Četvrtak, 25 Aprila

Potresna ispovijest Sarajlije čija je majka bila štićenica Zavoda za slušnu rehabilitaciju

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

„Kada kažete tim osobama u tim raznoraznim organizacijama u čemu je problem napadnu vas kao da ste crni đavo…“

Autor: Megafon.ba

Naser Husić, aktivista i certificirani tumač znakovnog jezika u Bosni i Hercegovini, na svom Facebook profilu objavio je priču o iskustvu njegove majke u nekadašnjem Zavodu za slušnu rehibilitaciju i ukazao na tamne strane sistema kojeg činimo svi mi ali i vladin i nevladin sektor, te koliko nas interesna šutnja čini saučesnicima u odnosu ukupnog sistema prema osobama sa invaliditetoma kojima je pomoć institucija neohodna. Husićev status, uz dozvolu autora, prenosimo u cijelosti:

„Gledajući sve ovo oko nasilja nad djecom mogu samo reći da su sva djeca i tipična a posebno atipična izložena raznim vidovima nasilja nad njima. Taj problem nije bolest ovog vremena, odavno on datira, dijete koje nije pod roditeljskom zaštitom je meta raznoraznih psihopata koji su maskirani kao stručnjaci iz raznih oblasti a u praksi provode srednjovijekovne metode (čast pojedincima koji su nemoćni da se sami izbore sa nakaradnim sistemima).

Reći ću vam jednu priču još iz prošlog sistema koju mi je pričala moja majka dok je bila štićenica Zavoda za slušnu rehabilitaciju 50-tih godina prošlog vijeka a zavod se nalazio u prigradskom naselju Reljevo. Ona je došla kao ratno siroče Drugog svjetskog rata, u taj dom sa šest godina, oca nije ni zapamtila jer je poginuo dva mjeseca nakon njenog rođenja a majka kao mlada udovica sa četvero djece je bila prinuđena da je smjesti u zavod. Teška su to vremena bila poslijeratna, oni mala dječica koja nisu ni svjesna bila šta se oko njih zbiva, ušli su u sistem koji se trebao o njima brinuti i školovati ih i formirati u samostalne osobe, i relativno je uspio u tome.

U svom tom procesu majka mi je govorila da je ona kao mala gluha djevojčica bila izložena udarcima u glavu dok je išla u niže razrede osnovne škole u tom centru od strane učiteljice ako nije mogla odmah shvatiti gradivo i vjerovatno nije jedina koja je bila izložena nasilju. Ipak je prerasla sve te poteskoće kao i drugi završila obrazovanje, zaposlila se i formirala svoju porodicu.

Kako onda, tako i sad, sistemi se mijenjaju a metod, uz manje modifikacije, ostaje isti, sve je do ljudi koji edukuju.

Od 1996. godine pa do sada samo vidite vladine i nevladine organizacije koje su organizovale milion seminara o raznim temama iz socijalne i životne problematike uz dodatne edukacije, rezultat se vidi a on glasi nula bodova. Potrošila su se milionska sredstva da bi se napravile razne organizacije koje su svrha same sebi, bez prave pomoći za osobe sa invaliditetom, to je više nego očito potrebne su korjenite i radikalne promjene da bi se stvari pomakle sa mrtve tačke.

Kada kažete tim osobama u tim raznoraznim organizacijama u čemu je problem napadnu vas kao da ste crni đavo samo iz razloga da bi sačuvali pozicije koje imaju i služe se svim neprimjerenim metodama prema vama kako bi svoj nerad i neznanje prikrili a svoje štićenike kupuju socijalnim paketima i nekom proslavicom kako bi zamazali oči javnosti. Itekako su u sprezi sa politikom i zavise od partija koje su na vlasti, kroje zakone prema svojim potrebama a ne samih osoba koje imaju potrebu za svakom vrstom pomoći.

Svugdje je prisutna jaka manipulacija i organizovanost tipa mafije koja je zatvorena u svojim krugovima u kojima vlada zakon omerte (šutnje) zato se sve ovo i dešava, znam to sve iz ličnog iskustva i susrećući se za raznim osobama i organizacijama osoba sa invaliditetom, nije to više katastrofa to je propast svega nažalost.

Živimo u jednoj velikoj laži i mraku i dobro ćemo se načekati za prava rješenja a godine prolaze.

Dešavanja u Pazariću su samo kap koja je prelila čašu i nisam optimista što se tiče generalnog rješenja za svu djecu koja su izložena raznim vidovima nasilja od psihičkih do fizičkih, ako ne znate njihova prava pročitajte UN konvencije o pravima djece i ostalih kategorija a mi kao država smo potpisnici istih“, napisao je Husić.

Husić/ Megafon

Megafon.ba

Dijeli.

Komentariši

Napomena:

Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. Megafon se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija Megafona je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.