Podržimo inicijativu obilježavanja Dana djece iz sistema javne brige – Care day: Pošaljimo poruku – niste sami

Piše: Nermina Šunj Kušljugić

Djeca i mladi Udruženja Iuventus, jedinog udruženja u Bosni i Hercegovini koje vode mladi odrasli u sistemu alternativne brige, pokrenuli su inicijativu formalnog usvajanja zvaničnog datuma koji bi se obilježavao kao dan brige za ovu populaciju- Care day.

Predlažu da to bude 20. februar, jer se taj dan već obilježava u pojedinim evropskim zemljama.

Kako smo već pisali, važna je institucionalizacija datuma, jer za ovu populaciju to znači prijeko potrebnu vidljivost u društvu.

Vezani tekst:

Podržimo inicijativu obilježavanja Care day u BiH, podsjetnika na težak put osamostaljenja djece iz sistema javne brige

Možda se nekima čini kao simbolika, međutim, za mlade iz sistema brige, više je to nego običan dan. Bar taj dan imali bi priliku biti tema za javne razgovore, imali bi priliku javno reći s kakvim se izazovima suočavaju na putu osamostaljenja. A nakon izlaska iz okrilja ustanova, čeka ih samostalna briga o obrazovanju, zdravlju, krovu nad glavom, zaposlenju.

“Vani” ih čeka život, ali bez podrške i finansijskih temelja kakve možda imaju mladi u drugim porodicama.

ĆULAHOVIĆ: Osvješćenje društva je prvi stepenik

Vjetar u leđa mladima iz Iuventusa za kampanju koju vode je i energija koju mladi ulažu u okruženju da postanu vidljiviji u društvu.

U Hrvatskoj su mladi razgovarali sa članovima Hrvatskog sabora o ovoj ideji. Ni u Srbiji ne postoji zvanično uspostavljen Care day, ali mladi aktivno rade na tome.

Denis Ćulahović, koji je i sam odrastao u sistemu javne brige, predsjednik je i osnivač Udruženja “Moj krug” u Srbiji, a u čijem okrilju rade na tome da se za ovu populaciju čuje i radi više.

Kaže za Megafon da bi Care day bio važan dan za ovu populaciju, da se o njima bar u medijima, odnosno, javnosti, više govori.

“Formalna obilježavanja, u svijetu kakav jeste, nažalost, barem taj jedan dan ispoljavaju mnogo snažnije ili uopšte ispoljavaju potrebu da se o nekoj temi razgovara. Moje “nažalost” stoji iz prostog razloga da se ti dani nisu odredili za džabe, što znači da bismo trebali takvim temama da se bavimo svakog dana. Ali, korak po korak.

Kao i kod svakog drugog formalnog dana, postojao bi ogroman prostor u medijima, javnosti, kao i cijelokupnom društvu. To bi mogao biti dan kada bi kroz priču o potrebama mladih iz socijalne zaštite, javnost mogla mnogo bolje da se informiše. Da se radi na destigmatizaciji, na prihvatanju socijalne zaštite kao teme od strane društva. Da se radi na prostom upoznavanju sa razlozima postojanja socijalne zaštite. Da se ne pretpostavlja i ne sudi. Kao što je slučaj u ovom trenutku.

Najvažniji stepenik kojim bismo prevazišli puno prepreka ove grupe, bio bi osvješćenje društva. Kada se osvijesti normalan čovjek, onda će i njegovo dijete. Cijela porodica je osvještena. Čime god taj čovjek da se bavi, pružiće veću šansu, te podržati snažnije osobu koja dolazi iz sistema. Bez osude ili sažaljenja. Ukoliko je taj čovjek javna ličnost, onda je promocija teme dostupna i široj javnosti. Ukoliko je taj čovjek političar, onda donosioc odluka o životu mladih može bolje da radi svoj posao, a njegov posao je naš život. Ukoliko je taj čovjek osoba koja već radi u sistemu, ona će samo moći da pogleda i ovu drugu stranu. Moći će da zna šta može da radi još bolje”, kaže Ćulahović.

