Poduzetnik iz Sarajeva, Sead Jamak, nakon širenja poslova u zemljama okruženja, iskusio je posljedice neuređenog i nesistematskog pristupa države prema realnom sektoru. Jedan od ključnih problema je dvostruko, a potencijalno i višestruko oporezivanje.
Razgovarala: N.Š.K.
Firma IOG d.o.o. Sarajevo deceniju se bavi projektovanjem, rekonstrukcijom i izgradnjom kolosiječne infrastrukture. Dosadašnji uspješno okončani poslovi u Bosni i Hercegovini i okruženju referirali su ih u vrh respektabilnih kompanija specijaliziranih za pomenute poslove.
U BiH se kapitalni projekti u ovoj oblasti odvijaju u ciklusima od najmanje pet godina. Trenutno je prekoračen i ovaj interval s obzirom na to da je posljednji veliki infrastrukturni projekat, remont pruge Sarajevo – Bradina, u kojem je sudjelovala i firma IOG, okončan krajem 2016. godine.
Naredni projekat rekonstrukcije i modernizacije pruge Doboj – Sarajevo, prema potpuno realnim procjenama, izvjestan je tek početkom 2024. godine.
DRUGA STRANA MEDALJE
Uprkos svemu, kazao je u razgovoru za Megafon vlasnik IOG grupacije, dipl. građ. ing. Sead Jamak, firme koje se bave ovom djelatnošću žele opstati, zaposlenici primati plate, država BiH želi poreze, fondovi doprinose, banke traže svoje, a pravosudni organi veoma sporo vode procese naplate potraživanja.
S obzirom na takve okolnosti, kako vam se s vremenske distance čine vaši poslovni potezi, posebno odluka da se upustite u projekte u susjednim zemljama?
„Odsustvo investicija u kapitalne projekte i potpuna nebriga države kada je u pitanju opstanak i razvoj realnog sektora, ponukali su nas da još polovinom 2018-te godine, dakle, znatno prije COVID pandemije, poslovanje proširimo na zemlje okruženja formiranjem kćerke tvrtke IOG RAIL d.o.o. u Republici Hrvatskoj te otvaranjem Predstavništva u Crnoj Gori. Trenutno vodimo pregovore o angažmanu i u drugim zemljama okruženja.
Sa ove vremenske distance uvjeren sam da je naš poslovni potez bio jedino moguće rješenje u datom trenutku te da se, bez obzira na kritičan poslovni period kroz koji prolazimo, dugoročno, grupacija IOG nalazi na ispravnom razvojnom putu.
Sada, međutim, moram progovoriti i o drugoj strani medalje.
IOG je krenuo u ovaj izazov bez bilo kakve materijalne, ili savjetodavne podrške od nadležnih institucija BiH, oslanjajući se na skromne sopstvene resurse, a problemi s kojima se susrećemo u poslovanju uglavnom su pravne i administrativne prirode i istovremeno uzrokuju značajne troškove.
Tako na primjer, za poslove izvan BiH, a posebno u Republici Hrvatskoj kao članici Evropske Unije, prema važećim zakonima moramo sklapati ugovore o radu te ispunjavati sve finansijske obaveze koje iz istih proističu, čak i za uposlenike uredno zaposlene na neodređeno vrijeme i u našoj matičnoj firmi u BiH.
Raskidi pa i privremeni prekidi ugovora o radu sa uposlenicima u matičnoj bh. firmi te potpisivanje ugovora o radu samo sa našim kćerkama firmama u zemljama okruženja, nemoguće je zbog propisanog minimuma ljudskih resursa koje moramo zapošljavati i u BiH a kako bi na zakonit način mogli obavljati našu djelatnost i u domicilu koji ne želimo trajno napustiti.
Mnogi naši uposlenici u BiH nisu se mogli odreći radnog odnosa u matičnoj firmi i zbog činjenice da je na istom nerijetko zasnovano pravo članova njihovih porodica na zdravstvenu zaštitu, ispunjavanje dugoročnih obaveza prema bankama po osnovu odobrenih kredita u periodu prije krize te iz drugih ličnih razloga.
Troškove dvostrukog, a u našem slučaju trenutno trostrukog i potencijalno četvorostrukog oporezivanja, kao i niza troškova generiranih pandemijskom krizom i uopće poslovanjem izvan domicila, teško mogu podnijeti i najsnažnije kompanije.
