Stanivuković nas je dva puta nasamario

Prvi put smo povjerovali da je Stanivuković dječak iz bogate porodice koji ne traži korist već se bori radi viših interesa a onda nas je iskoristio da ga uz fotografiju iz Foče, namijenjenu njegovim ideološkim istomišljenicima na koje cilja kao glasače, danima reklamiramo  

Autor: Nermina Šunj – Kušljugić

Mediji i društvene mreže „gore“ zbog fotografije Draška Stanivukovića, zastupnika PDP-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske (NSRS) koji se slikao uz četničku zastavu.  Javnost konsternirana jer je mladi političar tobože važio za tračak svjetlosti u fašističkom mraku u bh. entitetu Republika Srpska, pa čak i nakon što mu je najbolja drugarica Jelena Trivić javno iskazala divljenje četničkom vojvodi Draži Mihailoviću. Malo ko se prisjetio tada one stare, dokazane: s kim si takav si.

Dokazana škola dobijanja glasova u RS-u

Pošto od bučnog aplauza kojim pratimo svakog ko bar deklarativno iz RS-a pokaže tračak razuma, ne čujemo sebe, a pogotovo ne nekog „manjinskog kritičara“ koji je možda ranije posumnjao u Stanivukovićevu ideološku čistotu, onu koju je javno propagirao, pa je Stanivuković onda morao malo „agresivnije“ da nam to ilustrira. Bukvalno da nam nacrta. Uslika se u Foči sa zastavom koja veliča četničku ideologiju i naravno da će takva slika brzinom svjetlosti dospjeti u javnost. E, to je napokon upalilo. Fotografija je postala viralna i nema mjesta, trenutka i medija u kojem Stanivuković nije zastupljen.

Bravo za propagandni manevar kojim je prevazišao sve i jednog političara u RS-u koji kada je pozicija u vlasti u pitanju, uvijek vraćaju staroj, provjerenoj matrici: senzibiliziraj srpstvo, nije važno šta će misliti drugi narodi, načini potez o kojem će brujati država. Što šokantniji, fašističkiji, uvredljiviji, to bolje.

Da ne bude zabune, nije ovo pravdanje niti relativizacija Stanivukovićevog poteza ni ideološkog ukusa. Dakle, radi se o potezu iza kojeg se krije istinska priroda njegovog odgojno-političkog puta, a što je i u pojašnjenju nastanka fotografije sam kazao:

„Ta zastava je bila nešto što je bilo prije 75 godina, ali, evo, u ovoj zemlji je dokaz da je nešto što je bilo prije 75, odnosno 25 godina – uvijek može da izazove buru lavina i uvijek će naći nekog da osuđuje i diskreditira. Dva oslobodilačka pokreta koja su pripadala mom narodu su ta dva pokreta“.

Objasnio je šta misli.

Za Stanivukovića su, dakle, i ratne ubice u Srebrenici, Prijedoru, Sarajevu… vođeni četničkom ideologijom, oslobodilačka vojska.

Draško Stanivuković je otkrio svoje stvarno lice.

Izgubilo se lice aktiviste kojeg „režim“ hapsi i proganja, lice dječaka iz bogate porodice koji samo „želi biti društveno koristan“, a trebalo mu je da saznamo za njega, da mu aplaudiramo za smjelost i hrabrost, da ga podržimo što podiže glas zbog slabih.

Pošto idu lokalni izbori, a Stanivuković bi da bude prvi čovjek Banje Luke, sada mu treba pravo lice i potezi koji dokazano donose glasove u RS-u.

Na postignutim efektima u javnosti od fotografije iz Foče pozavidjeli bi mu i mnogo iskusniji političari koji tokom predizborne kampanje ne prezaju ni od prevrtanja kostiju mrtvih samo da se dokopaju naklonosti glasača.

Provjeren recept je ideološko zagrijavanje braće.

Megafon.ba