Fra Marko, efendija Sanel i hadži Milan ispisuju ljepšu stranu bosanskohercegovačke priče

U tuzlanskim naseljima Breške, Solina, Dragunja, Donja Obodnica, život je stvorio neraskidive veze među ljudima još iz vremena kad su se zajedno zapošljavali u tuzlanskim rudnicima, ženili, zajedno slavili rođenja djece, blagdane. U ovim naseljima jednako žive i danas. Vrijedni ljudi stalno organiziraju zajedničke akcije izgradnje lokalnih objekata ili pomoći komšijama u nevolji.

Piše: Nermina Šunj – Kušljugić

Kad je u selu Šabani u Donjoj Obodnici, porodici Šabanović izgorjela kuća, svi su iz okolnih naselja priskočili da pomognu. Fra Marko Antić, župnik iz susjedne Župe Breške, kaže za Megafon da je bilo mnogo akcija kroz koje su ljudi pokazali da su spremni pomagati jedni drugima.

ŽUPA BREŠKE POMOGLA IZGRADNJU DŽAMIJE

„Tako je bilo i prije, to je nekako naše nasljedstvo i iz bivšeg sistema, ljudi su bili zbliženi jer su i zajedno radili u rudnicima oko Tuzle. U zadnje vrijeme je bilo nekoliko akcija u kojima smo pomagali jedni drugima. U Donjoj Obodnici, konkretno u Šabanima, izgradili su džamiju i tamo su se uključili u akciju i naši vjernici, svako na svoj način i koliko su mogli. Također, muslimanska vjerska zajednica pomogla je nama u više navrata.

Fra Marko Antić, župnik Župe Breške u Tuzli (Foto: N.Š.K./Megafon)

Kad god je neka akcija izgradnje vjerskih objekata, groblja ili kapelica, oni su susretljivi i veoma rado nam pomognu.

Također je bilo akcija humanitarne naravi. Nedavno smo imali slučaj u Šabanima gdje je čovjeku izgorjela kuća i onda su se uključili ljudi iz našeg kraja, zajedno smo obilazili to mjesto i skupljali pomoć. Uspjeli smo pomoći tom čovjeku koji je zapao u nevolju“.

POLITIČARI BI NAS RADO VIDJELI U TOROVIMA

„Imali smo akciju uređenja groblja u Breškama i naši susjedi su nam, također, mnogo pomogli. Ne samo iz Obodnice, Šabana i Hidana, inače tih krajeva gdje živi muslimansko-bošnjačko stanovništvo, već i iz Grada Tuzla. Imali smo razumijevanje ljudi koji dolaze tu, kupuju zemlju i prave vikendice, zbližavaju se sa lokalnim stanovništvom i uvijek su spremni pomoći“, kaže fra Marko Antić.

„Odnosi u kraju nisu poremećni ni u ratu, ostali su dobri, dobrosusjedski. To mogu potvrditi, uvjerio sam se. I dan danas ljudi se okupljaju, zajedno slave, bude i ženidbenih veza. Ljudi su vezani jedni za druge i život je nešto sasvim drugačiji od onoga kako se nekada u javnosti pokazuje, kako bi političari htjeli, svesti nas u nekakve torove da svaki narod bude pod kontrolom i da imaju svoje političke predstavnike. Često se ističu upravo te negativnosti. Međutim, mi vidimo ovdje da su naši odnosi stvarno lijepi i pozitivni“, kazao je župnik u Breškama.

U ovom se mjestu teško živi jedino u ekonomskom smislu i odlazak mladih je i njihova svakodnevnica koju dijele s ostatkom zemlje. Devetogodišnju Osnovnu školu Breške pohađa tek 50 učenika, djece iz svih naroda, uglavnom iz sela Donja Obodnica, Šabani i Hidani.

Sanel ef. Hodžić, danas je imam, hatib i muallim džemata Solina ali je donedavno bio imam u džamiji u Donjoj Obodnici i sve akcije koje je pomenuo fra Marko, predvodio je upravo efendija Hodžić.

U ovom mjestu nije bilo neobično da sergija petkom u džamiji bude organizirana da se prikupi novac komšijama druge vjere.

Kada je došao za imama 2014. godine odmah je, kaže za Megafon efendija Hodžić, želio da se susretne sa župnikom u Breškama.

Fra Marko Antić tada još nije bio na službi u Župi.

Sanel ef. Hodžić, imam, hatib i muallim u džematu Solina (Foto: N.Š.K./Megafon)

„Kada sam došao gore za imama, džematlije su mi rekle da imaju dobru saradnju sa komšijama u Breškama.

Džamiju u Šabanima smo otvorili 2017. godine, naselju koje pripada Mjesnoj zajednici Breške i komšije iz Bakaluša i Brežaka podržali su tu aktivnost.

Džamija je napravljena donacijom iz Kuvajta ali trebalo je još mnogo toga, pa još i ručak i ostalo tokom otvaranja. Pozvali smo tada fra Marka Antića i rado se odazvao, obratio se vjernicima, bili smo zajedno na ručku“, priča nam efendija Hodžić.

„Godine 2020. našem džematliji Nesibu Šabanoviću je izgorjela kuća i Islamska zajednica se angažovala da mu pomogne, ali i naše komšije Hrvati, katolici su se odmah odazvali i pomogli.

U Nikolićima smo prije nekoliko godina jednoj porodici pomogli sanirati kuću nakon poplave“.

Pomagali su, kaže efendija, nekoliko puta uređenje katoličkog groblja u Breškama. Pomogli su kupiti ulazna vrata i cement za asfaltiranje staza između grobnih mjesta.

„Oni to prijateljski od nas zatraže, niti previše traže, niti mi previše nudimo, bude to spontano kroz prijateljsku komunikaciju“, kaže efendija i pokazuje zahvalnicu koju mu je nedavno uručio predstavnik Župe Breške, Blaško Jokić.