PANDEMIJA PARALIZIRALA PROJEKTE
Pandemijska kriza došla je za našu grupaciju u najnepovoljnijem mogućem trenutku. Krajem 2019-te i početkom 2020-te godine potpisali smo nekoliko ugovora i osigurali dugoročan angažman naših ljudskih i materijalnih resursa u Republici Hrvatskoj i Crnoj Gori.
Polovinom marta prošle godine grupacija je zapošljavala oko trideset radnika. Obezbijedili smo radne dozvole i uspostavili izuzetno skupu, ali neophodnu infrastrukturu za početak radova.
Pandemija je, međutim, paralizirala sve naše aktivnosti do početka jula što je uzrokovalo direktnu i nažalost teško nadoknadivu finansijsku štetu.
Polovinom aprila pokrenuli smo gradilište u tvornici GIKIL Lukavac uz velike i neplanirane troškove zbog obaveznog poštivanja epidemioloških mjera te otežan protok roba i kretanje uposlenika.
Gradilišta u Republici Hrvatskoj i Crnoj Gori pokrenuli smo tek u julu kada smo i počeli ostvarivati prve prihode. Nisam radostan što je opstanak skoro isključivo rezultat angažmana izvan naše Bosne i Hercegovine“.
Šta je prema vašem iskustvu najveći problem privrednika za saradnju u regionu i šta bi države trebalo da poduzmu da se olakša protok radnika i omogući privrednicima jedne zemlje povezivanje sa firmama kompatibilnih djelatnosti u drugim zemljama?
„Najveći problem su ranije pomenuti pravni preduslovi te administrativne prepreke i komplikovane procedure koje morate proći da bi uopšte uspostavili potrebnu infrastrukturu za poslovanje.
U zemlji u koju dolazite morate formirati urede i zaposliti lokalno osoblje u ulozi voditelja ureda, obezbijediti smještajne, skladišne i radioničke kapacitete, sklopiti ugovore sa agencijama koje će upravljati vašim računovodstvenim sistemima, sistemima zaštite na radu i nizom drugih zakonom propisanih obaveza.
Za sve uposlenike samostalno i o svom trošku morate obezbijediti radne dozvole. Morate potpisati nove ugovore o radu i izvršiti prijavu svakog uposlenika u skladu sa odredbama lokalnog zakonodavstva.
Nakon proglašenja pandemije prinuđeni ste za svaki prelazak granice uposlenicima osigurati novac za testiranje te provoditi pojačane mjere zaštite u smještajnim kapacitetima i na radnom mjestu.
Naše analize uglavnom pokazuju da su troškovi veći od prihoda, ali smo svjesni da alternativnog puta jednostavno nismo imali.
Sve što sam pomenuo uzrokuje neminovna kašnjenja u uplati doprinosa u BiH, jer je uredno plaćanje doprinosa u zemljama u kojima radimo prioritet.
Država BiH se kod donošenja mjera i zakona vezanih za podršku realnom sektoru nije sistematski bavila svakom pojedinom djelatnošću, kako se to radi u razvijenim i uređenim sistemima.
Dugoročno rješenje vidimo i u dugoročnim bilateralnim i multilateralnim sporazumima zemalja okruženja kojima bi za privrednike u cijelosti bile izbrisane granice u svakom smislu te riječi, ali za koje država BiH i zemlje okruženja očigledno još nisu spremne“.
Kako u cijeloj situaciji rješavate probleme u odnosima sa radnicima?
„Problemi koji nastaju u oblasti radno-pravnih odnosa sa uposlenicima samo su jedna od neminovnih posljedica stanja koje sam već opisao.
Svaki uposlenik je, razumljivo, priča za sebe. Razlike koje postoje kada je u pitanju porodični status, broj članova porodice, briga o djeci i roditeljima, stambeni status, alternativni izvori prihoda, stepen kreditne zaduženosti te druga individualna opredjeljenja su takve da bi poslodavac morao biti upoznat sa situacijom svakog pojedinog uposlenika što je veoma teško. Često i nemoguće.
Imate uposlenike koji su lošije situirani, ali vam vjeruju i zajedno s vama podnose tešku situaciju.
Imate s druge strane uposlenike koje kriza nije posebno pogodila, ali jednostavno vam iz njima poznatih razloga ne vjeruju, ili što je prirodno, smatraju da negdje drugdje mogu više zaraditi ili ostvariti redovnija primanja.
Imate nažalost i dio onih koji ne cijene vaša ulaganja u njihovu edukaciju i ono što ste za njih učinili te vas napuste bez ikakvog opravdanog razloga, na temelju špekulacija, ne poštujući pritom čak ni obavezni otkazni rok, čime vam nanesu nepopravljivu štetu.
