Devetnaesti juni je Međunarodni dan borbe protiv seksualnog nasilja u ratu i skoro da je to jedini dan u godini kad se govori o brojnim ženama u Bosni i Hercegovini koje su preživjele najteže ratne traume. Mnoge od njih više nisu žive, mnoge su već u trećoj dobi, nose se kako znaju i umiju sa svojim traumama a uz to mnoge moraju da brinu kako da osiguraju sebi egzistenciju.
Piše: Nermina Šunj – Kušljugić
F. M. iz Vlasenice (ime i prezime poznato redakciji) je 1992. godine bila 15- godišnja djevojčica. Radovala se srednjoj školi, novim poznanstvima, životu, ali je sve njene snove u samo jednom danu pogazila vojnička čizma. Djetinjstvo joj je silom oduzeto, a život usmjeren putem od kojeg se i danas pokušava oporaviti u rehabilitacijskom centru „Vrt Diana“, koje vodi tuzlansko Udruženje „Snaga žene“.
UZ FIZIČKI RAD ODMARA DUŠU
F. svakodnevno u Vrtu brine o ljekovitom bilju od kojeg u Zadruzi „Zelena mreža“, članice Udruženja proizvode čajeve i pod tom markicom prodaju na tržištu BiH.
Rehabilitacijski Vrt Diana, Udruženja Snaga žene Tuzla (Foto: N.Š.K./Megafon)
Ovu radno-okupacionu terapiju za žrtve najtežih ratnih trauma, osmislila je i godinama vodi doktorica Branka Antić- Štauber, predsjednica Udruženja „Snaga žene“.
F. kaže da je nemoguće ne misliti na prošlost ali da bar povremeno odmori dušu tako što se bavi fizičkim radom u Vrtu i na porodičnom imanju u okolini Tuzle, gdje danas živi sa mužem i kćerkom, studenticom medicine.
Druga kćerka je udata i ima svoju porodicu.
„Bila sam zarobljena u logoru Sušica. Imala sam tada 15 godina. Prošla sam ono najgore, znate šta hoću da kažem. Dugo godina sam u mreži Snaga žene. Ovdje imamo psihološku pomoć“, priča nam F. koja svakodnevno dolazi u Vrt, brine o ljekovitom bilju i plasteniku u kojem uzgajaju povrće za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli.
„Ovdje se okupljamo, lijepo nam je, zahvaljujem se našoj doktorici Branki, ona nam je omogućila da puno, puno ojačamo. Kroz rad, na prvom mjestu. Pravimo čajeve. Uzgajamo ovdje lavandu, neven, imamo i ruže, aroniju, majčinu dušicu“, priča nam naša sagovornica.
F.M. voli da radi u vrtu i jedino joj fizički rad pomaže u rehabilitaciji (Foto: N.Š.K./Megafon)
„Dođem ovdje i kad nema nikog drugog, radim, a evo sam dobila i novu drugaricu mačku. Samo se pojavila i ne odvaja se od mene. Kupim nam pitu za ručak i nas dvije popolovimo“, priča nam F. Najemotivnije je reagirala dok je govorila o Vrtu i o doktorici Branki, jer joj je ona, kako kaže, jedini oslonac. Vrt joj je utočište u kojem se osjeća lijepo i gdje nema „čudnih pogleda“ koje vidi kod ljudi koji znaju šta je prošla ali je ne poznaju.
„Vidim ja to, ljudi ne razumiju niti mi možemo svakome pričati šta smo preživjele. Ni od vlasti nemamo nikakvu podršku, nikad se niko nije zapitao kako nam je ili da dođe i vidi kako ove žene žive“.
F. kaže da ima mjesečnu novčanu naknadu – invalidninu, suprug je nakon teškog ranjavanja u ratu proglašen 60-postotnim RVI i ima mjesečna primanja 142 KM.
Naša sagovornica kaže da ne traži luksuz, dobar posao ili novčane naknade, samo se pita zašto se ženama koje žele da rade na zemlji ne pomogne. Kaže da ima kravu koju joj je donirala jedna Sarajka. Ima štalu koju joj je ustupila komšinica. Ima plastenik koji joj je poklonila doktorica Branka. Sve što traži od ove države je bar kosilica.
Članice Udruženja Snaga žene uzgajaju povrće za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli (Foto: N.Š.K./Megafon)
„Koristim tuđu štalu, kona mi dala da koristim. Voljela bih da imam svoju ali nemam mogućnosti da je napravim. I ja bih onda još jednu kravu držala. Treba mi, recimo, kosilica i alat da imam čime raditi. Moram platiti da se pokosi trava a da imamo kosilicu sami bi to radili. Volim u bašti da radim“.
NIŠTA OD VLASTI
„Voljela bih da imam svoje mašine i svoju štalu i ne treba mi ni od koga pomoć samo da mogu svojim radom da privređujem. Želim svojim rukama da stvaram. Jedino su nam nevladine organizacije pomogle. Snaga žene, Vive žene i druge, a vlast, ništa. Pomažu nam te organizacije i u psihološkom i u ekonomskom smislu“, kaže F.
„Rad me spašava. Vjerujte, ja se ovdje odmorim i psihički i fizički. Ovim biljkama i pjevam“, kaže F. dok bere najzdravije latice đulber ruže za mješavine ljekovitih napitaka spravljanih po receptima koje su naslijedile od svojih majki i nana.
Tekst je nastao uz podršku Evropske fondacije za demokratiju (EED). Njegov sadržaj ne odražava nužno službeno mišljenje EED-a. Odgovornost za informacije i stavove izražene u tekstu u potpunosti je na autoru.
Megafon.ba
Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. Megafon se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija Megafona je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.