Autor: Alvir Hasanović
Na Ahiret je preselila Munevera Gabeljić. Rođena u Žepi, udata u Sućesku, a živjela je u Abdulićima/Žanjevu. Otišla je tiho, kako su i prolazile njene godine – bez velike buke ali sa teretom bola koji je malo ko mogao nositi.
Preselila je majka dva šehida – Edina i Nermina, ubijenih u genocidu u julu 1995. godine.
Preselila je supruga šehida Hašima, također ubijenog u tom istom genocidu.
Otišla je majka kojoj su u jednom zločinu oduzeti i muž i sinovi. Možda u istom danu, satu, trenu, možda zajedno…
Otišla je majka koja je ostatak života provela sa uspomenama, tišinom i neugaslom tugom.
Nažalost, ova vijest neće obići medije. Neće biti udarnih naslova. Munevera nije bila predsjednica nekog od silnih udruženja, nije bila javna ličnost, niti rodbina nekog “poznatog”. Bila je samo majka. Majka i supruga šehida.
Ovakvih majki ima mnogo. Previše.
Majki za koje javnost često i ne zna da postoje. Majki koje su ostale bez sinova. Žena koje su ostale bez muževa. Majki kojima su u genocidu pobijeni svi njihovi muškarci.
Gabeljići su porijeklom iz Sućeske, općina Srebrenica.
Hašim Gabeljić je bio šumar u ovom kraju pa se zbog posla doselio sa svojom porodicom. Prije nego su se, sredinom osamdesetih, konačno nastanili u Abdulićima/Žanjevu živjeli su u Jagodnji u kući koju su svi znali kao “Šumarnica”.
Njeni sinovi Edin i Nermin bili su po godinama gotovo isti kao ja i moja dva brata. Od njihovog dolaska postali smo gotovo nerazdvojni – u igri, na putu do škole, u dječačkim nestašlucima i svim onim malim radostima koje danas nose najveću težinu u sjećanju.
Posebno pamtim jedan 6. april, negdje sredinom osamdesetih. Nas petorica – Edin, Nermin, moja dva brata i ja – okupali smo se u ledenoj Drini. Bili smo ponosni jer smo, kako smo tada govorili, “oborili rekord i otvorili sezonu kupanja”. Poslije toga nismo smjeli kući dok se potpuno ne osušimo, da roditelji ne primijete gdje smo bili.
Nakon agresije, Munevera se vratila u Žanjevo. Sama.
Bez muža. Bez sinova.
Živjela je u prvoj kući na ulazu u selo. Zimi nije mogla ostajati pa bi hladne dane provodila u Vogošći. Godinama je u toj kući gorjelo jedino svjetlo Gabeljića.
Sada je i to svjetlo ugašeno.
Iza Munevere je ostala jedna kćerka i dva unuka koji žive u Americi.
Da su živi i zdravi, inšallah.
A Muneveri – majci šehida – neka je vječni rahmet i najljepše mjesto u Džennetu.
Megafon.ba
Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. Megafon se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija Megafona je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.