Ima i pojava nesavjesnog rada i poslovanja koje ne može biti opravdanje za tešku finansijsku situaciju i sa kojim se morate na odgovarajući zakonit način obračunati.
To je, međutim, sudbina svakog poslodavca s kojom mora računati od trenutka kada se odluči na pokretanje biznisa.
Kao što poslodavac nikada neće biti u stanju do kraja sagledati i shvatiti probleme svakog pojedinog uposlenika, tako ni uposlenici nikada ne mogu do kraja shvatiti probleme sa kojima se suočavaju poslodavci.
KASNIMO S PLAĆANJEM JER NAMA DUGUJU
Neki od naših bitnih projekata su doživjeli kolaps iz razloga koje nismo sami uzrokovali. Štete koje smo kao poslodavac pretrpili su ogromne i predmetom su dugoročnih sudskih procesa nakon niza neuspjelih pokušaja da se sporovi riješe mirnim putem.
Uprkos svemu, na početku pandemijske krize u periodu mart – juni 2020-te godine nismo otpustili niti jednog uposlenika. Naprotiv, svim uposlenicima su dodijeljena rješenja o godišnjim odmorima, isplaćena su značajna primanja, pa čak i regres.
Sve to učinjeno je iz sopstvenog poslovanja i bez bilo kakve pomoći entiteta ili države, jer famozni antikorona zakon je bio sve samo ne zakon koji sistematski i dugoročno podržava zadržavanje radnih mjesta i opstanak firmi”.
Kako mislite riješiti sva ta pitanja?
„IOG je svjestan svojih obaveza prema uposlenicima i dobavljačima.
Obaveze prema uposlenicima nisu takve da se mogu dovesti u pitanje, ali ovaj proces zahtijeva vrijeme i prvenstveno zavisi od dinamike budućih projekata te rješavanja nekoliko sudskih sporova koje smo pokrenuli prema našim dužnicima.
Svjesni smo da neki uposlenici nisu mogli, ne mogu, ili neće moći čekati te imamo potpuno razumijevaje prema njihovim potrebama da se bore za svoja prava legitimnim putem.
PRAVNA DRŽAVA MORA PROFUNKCIONIRATI
Najvažnije od svega je uzajamno povjerenje, iskren uzajamni pristup te poštivanje ugovorenih obaveza ali zasigurno nikome nećemo ostati dužni“.
Pored svih problema zvučite optimistično. Koliko je vaš optimizam utemeljen u realnim opcijama?
„Naš je optimizam prvenstveno utemeljen na realnim prihodima koje ostvarujemo na aktuelnim projektima u oblasti kolosiječne infrastrukture u Republici Hrvatskoj, a koji će se svakako uvećavati u narednom periodu pokretanjem projekata i u drugim zemljama zapadnog Balkana.
Dakle, optimizam počiva uglavnom na činjenici da su u narednom dugoročnom periodu kapitalni projekti u oblasti kolosiječne infrastrukture dobrim dijelom ugovoreni, ili su u pripremnoj fazi.
Siguran sam da će i kod nas pravna država jednog dana ipak profunkcionisati te da će biti pozitivno riješeni procesi naplate naših nespornih potraživanja koji su i jedini razlog naše trenutne krize.
Što se tiče moje malenkosti kao jedinog osnivača i vlasnika grupacije, slobodan sam uz punu moralnu, materijalnu i krivičnu odgovornost istaći da niti ja osobno, a niti bilo ko od članova moje porodice ne posjedujemo bilo kakvu imovinu, ili ušteđevinu te da nismo pribavili bilo kakvu materijalnu korist na štetu radnika, dobavljača i naših kupaca. Naprotiv, i moja jedina imovina, stan od 65 metara kvadratnih, pod hipotekom je zbog kreditnog zaduženja preuzetog u svrhu opstanka firme i njenog daljeg razvoja u koji čvrsto vjerujem.
Bitno je ipak nadasve da pošteno i savjesno radite posao koji volite“, kazao je u razgovoru za Megafon, Sead Jamak.
Megafon.ba
1 komentar
Ovo je toliko zalosno. Direktor firme koja duguje svugdje i u zemlji i inostranstvu, niz prevara, napustilo ga gotovo 95% zaposlenih prica o postenju.
Zalosno kao i sve u BiH
Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. Megafon se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija Megafona je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.