“Od malena znate da je 31.12. doček Nove godine. Da se slavi, da se biva u krugu porodice, da Deda mraz donosi poklone. Da je sve lijepa i svjetlucava idila. I oni najnamučeniji taj dan teže barem jednom osmijehu i za nijansu bogatijoj sofri. Zato što je to formalno postavljen dan za slavlje, porodicu i sreću. Kraj jednog perioda i šansa da počnemo ispočetka.

Zato je ovaj dan važan. Ako čovjek zna barem taj dan da treba da razumije, ako može da pomogne, ako ne može, da ne odmogne. Što je taj čovjek upućeniji, to će više dana biti Care day. Izuzetno je jednostavno”, kazao je.

Denis Ćulahović se u Srbiji već osam godina bavi ovom temom kao omladinski aktivista. Prethodno je jednako toliko vremena proveo u sistemu.

“Poslednjih osam godina vodim udruženje mladih “Moj Krug osnovano od strane bivših štićenika socijalne zaštite. Ideja je bila stvoriti mjesto i grupu ljudi koja razumije ovu grupu bolje nego drugi. Koja ustvari jeste ta grupa kojom se bavi. I do danas, najviše smo dobili nešto što se zove pripadnost. U našem svijetu se kaže “jednom domac, uvijek domac”. Primjetićete da vremenom i naš osjećaj pripadnosti ovoj grupi ostaje izuzetno snažan. Ma koliko bježali od nje dok smo mladi, stigmatizirani, osuđeni i odbačeni na ovaj ili onaj način od društva. Budući da barem ja nisam upoznat sa formalnim obilježavanjem Care day-a u Srbiji, zaista bih se usudio reći da formalno i ne postoji. Ili ako postoji, onda je izuzetno loše sprovedeno. Iz tog razloga udruženje mladih “Moj Krug” već godinama unazad pored redovnih aktivnosti ima dva dana u godini kada se povezuje sa zajednicom, snažnije nego inače, te kada zajednicu ohrabruje da se informiše, ali i pomogne”, kaže Ćulahović, predsjednik Udruženja “Moj krug” iz Srbije.

BAN: Bila bi to jasna poruka države – “Vidimo vas, važni ste nam i niste sami”

Ljiljana Ban, diplomirana je socijalna radnica u Hrvatskoj, voditeljica projekata u zakladi Stichting Kinderperspectief. Za Megafon je istaknula važnost Care day upravo zbog poruke koju bi društvo odaslalo mladima iz sistema brige.

“Formalno uvođenje Care daya šalje jasnu poruku države: „Vidimo vas, važni ste nam i niste sami“. To nije samo još jedan datum u kalendaru, nego prijelomni trenutak u kojem kao društvo prestajemo nuditi ono što mladi iz skrbi najviše zamjeraju – a to su pseudo-briga, pljesak i prazna obećanja.

Već samo obilježavanje određenog datuma u godini, kao datuma posvećenog onima koji imaju iskustvo odrastanja u skrbi, znači puno svima onima koji žive ili imaju iskustvo života u skrbi, ali i svima onima koji profesionalno djeluju kroz sustav skrbi. Mladi nam godinama govore koliko ih obeshrabruje pseudo-slušanje i pseudo-briga od strane donositelja odluka, ali društva općenito – u kojem ih se potiče da podijele sebe, ispričaju svoju priču i potrebe, daju glas nečemu te ih se obaspe obećanjima i pljeskom, a onda se ne dogodi ništa.

Fromalizacijom Care daya kao društvo bi dali do znanja da možemo i znamo više od samog pljeskanja ili zasipanja darovima na vjerske blagdane. Da smo spremni stvarno djelovati. Slušati znači učiniti nešto s tim što smo čuli. Formalizacijom ovog dana država, sustav, ali i mi kao društvo u cjelini preuzimamo obvezu da se svake godine iznova zapitamo: što smo točno napravili od prošle godine i što moramo učiniti bolje?

