Marina Rajner, predsjednica Jevrejske opštine Tuzla: Živimo kao i svi ostali narodi

Jevreji u Tuzli bi uoči početka obilježavanja njihovog najvećeg vjerskog praznika Pesaha u aprilu, trebali dobiti spomen obilježje u Klosterskoj ulici, na mjestu gdje je nekada bila Sinagoga. Rezultat je to inicijative gradskog vijećnika, prof. dr. Zijaha Rifatbegovića kako bi se iskazalo poštovanje prema zajednici koja je ostavila bogat trag u historiji i kulturi ovog kraja.

Piše: Nermina Šunj – Kušljugić

Jevrejska zajednica u Tuzli jedna je od najmalobrojnijih, danas imaju tek 129 članova. Marina Rajner, predsjednica Jevrejske opštine u Tuzli kaže nam da su dvije porodice mladih otišle u Njemačku da rade, šestero ih je preminulo tokom pandemije.

Prije Drugog svjetskog rata u Tuzli je živjelo 350 Jevreja ali ih se, kaže Rajner, vratilo svega dvadesetak.

„Svi su otjerani u logore, zato ona suza (spomenik ubijenim Jevrejima u Tuzli, u obliku suze op.a.) postoji“.

SUZA U TUZLI ZA UBIJENE U HOLOKAUSTU

Tuzlanski kraj koji je oduvijek važio za mjesto gdje se antifašizam njeguje, imao je tokom Drugog svjetskog rata zaštitnički odnos prema svojim sugrađanima.

Određeni broj Jevreja su tokom rata spasili Mustafa Mujbegović, tuzlanski muftija Muhamed Šefket ef. Kurt, Ratimir Deletis i drugi antifašisti.

Tokom proteklog rata nije mnogo Jevreja napuštalo Tuzlu, kaže Rajner. Odlazili su mnogo više iz Sarajeva, jer su imali više šansi.

Spomenik žrtvama holokausta podignut u Tuzli (Foto: N.Š.K./Megafon)

„Poneka porodica je otišla, nisu se vratili, ko bi se vratio. Jesu nam pomagali, slali pakete hrane i lijekove. I danas, kada dođu neki paketi koje neko pošalje, nije mi važno da to dobiju samo jevrejske porodice. Na kraju krajeva, ne postoje isključivo jevrejske porodice. Sve su to porodice koje imaju veze i neki od njihovih članova su iz drugih naroda“, kaže Rajner.

„Mi pripadamo vjerskoj zajednici i Međureligijskom vijeću, ali niti imamo rabina niti imamo gdje da se molimo, niti se neko od nas zna moliti i trudimo se, ako već živimo ovdje da to bude, zajedno. Presretna sam kada jevrejski praznici dođu poslije ili uoči nekog hrišćanskog ili muslimanskog, onda jedni drugima donosimo ono što smo spremali za praznike.

Živimo kao svi ostali narodi, nikakvih problema nemamo, jedino što svako od nas očekuje neku veću pomoć u rješavanju nekih nama važnih stvari. Radimo u prostoru u Tuzli gdje nas može doći veoma malo. Može nas se skupiti petoro a tokom pandemije i manje. Nemamo gdje da se okupljamo“.

DVIJE SINAGOGE

A Tuzla je nekada imala dvije Jevrejske opštine i dvije Sinagoge, kaže Rajner.

Jedna se nalazila u Jevrejskoj ulici, po tome je ulica i dobila naziv, a druga u Klosterskoj ulici, mjestu gdje se danas nalazi narodna kuhinja.

„Nakon sedamdeset, osamdeset godina ćemo obilježiti da je tu postojala zgrada Sinagoge. Željeli smo to i prije, međutim, zahvaljujući gospodinu Rifatbegoviću i njegovoj inicijativi a on se konsultovao i sa Jevrejskom zajednicom u Sarajevu i sa mnom, sada ćemo to napokon uraditi.

Sumnjam da ćemo ikada dobiti tu zemlju, a i da je dobijemo ne znamo šta bi radili s njom. Ne možemo napraviti novu Sinagogu jer nemamo kome. Kod Jevreja postoji zakon da se molitva može održati samo ako ima deset muškaraca, po mogućnosti mlađih. A mi ih nemamo. Starosna struktura članova Jevrejske opštine je prilično visoka. Mladi odlaze i ovi što su tu, ne mogu baš reći da nisu zainteresovani, ali vjerovatno negdje u genima postoji neki strah. Ako poznajete starije Jevreje, vidjet ćete da na poseban način hodaju ulicom, ukraj. Pandemija jeste pa i zbog toga, međutim, ima tu i straha iako ih nikad niko ovdje nije dirao“.

