bi na predmetima nasilja u porodici. Tako nešto ima Livno. Pa smo tražile otvaranje odjela za psihosocijalnu pomoć parovima, to odnedavno ima Kalesija. Tako da tražimo nešto što će pomoći u prevenciji i zaštiti“.
PREDIZBORNA UTRKA
„Imamo neke blage pomake, ali o tom izvještaju nije ni raspravljano na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća jer je sjednica prekinuta zbog izbora članova Gradske izborne komisije. Sve se svelo, slobodno mogu da kažem, na predizbornu utrku, uopšte nema govora o onome što je krucijalno u ovom trenutku, u Gradačcu ali i drugim gradovima“, kazala je Nerma Šarić.
Istraživanje Megafon.ba pod nazivom „Pravo i(li) pravda za žrtve nasilja u porodici“ je izrađeno uz podršku regionalnog projekta SMART Balkan – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan kojeg implementira Centar za promociju civilnog društva (CPCD), Center for Research and Policy Making (CRPM) i Institute for Democracy and Mediation (IDM) a finansijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške.
Sadržaj je isključiva odgovornost Megafon NDN d.o.o. Tuzla i ne odražava nužno stavove Centra za promociju civilnog društva, Center for Research and Policy Making (CRPM), Institute for Democracy and Mediation i Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Norveške.
Vezani tekstovi:
ISTRAŽUJEMO: Pravo i(li) pravda za žrtve nasilja u porodici
SMART BALKANS Megafon u kampanji prevencije femicida
Megafon.ba
Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. Megafon se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija Megafona je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.