SDA će sama sebe urušiti

Novim Statutom SDA doći će neki novi ljudi a odzvonit će lokalnim SDA-ovcima koji su na čelu kantonalnih, gradskih ili općinskih odbora predsjednikovali tri mandata uzastopno. Ograničavanje uzastopnog vladanja istih ljudi jeste odraz demokratičnosti ali šta to za SDA znači na terenu?

Piše: Nermina Šunj – Kušljugić

Uoči svakih izbora, bilo općih ili lokalnih, SDA-u se u dijelu javnosti, ne samo lijevo orijentirane (ma šta to u BiH značilo) već i bošnjačkog političko-kulturno- medijskog miljea glasno prognozira kraj. „Politički potop“, „niko više neće s SDA“, „pobrisani sa političke scene“ i brojni slični opisi pratili su ih i nakon Općih izbora u oktobru 2018. godine. Međutim, gle situacije: SDA je imala podršku glasača,  pita se itekako, usmjerava političke tokove u BiH i ma kako se na prvu činilo netačnim, drže konce u rukama.

Od Ulice Mehmeda Spahe do Marin Dvora

Prognozerima pada SDA čini se nedostaje znanja o stvarnoj snazi i razmjerama SDA infrastrukture marljivo građene od 90-tih. Zbog ustavnih pretpostavki i Izbornog zakona BiH, čak i kad na izborima ostvare lošije rezultate malo je to da bi se očekivao drastičan pad. Ali možda se prognozerima snovi i obistine ali ne na način kako očekuju, naglim padom izborne podrške, s obzirom na neraskidive veze SDA i njenih glasača. Prije bi se to moglo dogoditi stihijski i zahvaljujući upravo promjenama u organizaciji stranke i ograničavanjem moći lokalnim predstavnicima, a koje iz SDA ovih dana najavljuju kao promjene koje vode demokratizaciji i racionalizaciji stranke. Kažu da će SDA od bošnjačke stranke postati bosanska.

Najavljuju promjene kroz novi Statut, ograničavanjem trajanja mandata i broja funkcija u stranci lokalnim SDA-ovcima, a i pravilom da u Predsjedništvu i Glavnom odboru stranke ubuduće „moraju“ biti zastupljeni predstavnici svih konstitutivnih naroda i Ostalih. Kongres je zakazan za septembar a nije viška kazati i da će kako sada stvari stoje, aktuelni predsjenik SDA Bakir Izetbegović biti jedini kandidat za predsjednika.

„Obrene treba mi Srba“

Hvale je vrijedno graditi multietničku strukturu unutar političke stranke kojoj se pripisuje prefiks bošnjačka. Međutim, pošto je Srba, Hrvata i Ostalih mnogo manje nego Bošnjaka ideološki sklonih SDA-u, znači li to da će svaki od  onih koji zarad uspostavaljene matematičke obaveze bude „udjenut“ u vrh stranke, biti najzaslužniji i najbolji od najboljih?

Gdje nas je dovelo nepisano, a obavezno pravilo „nacionalnog ključa“ koje se primjenjuje u skoro svim sferama života, čak i oblastima u kojima je nedopustiv bilo koji drugi kriterij osim stručnosti, u zdravstvu, školstvu, itekako smo svjesni. Valjda se tako pored termina „uhljeb“ u jeziku rodio još jedan, specifičan, kojeg svi i na svim jezicima u BiH itekako razumijemo, termin  „podoban“. Doduše, u BiH su davno pale maske i malo je vjere da se neko politikom bavi iz ideala, ali ni „narod“ se nije proslavio s principima, ideološkom dosljednošću i čistim uvjerenjima bez očekivanja nagrade zauzvrat.

Novim Statutom SDA doći će neki novi ljudi a odzvonit će lokalnim SDA-ovcima koji su na čelu kantonalnih, gradskih ili općinskih odbora predsjednikovali tri mandata uzastopno. Ograničavanje uzastopnog vladanja istih ljudi jeste odraz demokratičnosti ali šta to za SDA znači na terenu?

Moguće je da određeni lokalni lobiji unutar stranke konstantno podržavaju iste ne zato što su sposobni već zarad opstanka „sistema“ u kojem im je svima dobro. Šta ako takvi nemaju podršku stranke ali ih njihovi glasači žele?

