Petak, Mart 5

Advokatica Šehić: Silovanje može biti prijavljeno i anonimno ali za dokazivanje krivičnog djela, žrtva mora da prijavi policiji a potom i da svjedoči na sudu

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Facebook stranica „Nisam tražila“ koju su pokrenule bivše studentice ASU u Sarajevu, a nakon što je srbijanska glumica Milena Radulović optužila za silovanje svog bivšeg profesora glume Miroslava Miku Antića, bilježi stotine anonimnih ispovijesti žena iz cijelog regiona, ohrabrenih da progovore o ličnim iskustvima. Međutim, nakon anonimnih ispovijesti, šta dalje i kako im pomoći?

Piše: Nermina Šunj Kušljugić

U jednom od saopćenja na Facebook stranici „Nisam tražila“ administratorice mole medije da se, nakon što su prenijeli brojna potresna svjedočenja žena iz cijelog regiona, fokusiraju na razgovore s odgovornima iz institucija koji im mogu pomoći. Očigledno su svjesne da kažnjavanje zlostavljača i silovatelja neće uslijediti samo po sebi te da je malo vjerovatno da će institucije reagirati po službenoj dužnosti.

Silovanje je „pucanj u dušu“

Samo u iznimnim slučajevima nakon anonimnih objava na društvenim mrežama ali zbog velikog pritiska javnosti, mogla bi djelomično uslijediti reakcija tužilaštava po službenoj dužnosti. Međutim, za procesuiranje zlostavljača, kaže u razgovoru za Megafon.ba Nedžla Šehić, advokatica iz Sarajeva sa bogatim iskustvom rada na predmetima seksualnih delikata, mora biti ispoštovan pravni put a to podrazumijeva prije svega prijavu policiji.

Prijava može biti i anonimna ali za dokazivanje krivičnog djela nužno je da to djelo neko potvrdi, žrtva, svjedoci ako su vidjeli ili doktori.  

 „Kada se radi o krivičnom djelu silovanja mogu reći da se radi o veoma specifičnom i delikatnom krivičnom djelu koje nužno podrazumijeva posebnu vrstu postupka koji je prilagođen delikatnosti samog djela.

Naime, radi se o djelu ugrožavanja fizičkog integriteta čovjeka koje dominantno pogađa njegov psihički i emotivni integritet pa nerijetko ovo krivično djelo karakterišemo kao „pucanj u dušu“. I zaista, iz iskustva zastupanja više desetina silovanih žena mogu reći da fizičke rane zacjeljuju ali one psihičke i emocionalne nikada.

Spremnost za svjedočenje i suočavanje s počiniteljem

Krivičnu prijavu može podnijeti svako, čak i anonimno ali su za utvrđivanje odgovornosti osumnjičenog, odnosno okrivljenog, potrebni čvrsti dokazi jer princip presumpcije nevinosti štiti sve koji se sumnjiče za neko krivično djelo bez svjedočenja očevidaca koji su svjedočili samom djelu a to je najčešće samo žrtva, tako da je zaista teško utvrditi krivičnu odgovornost bez svjedočenja žrtve, odnosno, oštećenog ovim djelom.

Sudovi veoma vode računa o tome da žrtvama silovanja osiguraju poseban položaj u postupku, često im je obezbijeđena psihološka pomoć bar u većim centrima, zabranjena su nedolična pitanja, posebno o seksualnom životu, daje im se status zaštićenog svjedoka, osigurava svjedočenje iz posebne prostorije ako je to potrebno itd.

Silovanje ostavlja trajne posljedice na psihu žrtve i skoro po pravilu se provodi i medicinsko vještačenje kao dodatni dokaz o samom događaju i kakve posljedice je ostavio na žrtvu  (oštećenu ili oštećenog).

To su stvari o kojim se nerado priča i koje se svim psihološkim mehanizmima guraju u podsvijest, ali samo otvaranje te mračne kutije vodi oslobađanju od trauma i tek onog momenta kada žrtve progovore o tom događaju i počinioca privedu licu pravde, a posebno kada isti bude i osuđen, doživljavaju vid oslobađanja te duboko potisnute traume i satisfakciju jer je počinilac kažnjen za ono što je učinio.

Žrtve kriju da su silovane i preuzimaju teret krivnje

Problem je što žrtve silovanja najčešće kriju da se to desilo i od svojih najbližih smatrajući to svojom sramotom. Stoga je veoma važno pričati o ovom krivičnom djelu i potrebi da se isto ne prikriva, jer samo se tako možemo boriti protiv predrasuda i da žrtva preuzima svu krivnju i patnju na sebe, a sam počinilac ostaje nekažnjen te često takvo ponašanje postaje njegov obrazac ponašanja i prema drugim žrtvama.

Žene i svi koji su na bilo koji način žrtve silovanja i svakog drugog oblika seksualnog zlostavljanja i uznemiravanja na bilo kojem mjestu, u školi, na fakultetu, radnom mjestu, ulici… moraju dići svoj glas protiv toga, kako zbog sebe tako i zbog drugih žrtava i svoje djece i time promijeniti ovaj obrazac ponašanja da žrtva preuzima teret krivnje a silovatelj ostaje nekažnjen“, smatra advokatica Šehić.

Megafon.ba

Dijeli.

1 komentar

Komentariši

Napomena:

Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. Megafon se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija Megafona je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.