Tokom razgovora, efendija Hodžić je stalno naglašavao da ti iznosi koje daju nisu veliki, ali da je bila važnija moralna podrška koju su pružali komšijama i da je je to godinama praksa.

„U obližnjoj Srednjoj Dragunji, maloj ali vrijednoj Pravoslavnoj zajednici završili su asfaltiranje puta i zatražili su podršku i našeg džemata iz Soline i mi smo pomogli. Razgovarao sam sa džematlijama u Solini i kazao im da mi argumentaciju za pomaganje komšijama crpimo i iz života poslanika Muhameda a.s., jer su prve izbjeglice iz Mekke otišle su u Abesiniju i prihvatio ih je njihov kralj Negus, koji je bio kršćanin. I kad je Sultan Fatih 1463. godine došao u Bosnu, on je također katolicima, Franjevcima, dao sigurnost i prava kroz Ahdnamu.

Također  svojim džematlijama pričam o Bošnjacima koji žive u Hrvatskoj.

Hrvatska finansijski podržava Islamsku zajednicu u Hrvatskoj, u Zagrebu. Imami u Hrvatskoj imaju plate od države. I zar mi, Bošnjaci koji živimo ovdje, zar da ne pomognemo katoličku zajednicu ovdje sa tako malo, bar pažnjom“.

RAZGOVORI O BOLNIM TEMAMA

Odnosi između Bošnjaka i komšija na ovom području pa i cijeloj Tuzli, kaže efendija, dobri su i ne moraju izbjegavati bolne teme.

„Nemam problem da pomenem Srebrenicu i genocid u Srebrenici, da pomenem zločin u Ahmićima i mislim da nemaju problem s tim ni ti ljudi. I oni to ističu. Recimo, kad je dolazio hadži Milan Vasiljević da im pomognemo oko asfalta u Dragunji, i on je pominjao Srebrenicu “, posebno je naglasio imam Hodžić.

Hadži Milan Vasiljević iz Dragunje, naselja u Tuzli, ponosan je na činjenicu da je obavio hadž u Palestini i te 2013. godine je obišao i džamiju Al Aksa i džamiju gdje je sahranjena Hava. Bio je na Sinajskoj gori u Egiptu koja se spominje i u Kuranu, Bibliji i Tori.

„Kad sam došao sa hadža, odmah sam pokrenuo akciju, napravio sam jednu vodu (česmu op.a.) u okolini Srebrenika, a sad pravim drugu. Tu mahom žive ljudi iz Srebrenice, Konjević Polja, Cerske. Česma je na zemlji mog punca, a pošto je bio veliki vjernik napisao sam na česmi Stojanova voda, da se njegovo ime tako spominje.

Hadži Milan Vasiljević iz tuzlanskog naselja Dragunja (Foto: N.Š.K./Megafon)

U Dragunji sam pokrenuo akciju izgradnje jedne kapele i odazvao se veliki broj komšija Bošnjaka i Hrvata. Napravili smo objekat 2018. godine za potrebe mještana i okolnih sela. Onda smo pokrenuli obnovu puta do groblja koji je bio veoma loš. Pa sam se obratio komšijama koji su se odazvali. 

Sudjelovao sam u akcijama pomoći izgradnje džamija u Tušnju, Lisovićima, Donjoj Obodnici, Avdibašićima, naselju Previle, Podorašju.

Kad sam pokrenuo akciju obnove puta svima sam se obratio. Posebno efendija iz Lisovića nam je dao veliku podršku. Hvala dragom Bogu, završili smo put. Uspjeli smo tako sakupiti 12.000 KM, Ministarstvo za raseljene nam je dalo 11.000 KM, a Grad Tuzla je mnogo pomogao, jer je put koštao ukupno 103.000 KM“, kaže Vasiljević.

Dok priča o tome koliko je ponosan na saradnju s komšijama Hrvatima i Bošnjacima, kaže da je bio posebno obradovan kada su ga proteklog Ramazana pozvali na iftar organiziran u njegovoj Dragunji. To je veliki znak pažnje. To je tako fin narod.

Pomogla nam je jednako i katolička crkva, Župa Breške, Župa Drijenča, Župa Dragunja, tako da sam sakupio dosta novca. Nadam se i da će se odazvati sada kada bude ova akcija za kiselu vodu jer sam pokrenuo obnovu izvorišta koje imamo u Dragunji.

Bit će mi drago kad u septembru bude zbor zbog povodom međunarodnog dana kisele vode, pa neka vide ljudi kako se mi družimo.

Nikakve razlike među nama nema.

Kad je Bajram, pozovu me. Kad je Božić oni meni dođu. Sveti Stefan je moja krsna slava i ja ih pozovem. Drago mi je kad ljudi dođu da mi uveličaju slavlje.

HAJDE DA NE PRLJAMO ZEMLJU

Nikada nisam gledao ljude po naciji. Moj djed kaže, vjera je za četiri zida a sve su vjere lijepe. Svi smo mi obični prolaznici na ovoj planeti Zemlji. Obični smrtnici, danas jesi, sutra nisi, pa daj da ostane neko djelo iza čovjeka, da kažem pomogao sam dok sam bio živ, nešto sam uradio, da ova zemlja ima od tebe koristi, da je ne prljamo, da je uveličamo, da ostavimo neki trag dobrote, finoće.

U Batvi imam kuću, imam trešanja, krušaka i grožđa. Ako budete imali priliku naberite trešanja jer baš kažem mom komšiji nedavno, što više ljudi jede, bolje rađa“, kaže Vasiljević.

Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj Sjedinjenih Američkih Država USAID kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a.

Megafon.ba