Bez zanata nema ni kravata (5) Moler Aldin Ibrahimović: Moguće je da zaradim više nego državni službenik koji ima više škole od mene

„Dolazi vrijeme kada se počinje cijeniti rad kako treba“, kaže Ibrahimović.

Piše: Samir Mujakić

S Aldinom Ibrahimovićem, rijetkim molerom-farbarom u Tuzli, razgovarao sam u jednom od restorana na Slatini, u rijetkim trenucima pauze od posla. Pantalone su mu bijele ali isflekane bojom. Na majici je naziv firme Pro-Art i cjelokupan utisak me je naveo da se pitam da li je ovaj čovjek slikar umjetnik ili moler, za kojima je inače velika potražnja. Ali, sudeći prema našem razgovoru i fotografijama kojima bilježi svaki posao koji uradi, Ibrahimović je i jedno i drugo i zbog njegove ljubavi prema poslu opstaje na tržištu.

DUGO RADIO SAM

Kaže da nikada nije imao dilemu, da li nakon školovanja ostati i raditi u Tuzli.

,,Nakon završetka škole za molera farbara u Srednjoj građevinsko – geodetskoj školi u Tuzli, 2003. godine sam dobio zvanje. U mojoj porodici se niko nije bavio ovim zanimanjem. Mene je interesovalo kako zid obojiti da se ljudi osjećaju ugodno i uživaju u bojama. Malo sam radio i s iskusnijim molerima. Upijao znanje i od njih. Kada sam stekao iskustva, praksu, vještine, želio sam otvoriti mali obrt i uspio sam“, kaže Ibrahimović za Megafon.

Na tržištu rada teško je pronaći radnike za zanatska zanimanja. Mnogi odlaze raditi u inostranstvo, a u zadnje vrijeme mnogi se prekvalifikuju u druga zvanja kako bi mogli pronaći posao.

Jedan od radova Aldina Ibrahimovića (Foto: L. Arhiv)

,,Kada sam otvorio obrt radio sam dosta vremena sam. Teško je i prije bilo pronaći nekoga da radi ovdje. Svi žele samo otići negdje van granica Bosne i Hercegovine. U zadnje vrijeme imam samo još jednog prijavljenog radnika i to je sve. Nekim mukama uspio sam se izboriti. Većinu vremena radio sam sam. Radio sam s jednim kolegom koji je otišao u Njemačku i opet sam ostao sam. Ne mogu sa sigurnošću reći koliko sam radnika obučio u ovom zanimanju. Dođu, zadrže se dva ili nekoliko mjeseci, misle da su naučili sve o farbanju i moleraju i jednostavno odu. U stvari nisu ništa naučili. Poznavao sam dvojcu koji su mislili da su naučili i pokušali raditi. Nisu uspjeli. Nisu nigdje dospjeli. Takvih brzopletih ima u svim zanimanjima. Njih zovu priučeni majstori. Ako negdje ne uspiju okrenu se na drugu stranu. Ne znam šta se dešava. Pružaš mu besplatno znanje da nauči raditi a onda jednostavno, kada počne, napusti brzo jer misli da je sve naučio. Da bi opstao i bio kvalitetan moraš pratiti dešavanja u svijetu. Šta se radi, nabaviti potrebni alat, vidjeti šta je to, može li se primijeniti ovdje. Tako stvaraš kvalitet i veću mogućnost da se održiš na tržištu s pružanjem kvalitetnijih usluge“, kaže Ibrahimović.

,,Za dobrog i kvalitetnog, iskusnog majstora uvijek ima posla tokom cijele godine. Što se tiče školstva, moje mišljenje je da je sada to nekako loše organizovano. Vrlo rijetko se sada učenici opredjeljuju da upisuju strukovnu školu. Kako ih privući i šta ponuditi djeci pa da upišu zanat. Škola je škola, nauči se. Kursevi i seminari su organizovani više za one koji već imaju neko zvanje i rade kako bi unparijedili svoj rad. Na kursu za bilo koje zvanje ne može se naučiti ili usvojiti znanje u nekoliko dana. Škole bi mogle praviti neku saradnju s firmama kojima su potrebni obučeni i školovani radnici. Bio bi to put da se obezbijedi i koliko, toliko radnih mjesta. Tako rade u inostranstvu. Firma prati tržište i prilagođava se. Daju stipendije đacima, studentima i obezbjeđuju školovan kadar za svoje potrebe. Sve je to do ministarstava i praćenja potreba u državi“, kaže Aldin Ibrahimović.

Neki od radova Ibrahimovića (Foto: L Arhiv)

Općeprihvaćen je stav da ljudi strukovnih zanimanja zarađuju mnogo. Naš sagovornik kaže da se od ovog posla može živjeti.

,,Ako stalno radiš nekada ćeš zaraditi više nego što si očekivao, nekada manje, ali od ovog posla kojeg radim ne živim na visokoj nozi, već normalno. Dolazi vrijeme kada se počinje cijeniti rad kako treba. Moguće je da zaradim više nego neki državni službenik koji ima više škole od mene. Možda se nekome neće dopasti što ovo kažem, ali došla su takva vremena“, kazao je. 

IMA POSLA I OVDJE          

Aldin Ibrahimović je djetinjstvo dijelom proveo u Njemačkoj. Nakon završetka rata ,s roditeljima se vratio u Tuzlu. Naglasio je tokom razgovora da danas i ne razmišlja da ode u inostranstvo.

,,U Njemačkoj sam u školi naučio njemački. Vratio se. Završio ovdje srednju strukovnu. Ni ne pomišljam da idem tamo raditi, nemam ni volje. Bez obzira na sve tamo bih bio stranac. Naše države nema nigdje u svijetu. Kakva je takva je. Ako mladi žele raditi i školovati se za strukovna zanimanja, sigurno bi i ovdje za njih bilo posla“, kaže Aldin Ibrahimović.

Vezani tekstovi:

Bez zanata nema ni kravata (1) Mevludin Bijesović, vlasnik firme Tem Color: Djeci bi bilo draže učiti na radilištu nego sjediti u učionici

Bez zanata nema ni kravata (2): Učenici deficitarnih zanimanja imaju stipendije i uvjete za praktičnu nastavu

Bez zanata nema ni kravata (3): Najtraženije prekvalifikacije za varioca

Bez zanata nema ni kravata (4): U Rudniku Banovići radnike deficitarnih zvanja osiguravaju stipendiranjem srednjoškolaca

Tekst je nastao uz podršku Evropske fondacije za demokratiju (EED). Njegov sadržaj ne odražava nužno službeno mišljenje EED-a. Odgovornost za informacije i stavove izražene u tekstu u potpunosti je na autoru.

Megafon.ba