Kiseljak kod Tuzle: Ovdje su Romi ravnopravni

Jedna od sredina u BiH u kojoj je ostvaren značajan napredak u pogledu sveukupnog životnog standarda romske populacije je mjesna zajednica Kiseljak kod Tuzle. Rat koji je devastirao ovo područje, pogotovo u pogledu zaposlenosti, gurnuo je većinu ovdašnjih Roma u bijedu. No, zahvaljujući naporima nevladinog sektora i gradskih vlasti Tuzle, ta slika se mijenja. Sporo ali sigurno. Na Rome se ovdje gleda kao na ravnopravne građane.

Autor: (Tekst i foto) Asim Bešlija

Svega petnaestak minuta vožnje od centra Tuzle smještena je Mjesna zajednica Kiseljak, mjesto prožeto šarenilom kuća i zelenilom prirode. Dijelom naslonjeno i na jezero Modrac. Bogato turističkim potencijalima, ali i prirodnim resursima. Ovdje je i izvor kisele vode koju stanovništvo može slobodno koristiti.

U Kiseljaku, prema podacima Mjesne zajednice, trenutno živi približno 2.000 ljudi. To je multietnička zajednica u kojoj desetljećima jedni s drugima svoje živote grade Bošnjaci, Srbi, Hrvati i Romi. Romskih je 130 domaćinstava, odnosno, između 400 i 500 ljudi koji su ovdje starosjedioci.

Građani kao i svi ostali, kaže predsjednik savjeta MZ Kiseljak, Dragan Božić. On to sa sigurnošću tvrdi jer godinama predstavlja ovu lokalnu zajednicu od koje ima punu podršku.

Dragan Božić, predsjednik savjeta MZ Kiseljak 8Foto: A. Bešlija)

„Oni oduvijek žive ovdje. To su pretežno ljudi koji su radili prije. Zaradili su penzije. Nisu čekali da im neko da, radili su. Ostala je isto generacija njihove djece koja također želi da radi. Ne žele da čekaju da im neko nešto da. Ljudi žele da žive od svoga rada“, kaže gdin Božić, najkraće opisujući svoje romske sugrađane. 

Međutim, od rata naovamo život za romsku populaciju je postao teži, navodi on, jer ih puno ne radi, bave se uglavnom različitim poslovima od dana do dana. Mlađe generacije traže bilo kakav posao. I njima prioritetno treba pomoći. Jer su obrazovaniji od svojih roditelja i imaju energije. 

Kiseljak ima izuzetan potencijal koji se udruživanjem nevladinog i vladinog sektora može iskoristiti da se uposle ljudi, kaže on. 

Ova zajednica prije posljednjeg rata je bila vrlo razvijena, a sada se polako vraća takvom stanju. Zahvaljujući radu jedne radne grupe koja okuplja nevladine organizacije i pojedince, a kojom on koordinira, u poslijeratnim godinama dosta je urađeno. Najprije angažmanom organizacija poput Bolje budućnosti te Fondacije tuzlanske zajednice.

Napredak u Kiseljaku je vidljiv

Romi u Kiseljaku danas većinski žive u adekvatnom smještaju, vlastitim kućama sa strujom i vodom, kanalizacijom, sa čistim i uređenim okućnicama. Uređeno je romsko groblje, napravljen mali stadion, dječije igralište. Ljudi paze na okoliš i sarađuju sa mjesnom zajednicom o svim bitnim pitanjima. I možda, što je još važnije, dolaze nove generacije koje se obrazuju.

