Sve na troje, pa i cijene struje: Tarifne cijene ili „porez na budale“

Piše: Prof. dr. Izudin Kešetović  

Sa cijenama se nije igrati. Naročito kada je u pitanju električna energija. Sve nam je u broju tri. Možda je slučajno. Tri sistema u državi sa tri naroda, plus ostali.

Kažu da se radi o jedinstvenom tržištu. Jedno tržište koje je podijeljeno. Zato nas ne trebaju čuditi tri cijene u EP BiH,  koja se ne zove bošnjačka jer su one dvije srpske i hrvatske. Za ostale nema mjesta jer ih nema u Predsjedništvu BiH.

“Bošnjačka” tarifa je ofarbana na one koji troše: “malo” , “onako” i “puno”. Znači 3 cijene za isti proizvod. Sva logika cijena je da ako kupiš više dobiješ popust. Kupci često u trgovini imaju priliku da vide oznaku gratis ili “džabe”. Kod struje to ne važi. Nema ekonomske logike. Pitajmo se onda šta je to zeleno, plavo i crveno? Kažu da je to uredu. Kaže neki kobajagi Regulator. Sve u svemu, gdje prestaje svaka logika nastaje haos.

Gubitak kod prodavca je nemoguće namiriti. Nema te tarife koja će poravnati gubitke. Ustvari ima, samo je pitanje kako? Da je država, ona bi znala. Ovako, niko ne zna.

Cijena nije više cijena jer je postala porez. Tarifa je spisak cijena. Za sada imamo tri tarifna sistema: B, S, H. Cijena više nije cijena. Građani su dužni da plaćaju porez, druge nema.

Država je postala monopol. Za one koji to ne prihvataju rješenje je “put pod noge”. Za one koji ostaju, rješenje je da ne troše. Onda su pravi i lojalni su državi. Država im daje popust. Što je više bijede i siromaštva to je više tarifa.

Stavovi izneseni u tekstu isključivo su stavovi autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije Megafon.ba.

Megafon.ba