Živeći u vlastitim mjehurićima, često nismo ni svjesni koliko naša neosjetljivost boli. Odgajatelji nam govore o školskim udžbenicima u kojima se piše gotovo isključivo o klasičnim biološkim obiteljima (vrlo rijetko se spominu jednoroditeljske obitelji, a kamo li izvanobiteljska skrb), o školskim zadacima u kojima se traže fotografije iz ranog djetinjstva ne misleći pri tom da neka djeca takve fotografije nemaju ili koliko su im ta sjećanja bolna, o situacijama u pedijatarskim čekaonicama gdje drugi roditelji te doktori uopće ni ne posumnjaju u svoju pretpostavku da je odgajateljica djetetova mama te ju tako neprestano pred djetetom nazivaju. Svaka naša slijepa pretpostavka iznova ranjava već povrijeđeno dijete, i zato nam treba redoviti, godišnji podsjetnik da kao društvo moramo i možemo biti bolji.

(Foto: D. Ćulahović/L.arhiv/Megafon.ba)

U Južnoafričkoj Republici postoji naziv za svijest i brigu o drugima, a to je “ubuntu”, što znači: „Ja jesam zato što ti jesi.“ Ili drugačije rečeno – kako itko od nas može biti sretan ako je netko drugi nesretan. Ako bi Bosna i Hercegovina formalno uspostavila Care day, to ne bi bila samo velika stvar za djecu, mlade i  sustav BiH, nego i snažan svjetionik te poticaj za cijelu regiju”, kaže Ljiljana Ban.

Ideja o obilježavanju Care day u Hrvatskoj se, kaže Ban, rodila 2019. godine, kada je sa još šest kolega boravila na jednom međunarodnom treningu, a nakon što su se ponaosob “zarazili” idejom, počeli su raditi na tome da ona i praktično zaživi.

“U Hrvatskoj je obilježavanje još uvijek neformalno i ovisi o entuzijazmu pojedinaca i organizacija te svatko ovaj dan obilježava na svoj način. To su vrlo različite aktivnosti koje idu od opuštenih druženja i radionica uz palačinke, preko okruglih stolova o izazovima odrastanja u skrbi, pa sve do sastanka djece i mladih sa saborskim odborima za obitelj i socijalnu politiku. Neki mladi obilježavaju ovaj dan i individualno. Izdvojila bih primjer djevojke koja Care day obilježava tako da si svake godine na ruku uz #CareDay i godina (simbolični dogovoreni način obilježavanja Care day u međunarodnom kontekstu) ispiše sve ljude koji su joj te godine bili podrška. Kaže da se tako podsjeti da nije sama i kako problemske situacije, kad imaš podršku, postaju izazovi koji se uvijek mogu riješiti.

Jako me veseli i nadahnjuje inicijativa udruge Iuventus za formalnim priznanjem ovog dana u Bosni i Hercegovini. Ono što je važno u tome da je ideja i akcija potakla od samih mladih, od organizacije mladih koja djeluje za mlade s iskustvom života u skrbi. Na drugim dionicima je sada da pokažu kako nisu samo pseudo-slušači, već da čuju i vide mlade i da su spremni to pokazati i svojim djelovanjem. Mislim da bi ovim korakom BiH dala sjajan primjer i poticaj donositeljima odluka u zemljama regije”, smatra Ljiljana Ban, socijalna radnica i voditeljica projekata u zakladi Stichting Kinderperspectief

Projekat „Smislimo, kreiramo i usvojimo politike prema mladima” finansira Evropska unija, a provodi Institut za razvoj mladih KULT u partnerstvu sa Regionalnom kancelarijom za saradnju mladih (RYCO), Vijećem mladih Federacije BiH, Mrežom omladinskih centara za animiranje, razvoj i trening Republike Srpske (M.O.C.A.R.T.) i Asocijacijom srednjoškolaca u BiH.

Megafon.ba