„Sva djeca pretežno, 90 posto njih, idu u školu. Puno se vodi računa o tome. Pomaže se toj djeci da imaju osigurane udžbenike, sendviče, da idu na nastavu. Ako ne idu, imaju medijatora koji pomaže. Unazad 10-15 godina puno djece je završilo i srednju školu, neki su upisali i fakultete. I to je za pohvaliti“, naglašava Dragan Božić 

No, kako napominje, sada je vrijeme da se stvari podignu na viši nivo i da se počnu stvarati radna mjesta za mlade romske nacionalnosti. Pronalaskom posla, riješit će se većina problema, odnosno, nestabilna socijalna situacija. On predlaže izgradnju jedne punionice kisele vode koja bi mogla zaposliti veliki broj ljudi, za što se može iskoristiti novac od poticaja. To je velika šansa za ovu mjesnu zajednicu.

Sabina Muratović nije čekala na posao, nego ga je sama stvorila. Ima vlastiti plastenik koji je osiguran donacijom te komad zemlje, a u posljednjih osam godina proizvodi paprike, luk, krompir, špinat, salatu. Sve ovo uzgaja za potrebe svoje porodice i prodaju.

Sabina Muratović, stanovnica Kiseljaka (Fotot: A. Bešlija)

„Od toga živim, od toga školujem dijete. Sa plaćom od muža se ne bi moglo sve pokriti. Ovo je dodatno da se doprinese. Može se. Dijete sam skoro iškolovala“, kaže Sabina.

Ona već ima svoje redovne kupce i uglavnom sve što proizvede, to i proda. Potražnja je velika. Ovo je joj omogućuje da zaradi dodatni novac i svojoj porodici bar malo podigne životni standard.

„Može se kupiti osnovne stvari u kuću, platiti troškovi škole. Bilo bi dosta teže da nema plastenika i onoga što se proizvede“, navodi ona.

Porodica Muratović živi u vlastitoj kući koja je opremljena različitim donacijama, a prije toga živjeli su na samom kraju sela u smještaju bez vode i struje i doslovno nikakvim uslovima za normalan život. Situacija se u proteklim godinama za njih itekako promijenila nabolje.

„Dosta je se život unaprijedio u 10-15 godina. Kuća, plastenik, muž se zaposlio. Djeca se školuju. Polaganje vozačkog. Dosta smo napredovali“, s ponosom priča Sabina.

Takve promjene vidi i u čitavom Kiseljaku gdje su stanovnicima izgrađeni kanalizacija i putevi, uvedena voda, što su sve velike stvari za njih. I danas ponekad dobija pomoć nevladinih organizacija, koja je uvijek dobrodošla, pogotovo kad je poljoprivreda u pitanju.

Obrazovanjem protiv diskriminacije

Obrazovanje je rješenje, kaže Denis Mujić koji već godinama radi kao medijator pri Udruženju žena Romkinja ‘Bolja budućnost’. Njegov posao je da romskoj populaciji iz Kiseljaka, pogotovo onima koji nisu pismeni, osigura ostvarivanje osnovnih ljudskih prava i poveže ih sa institucijama vlasti. To je u mnogim slučajevima dobijanje ličnih dokumenata, socijalna pomoć, upis u školu i drugo. Kaže da kada pogleda unazad deset godina, napravljeni su veliki pomaci. Posebno se to ogleda u osvještavanju roditelja koji nemaju nikakvo obrazovanje, da njihova djeca moraju ići u školu. Roditelji su preuzeli odgovornost.

Denis Mujić, medijator pri Udruženju “Bolja budućnost” (Foto: A. Bešlija)

„Shvatili su da je obrazovanje cilj za postizanje uspjeha“, zaključuje Denis. 

On je odrastao i školovao se upravo u ovoj zajednici. Kaže da ovdje nema diskriminacije prema Romima, kao niti prema onima koji nisu Romi. Odrastao je sa svima, a njegov najbolji drug Ado, koji nije Rom, upravo mu je bio uzor da završi i srednju školu. To mu je omogućilo da se i sam angažuje i pomogne svojoj zajednici. Radio je na svim velikim projektima i gledao kako se situacija mijenja.