Prof.dr. Zijah Rifatbegović je u Gradskom vijeću Tuzla nedavno pokrenuo inicijativu za postavljanje spomen obilježja u Klosterskoj ulici gdje je nekada postojala Sinagoga.

Za Megafon je kazao da trenutno intenzivno pripremaju dokumentaciju koju moraju dostaviti gradskoj upravi.

Idejno rješenje spomenika već su usaglasili sa predstavnicima Jevrejske zajednice i simbolizirat će tradiciju i kulturu Jevreja u Tuzli, odnosno, u Bosni i Hercegovini.

Nekadašnja Sinagoga u Tuzli (Foto: FENA)

„Ostali su još neki detalji koje smo dogovorili sa Jevrejskom zajednicom, ali u načelu je dogovoreno kako će sve to izgledati. Također, vjerujem da bi taj tehnički dio, priprema dokumentacije, trebao biti završen vrlo brzo, možda i naredne sedmice, kako bi dobili potrebne dozvole i saglasnosti za postavljanje spomen obilježja.

Spomen obilježje simbolizirat će sva jevrejska, historijska obilježja. Bit će zaista simbolički urađeno, prema idejnom rješenju arhitekte Huseina Dropića uz saradnju i arhitekte Mirze Čorbića koji je član Jevrejske opštine. Iz Jevrejske opštine su više nego zadovoljni predloženim rješenjem“, kazao je nam je dr. Rifatbegović.

„U dogovoru sa Jevrejskom zajednicom, mi smo planirali da postavimo spomenik za najveći vjerski praznik Jevreja Pesah, u aprilu. To nam je otprike termin i nadamo se da ćemo uspjeti sve da pripremimo do tada“, kazao nam je Rifatbegović.

Na inicijativu gradskog vijećnika Rifatbegovića je, kaže nam Marina Rajner, ove je godine prvi put izdvojen i novac za ogradu na Jevrejskom groblju.

„Godinama, da ne kažem decenijama, imamo taj problem jer je vrlo malo preživjelih potomaka i nema ko održavati groblje. Do sada je groblje bilo ograđeno kao konclogor, nažalost, sve nas je podsjećalo na logor. Bodljikava žica i oni bijeli stubovi. Sad su odobrena sredstva da se napravi normalna ograda. Tamo ima mnogo starih spomenika i imaju historijsku vrijednost“.

Jevrejsko groblje u Tuzli inače je proglašeno nacionalnim spomenikom.

U Jevrejskom groblju su sahranjeni članovi brojnih uglednih Jevreja u tuzlanskom kraju, članovi porodica Rajner, Salom, Altarac, Goldštajn.

„Vizleri jedino nisu ovdje sahranjeni, iako je Vizler bio poznati tuzlanski privrednik koji je između dva rata imao pecaru (mjesto gdje se peče rakija op.a.) zato se u Skojevskoj ulici jedan dio u narodu zove Pecara. Njegova je rakija bila na svjetskim izložbama. Kada je prije nekoliko godina u Tuzlu dolazila njegova nećaka, inače profesorica plesa u Zagrebu, bila je presretna jer se Tuzla sjeća i odaje priznanje njenom stricu“, kaže Rajner.

ŽELJELI BI GRADITI DOM NACIONALNIH MANJINA

Na mjestu gdje je bila Sinagoga, u jednom dijelu kaže Rajner, željeli bi napraviti i zgradu koja bi bila Dom nacionalnih manjina.

„Nacionalizacijom je to zemljište oduzeto, Katolički školski centar je napravljen na toj zemlji. Kompletan Ekspres je napravljen na toj zemlji i ne možete sad rušiti, ne pada nam na um, ali mogla bi se jedna manja zgrada tu smjestiti. Bio bi to Dom nacionalnih manjina s tim da bi jedna soba bila jevrejski muzej. Ali trebalo bi mnogo para i ko zna. Ali ja sam presretna što možemo da postavimo bar ploču, obilježje da je Sinagoga nekada bila tu“, kazala je Rajner za Megafon.

Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj Sjedinjenih Američkih Država USAID kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a.

Megafon.ba