Rajko Ćosić: Entitetska linija prolazi mi kroz imanje ali ovdje svi živimo kao da ne postoji

Krtova 1 je naselje u Lukavcu, četiri kilometra udaljeno od magistralnog puta Tuzla-Doboj. Smješteno je na samoj administrativnoj liniji između dva bh. entiteta, tako da neki iz ove mjesne zajednice žive u Federaciji Bosne i Hercegovine, prebivalište im je u Gradu Lukavac, a drugi u Opštini Petrovo, u bh. entitetu Republika Srpska.  

Oko 400 stanovnika u ovom naselju žive i rade kao da linije i nema, školuju se u istoj područnoj školi, idu ljekaru gdje im je bliže. 

Piše: Nermina Šunj Kušljugić

Rajku Ćosiću, prvom čovjeku u mjesnoj zajednici Krtova 1, administrativna linija prolazi kroz imanje, iza kuće i pomoćnih objekata. Dok pokazuje kuda ta linija otprilike prolazi, kaže da ga nismo podsjetili na tu činjenicu, ne bi uopće ni razmišljao o tome jer im svakodnevnica nameće život i rad bez razmišljanja o granicama.

IDU TAMO GDJE JE BLIŽE

„Kod nas nikada nije ni bilo granice. Kad su nama došli poslije rata „saditi“ one narandžaste trokutiće, mi smo zašli i povadili to. A, došli smo iz izbjeglištva odmah u februaru 1996. godine“, kaže Ćosić.

(Foto: N.K./Megafon)

„Nismo imali nikakvih problema, ni što se tiče imovine. Mislim da nama više mediji prave neke zvrčke u narodu, nego što stvarno ima problema. Mi smo se vratili 96. u februaru, možeš zamisliti, „friško“ nakon rata. Nikada nismo imali nikakav problem u Lukavcu, ni za šta. Bilo kome da smo se obratili, nikad. Bez problema smo izvršili povrat imovine“.

Život funkcionira, kaže Ćosić, prirodno, kako kome odgovara.

Stanovnici Krtove su vrijedni domaćini (Foto: N.Š.K./Megafon)

„Djeca idu u područnu školu u Krtovi do petog razreda a poslije, jedni u Petrovo, drugi u Lukavac, gdje je kome bliže.

Tako se i liječimo, svako ima pravo da ide gdje želi i gdje mu je bliže.

Najveće je zlo što politika sebi pravi onako kako im odgovara. A nama je svejedno jer ništa bolje nije ni mom komšiji u Dobošnici, u Gnojnici, u istim smo problemima“, kaže Ćosić i žali nam se da je i u njihovom kraju sve manje mladih.

Prošle godine su u inostranstvo ispratili četiri porodice, desetero djece je danas manje u Krtovi.  

Dogovor za posjetu imanju Ćosića nije išao baš glatko jer je po cijeli dan u polju i ne čuje zvono mobitela. Kaže da je danima sijao pšenicu kao i mnoge njegove komšije.

ULAGANJE U BUDUĆNOST DJECE

„Živimo od penzije ko ima, ali većina nas živi od poljoprivrede. Sreća nam je da imamo dobru zemlju, imamo dobro polje. Prodamo uglavnom sve. Malo u RS malo u FBiH“, kaže naš sagovornik.

Budućnost djece je najvažnija (Foto: N.Š.K./Megafon)

Ćosić još uvijek sanira kuću oštećenu u ratu. Nije da im se nije pomagalo, ali kaže, njemu je bilo važnije ulaganje u školovanje djece.

„Sad ja to pomalo radim, jer meni je prioritet bio da djecu izvedem na pravi put. U djecu sam ja ulagao. Oni su naša budućnost. Tako da je sad lijepo. Obje kćerke su završile fakultete, i danas jedna radi u Tuzli a druga u Doboju“, kaže Rajko Ćosić, predsjednik Mjesne zajednice Krtova 1 u Lukavcu.

Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj Sjedinjenih Američkih Država USAID kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a.

Megafon.ba