ANTIFAŠIZAM: Kreni prvo od fašizma u sebi

Piše: Nermina Šunj – Kušljugić

Žestoka se rasprava povela nedavno oko fejzbuk statusa jednog antifašiste. Pa mu prijatelji čestitaju na hrabrosti, a i sami se svrstavaju u velike borce protiv tog zla koje stalno kao tjeramo od sebe, a ono nam se kao stalno vraća.

Jedan se komentator sam svrstao u, kako je napisao, „malu grupu“ još živih, predanih antifašista, a na profilnoj fotografiji mu ona nesretna Romkinja iz TV priloga o školovanju romske djece koji je emitovala neka srbijanska televizija prije nekoliko godina. Kasnije je izjava majke mnogo djece koja ne idu ni u osnovnu školu postala „internet hit“.

Gledala sam. Nesretna je žena samo odraz odnosa savremenog društva prema Romima i odgovor na stvarnu spremnost da se oni silni milioni eura što se slijevaju na račune države i civilnog društva zaista i potroše za opismenjavanje i zapošljavanje Roma. Kad se video pregledao milioniti put, neki je „virtuelni kreativac“ koji misli da je duhovit, napravio fotografiju i upisao tekst. Pita Romkinju: kako vaši? A ona odgovara: a šta ću, češem se. Ako još postoji na planeti neko ko nije vidio, na guglu još uvijek postoji nekoliko verzija te fotografije. E, tu fotografiju i to sve sa tekstom postavio na svoj profil antifašista s početka priče. Ne znači da rečeni antifašista zaista i istinski ne živi sve što je napisao, ali zar antifašisti ne bi trebalo da imaju malo više senzibiliteta prema svim oblicima fašizma?

Danas je Dan pobjede nad fašizmom i sve je, ama baš sve, od novinskih tekstova, protokola institucija, do statusa na društvenim mrežama u tom ozračju. Zastave, partizanske petokrake, vijenci, cvijeće, prigodni govori, puna usta antifašizma… A sutra nije Dan pobjede nad fašizmom pa će sve biti po starom, sa našim starim fašizmima i fašistima svih lica i oblika.

Nije antifašizam samo odnijeti cvijeće na spomenik palim borcima iz bilo kojeg rata. Antifašista nema loše misli koje još i iznosi u javnom komentaru iz kojeg frca mržnja prema nekome ko misli drugačije, ko ima drugačije svjetonazore. Antifašizam je, dakle, i ne smijati se pomenutoj majci Romkinji. Ne mrziti nikoga zato što je drugačiji, zato što se drugačije zove, zato što ima drugačiju boju kože, zato što vjeruje ili ne vjeruje u Boga, zato što je siromašan, ali i zato što je bogat…I, zaboga, imati u sebi nekoliko riječi za dobre ljude koji su živjeli za velike, ljudske, časne ideje. Znati ih napamet, a ne čitati s papira. Uz to još i pogriješiti u čitanju.  

Megafon.ba