Zaha Hodžić: Bude mi jednako teško svake godine, posebno dok se čitaju imena ubijenih na Kapiji

Autor: Nermina Šunj Kušljugić

Sedamdesetpetogodišnja Zaha Hodžić je 92. godine s porodicom pobjegla iz Liplja kod Zvornika, jednog od sinonima najokrutnijih ratnih zločina, a onda je i u Tuzli bila svjedok okrutnosti agresora, kada je na tuzlansku mladost željnu života i mira, koja je druženjem na okupljalištu kod Kapije prkosila ratu, 25. maja 1995. godine ispaljena smrtonosna granata sa Ozrena.

Ubijen je tada i Zahin blizak rođak, a među imenima pročitanim tokom komemoracije svim žrtvama rata u Tuzli, čuje i još dva imena iz familije.

MOJA KĆERKA I SIN SU IZLAZILI NA OKUPLJALIŠTE KOD KAPIJE

Hodžić nam kaže da svake godine 25. maja dolazi na Kapiju da oda poštu ubijenoj mladosti i svim stradalim te večeri.  

„Bude mi jednako teško svake godine. Moja kćerka i sin su ranije izlazili na okupljalište i godinu prije nego će se desiti tragedija, u Tuzli je također od granate, poginuo jedan mladić i moj sin je to vidio. Vidio je krv. Kaže da je momak pogođen gelerom dok je prekrio svojim tijelom djevojku s kojom je šetao. Kaže mi sin, nema nigdje sigurnosti“ prisjeća se naša sagovornica 25. maja prije tri decenije i iako to nije izgovorila, svaki uzdah dok govori kao da kaže da su te noći, na mjestu stradanja, mogla biti bilo čija djeca.

„Radila sam u to vrijeme na Gradini na Mikrobiologiji, a mrtvačnica je sprat ispod. Slušala sam imena i tada… bude mi teško kad se sjetim svega. Bude mi teško dok čitaju imena…“.

Prošlo je 30 godina od nezapamćenog ratnog zločina počinjenog nad mladošću Tuzle. Sa položaja Vojske RS sa Ozrena, po naređenju ratnih zločinaca Radovana Karadžića, Ratka Mladića i Novaka Đukića, ubijena je 71 osoba, dok je više od 170 bilo ranjeno. Prosječna starost ubijenih bila je svega 23 godine. Najmlađa žrtva bio je dvogodišnji Sandro Kalesić.

Megafon.ba