Kada sam pohađao srednju školu, moji roditelji nisu radili. Nešto su prodavali na pijaci. Trebalo je za mene i brata da izdvoje 150 KM za autobuske karte kojih nisu imali. Kao 15-godišnjak sam morao da radim na pijaci kako bi sebi kupio mjesečnu kartu. Onda se pojavilo Udruženje ‘Obrazovanje gradi BiH’ i čika Jovo i veliki iskorak za romsku djecu u BiH, priča Denis.

Da nije bilo ove stipendije on ne bio završio srednju školu. Njome je mogao kupiti mjesečnu kartu i to je bila dovoljna motivacija da završi školu koja mu je promijenila perspektivu. Znao je da je treba završiti i da sa osnovnom ne može naći posao. To danas uviđaju mnogi.

„Porodice koje nisu obrazovane su shvatile da djeca moraju ići u školu. Ako oni nisu išli u školu, ne moraju njihova djeca biti neobrazovana. Sada imamo porodice koje imaju i po 14 djece, osmero školuju. Šestero u osnovnoj i dvoje u srednjoj. Majka i otac prikupljaju željezo da bi djeca redovno pohađala. Ja im se divim“, priča Denis. 

Njegov i cilj Udruženja ‘Bolja budućnost’ je vratiti Kiseljaku stari sjaj, a ljudima dostojanstven život. Zbog toga su urađeni mnogi projekti koji ovo potvrđuju. Jedan od posljednjih je prikupljanje sredstava za autobuske karte za djecu koji se provodi svake godine. Tu je i novoizgrađeni dječiji park na otvorenom na kojem su postavljene sprave za vježbu i igranje, ali i dječiji stadion koji je napravljen na mjestu nekadašnje deponije smeća. Ali najvažnije od svega čini se podizanje svijesti romske populacije o njihovim pravima. Zato tvrdi da je ovo najobrazovanija romska zajednica u BiH.

„Ovdje se mještani bore za svoja prava. U prošlosti nisu htjeli da prijave slučajeve policiji. Prije bi krili nasilje. Vraćamo povjerenje Roma prema institucijama, ali i institucija prema romskoj zajednici“, navodi Denis.

Djeca u Kiseljaku se obrazuju i imaju osiguran prostor za igru (Foto: A. Bešlija)

Uz ovo dodaje da kada bi se ovoj generaciji romske djece dala šansa, mogli bi napraviti odlične rezultate. Ali s obzirom da spadaju u socijalno ugrožene kategorije, to je sada teško i u velikom su društvenom zaostatku. Zato je uloga Udruženja ‘Bolja budućnost’ nezamjenjiva jer vodi brigu o ljudima i kada se završe zvanični projekti. To je dovelo do povećanog broja djece u školama, romskih aktivista, ljudi koji rade. Sada je ključno zaposlenje za generacije koje su već obrazovane.

„Pod broj jedan je posao, zatim više romskih medijatora/terenskih radnika koje treba sistemski podržati te osiguranje stipendija i obrazovanja socijalno ugroženoj djeci“, sumira Denis najpotrebnije za uraditi. 

„Obrazovanje je na prvom mjestu jer se čovjeku ne može puno pomoći ako nije obrazovan“, uvjeren je Denis, naglašavajući da je upravo on kao medijator uveliko doprinio promjeni slike o Romima kroz saradnju sa različitim institucijama. Ljudima poput njega treba pružiti priliku.

„Nama treba edukacija, integracija u društvo, te zapošljavanje koje bi riješilo mnoge socijalne probleme“, kaže na kraju Denis Mujić

Ovaj materijal  je nastao u okviru regionalnog programa „Sprečavanje nasilja nad ženama u zemljama zapadnog Balkana i Turskoj: Sprovođenje normi,  mijenjanje stavova“,  koji  finansira Evropska unija (EU), a provodi UN Women u saradnji sa organizacijama civilnog društva. Sadržaj materijala, kao i nalazi prikazani u njemu, isključiva je odgovornost Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije (EU), niti UN Women.

Megafon.ba