Subota, 2 Marta

I Senine ruke se umorile

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Piše: Mediha Tabaković

Sena Saletović, 55-godišnja krojačica iz Banovića, još kao dijete željela je da šije, posebno maturske haljine i vjenčanice. Završila je srednju školu, a potom kroz kurseve usavršila zanat. Radila je svojevremeno u travničkom Borcu ali od kada je posao u toj firmi krenuo nizbrdo i Sena Saletović tragala je za svojim mjestom na tržištu rada. Danas uglavnom šije samostalno koliko joj zdravlje dopušta i nada se nekada penziji za radni staž koji je ostvarila u propalim firmama.

ŽIVOT U JEŽEVCU

U kućnoj radionici krojačice Saletović u Banovićima nastale su stotine maturskih haljina i vjenčanica, šivene tačno po zamisli djevojaka koje su joj dolazile i iz daleka. A mušterije su se morale zaputiti u kolektivni centar Ježevac u Banovićima, gdje Sena živi sa 18-godišnjim sinom.

I sama je odrasla sa majkom. Otac joj je poginuo kada je imala samo tri godine. U Ribnici je završila osnovnu školu, a kaže da ju je u srednju školu upisao brat.

„Kao mala sam ručno šila haljinice koje sam imala u glavi. Cijeli sam život željela biti krojačica. Nakon srednje škole izašao je konkurs za krojača. Uzela sam papire, prijavila se na biro i otiša na kurs. Od biroa sam imala stipendiju osam mjeseci dok sam se obučavala.  

Radila sam kasnije u Borcu 17 godina. Toliko imam radnog staža od kojeg je uplaćeno devet godina, a meni treba 15 za invalidsku penziju. Starosnu mogu dobiti kad budem imala godina.

Kolektivni centar Ježevac u Banovićima (Foto: M.T./Megafon)

Na birou sam od 2009. godine, znam da je puno. Nakon Borca zapravo nisam ni mogla raditi u firmama. I dok sam bila u Borcu žena mi je čuvala dijete a posljednje plate bile su u odjeći koju sam morala prodati da bi platila ženi što čuva dijete“, navodi Sena.

„Onda odem u Livno, bila sam tamo pet godina, radila za privatnika, od njih sam mnogo naučila o maturskim haljinama.

Naučila sam do tada sve o osnovama šivanja, kako nešto skratiti, suziti. Poslije toga sam se vratila ponovo u moj rodni Mrgan u Banovićima.

Gore sam radila sa jastučićima, ukrasnim trakama.

Odem u Brezu kod rođaka i tamo sam sa čovjekom dogovorila da šijem hlače na peglu, ali nije imao para. Kad mu je firma  propala davao mi je setove nekih ponjava koje sam ja prodavala da izglavim pare. Davao mi je materijale za šivenje od posteljine, onda sam tako počela da prodajem.

Nakon toga sam dobila poziv od jednog čovjeka koji je u Živinicama imao radnju za pokrivene žene pa sam se preselila u Banoviće da mi je posao bliži“, kaže Sena.

Sena je šila maturske haljine i vjenčanice ali i muška svečana odijela. Međutim, kaže da je zbog korone posla mnogo manje.

„Ja ne bi mogla danas da presjedim bez posla, jer to je ono što ja volim da radim. Ako imam neku majicu da je uska, ja ću nju proširiti, volim to da radim, to mi je u krvi.

Najviše posla sa maturskim haljinama sam imala 2014. i 2015. godine. U 2015. godini imala sam naručene 63 haljine. Bila mi je to do tada najveća porudžbina i tada sam dobila dijabetes zbog posla i nespavanja“.

Nakon preseljenja u Kolektivni centar Ježevac posla je bilo mnogo manje.  

POTREBNA JOJ JE POMOĆ

Sena navodi da su cijene njenih haljina bile solidne, haljine je krojila za 40 KM, a vjenčanice za 70 KM. Kaže da su cijene u Banovićima takve. U Tuzli je krojenje i šivanja istih tih haljina  najmanje 100 KM.

„Trenutno radim za čovjeka iz Živinica presvlake za stolice. On mi donese materijale a ja krojim. Sad radimo neke nove šablone sa dugmadima i to me sada izvlači finasijski jer sam bez primanja od kako je Borac stao. Imam dječiji doplatak koji su povećali na 30 KM. Imam pravo godišnje tri puta na jednokratnu novčanu pomoć. Nekako se borim, dijete mi ide na praksu pa im na praksi daju doručak i malo para, pa se nekako provlačimo“, kaže Sena.

Kada se obrati Općini Banovići, kaže Saletović, samo je pošalju u Centar za socijalni rad. Tražila je smještaj u blizini grada kako bi mogla obavljati posao, međutim smjestili su je u Kolektivni centar.

„Voljela bi bar da mogu svoj zanat prenijeti na nekoga. Govorila sam djevojkama, ali sve više vole negdje raditi, ne žele prljati kuću, jer ne može da bude čisto od materijala ako želite da radite.

Neke od haljina koje je Sena Saletović sašila (Foto: Izvor privatni arhiv S.S.)

Dok sam šila haljine nabavljala sam materijal sada ne mogu, skupo mi je“, ističe Sena.

Zbog dioptrije i dijabetesa nije više za rad u pogonima, nego kaže, da joj rad u kućnoj radionici pruža mogućnost da odmori kad mora.

Haljine je krojila za mušterije iz Olova, Kladnja, Živinica, i danas ima svoje mušterije.

„I sada imam starijih mušterija iz Kladnja, ali sve rjeđe, jednom ili dva puta u godini. Prije je bilo bolje, ljeti svadbe, mature, zimi zabave, nova godina, rudarska zabava, šoferska, a sada je svega mnogo manje“, navodi Sena.

Zbog teške finansijske situacije kaže da je primorana da posudi novac kako bi platila režije. Posebno joj je teško zbog školovanja djeteta.

Dok je radila u Brezi, od materijala koji joj ostane kada je krojila posteljine Sena je pravila male jastučiće koje je prodavala za jednu marku kako bi sebi izvukla novac.

„Nikad nisam pokleknula, nisam ni sad, ima dobrih ljudi koji pomognu mada mi treba pomoć. Nemam ni drva, ovu sam zimu kupila samo metar, nisam mogla više. Kada je snijeg pao pa polomio drvo ispred kuće, iskoristila sam to za ogrjev.

Nekoliko kolica uglja mi je prošle godine dala žena koja tu živi, jer oni kao izbjeglice imaju svake godine po dvije tone uglja, ali ja nemam ništa kao socijalni slučaj“, kazala je Sena.

DUG ZA ROĐENDANSKU TORTU

U kolektivnom smještaju živi od 2016. godine i kaže da pomoć nikada nije imala jer je nije ni tražila, sve što je mogla sama, radila je svojim rukama. Međutim, došlo je vrijeme da joj je pomoć neophodna.  

„Sada sam predala zahtjev za socijalnu pomoć, jer stvarno mi treba.Teško mi pada od nekog nešto da tražim. Djetetu sam za 18. rođendan, znate kako je to, naručila tortu da se obilježi njegov dan, a počasti drugove i drugarice, ali nisam je još platila. Znate šta znači djetetu 18. rođendan, to je ono što me boli, ali kada vidim porodice koje nemaju ništa opet kažem hvala Bogu pa imamo bar nešto, tako nam je kako je“, kazala je Sena.

Megafon.ba

Dijeli.

Komentariši

Napomena:

Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. Megafon se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija Megafona je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.