Almir Jahić, žrtava masakra na tuzlanskoj Kapiji, sanjao je da bude novinar

Autor: Nermina Šunj Kušljugić

Almir Jahić Bato bi danas imao 49 godina, kaže nam njegova sestra Jasminka dok uređuje njegov spomenik u Aleji mladosti na Slanoj Banji. Možda bi danas bio suprug, otac…

Almir je tek bio zakoračio u punoljetstvo 1995. godine. Želio je slaviti novo poglavlje u životu, rame uz rame sa odraslima. Imao je snove i planove. Želio je biti novinar.

„Drugog aprila je napunio 18 godina. Imao je planove, znao je da želi biti novinar. Volio je i da piše pjesme. Ostao nam je za uspomenu njegov rokovnik sa pjesmama…“, priča nam Jasminka.

Sestra Jasminka zalijeva cvijeće na spomeniku bratu (Foto: N.Š.K./Megafon.ba)

Šta još pitati ljude koji su svjedočili jednom od najgnusnijih ratnih zločina u novijoj historiji Tuzle, ali i Bosne i Hercegovine?

Ratni zločin na Kapiji tužan je dan ne samo za Tuzlake, već za sve građane Bosne i Hercegovine. Zbog godišta žrtava, ovaj zločin ilustrira monstruoznost agresora i želju da uništi život i nadu u budućnost.

Samo u jednoj noći, 25. maja 95-te, kada je šetalište kod Kapije bilo ispunjeno smijehom i mladosti, kada su se trebale rađati nove ljubavi, granatom Vojske RS-a ispaljenom sa Ozrena, pod komandom danas odbjeglog osuđenika Novaka Đukića, ubijena je 71 mlada osoba. Više od 150 ljudi je ranjeno. Sandro Kalesić je imao samo dvije i po godine i bila je to njegova posljednja šetnja ulicama Tuzle, koje je zapravo tek upoznavao.

(Foto: N.Š.K./Megafon.ba)

Mnogo je Tuzlaka, uz članove porodica ubijenih, bilo danas u Aleji mladosti na Slanoj Banji, kako bi odali poštu žrtvama ratnog zločina na Kapiji.

Almirov otac je preminuo prije nekoliko godina, 84-godišnja majka zbog godina i zdravstvenog stanja odavno ne može doći na Slanu Banju. Ali, još uvijek ima ko doći. Došle su dvije sestre sa porodicama i brojni Tuzlaci koji njeguju sjećanje sve mlade ubijene 25. maja 1995. godine.

(Foto: N.Š.K./Megafon.ba)

Megafon.ba