Mnogo je „lokalnih priča“ koje to potvrđuju, o SDA-ovcima koji su zapošljavanjem, izgradnjom lokalne infrastrukture, stipendiranjem djece i na razne druge načine izgradili oko sebe sistem zahvaljujući kojem ostvaruju podršku na izborima.

Mirsad Kukić, aktuelni predsjednik PDA, stekao je ogromnu moć u tuzlanskoj regiji upravo kao nekadašnji kadar SDA i to zahvaljujući „izdašnim stranačkim resursima“ koje je imao u rukama te je tako osiguravao glasačku podršku SDA. Kada ga se SDA odrekla, osnovao je svoju stranku i za sobom odveo svoje glasače koje je „zadužio“.

Ovaj primjer pokazuje da je upitno da li će lokalni SDA-ovci kojima novi Statut oduzima moć, stvarno podržati „demokratizaciju i racionalizaciju stranke“ ili će gubitak pozicija shvatiti kao signal da „krenu svojim putem“?

Koliko je moć SDA oslabila u Zeničko-dobojskom kantonu nakon što je nekadašnji njihov čovjek od povjerenja Fuad Kasumović krenuo svojim putem? Srazmjerno moći koja raste u lokalnoj sredini rastu i ambicije moćnika pa je naivno očekivati da se tek tako pomire s novim ustrojem i pravilima stranke.

Znaju u SDA koliku moć u Krajini ima njihov Asim Kamber, ili Šemsudin Mehmedović u tešanjskom kraju.

Odricanje od glasača

Ti su „lokalni predstavnici“ u političkom smislu i unutar stranke davno prevazišli okvire lokalnog nivoa vlasti, a funkcije koje im stranka povjerava to dokazuju. Međutim, stepenice kojima su se penjali počinju u njihovim lokalnim sredinama i svaki stepenik drže tamošnji glasači.  

Istina, previše moći u nečijim (lokalnim) rukama je dvosjekli mać za stranku, ali drastično odricanje od tih ljudi može biti mnogo oštrije nego to u udobnim foteljama sarajevske centrale osjete. Nije to odricanje od jednog čovjeka već i od vojske koja ga prati, a tu su zbog „sistema“ koji im je dostupnim učinio poslove, tendere, ulaznicu u političko-društvenu kremu. Mnogi bi izgubili.

Obećanja demokratije od ponedeljka, šansa za sve, funkcije sposobnim a ne podobnim, jednako svima bez obzira na vjeru i naciju, s obzirom na sistem vladanja političkih stranaka u BiH u vlasti ali i opoziciji, klasični je populizam koji više nigdje ne prolazi. Avioni su krcati putnicima iz BiH s kartom u jednom pravcu upravo zbog sistema duboko ukorijenjenog u vladanje svih političkih stranaka. Da se razumijemo, još je jadniji populizam onih što su dio sistema, a obećavaju da će preko noći to promijeniti dok rade po istoj matrici podjele resora i resursa jer dobro znaju da su bez toga beznačajni kod glasača koji zauzvrat očekuju nagradu.

Možda s vremenom u javnosti iskrsnu kakva nova anonimna pisma (protiv) lokalnih stranačkih prvaka pa do kraja rasvijetlimo šta je stvarna pozadina promjene Statuta SDA koje se odnose baš na njih.

Sarajevo, država u državi

Možda se jednostavno proporcionalno s rastom moći stranke zamaglio pogled s prozora sarajevske centrale na brojne regije, gradove i „ruralne sredine“ zahvaljujući čijoj glasačkoj podršci su tu gdje jesu. SDA je izrasla u jednog od ključnih političkih faktora koji kreiraju najvišu vlast u BiH. Ali kao kad se siromah „upiše“ u gospodu pa zaboravi i prestaje da poznaje svakog „svjedoka ranijeg  života“ tako bi i SDA moglo lupiti o glavu odricanje od lokalnih glasača.

Svojevremeno je Izetbegović izjavio da je sarajevska „općina Centar važnija od desetak nekih drugih“ i u dijelu javnosti se to tumačilo tek kao nepromišljena izjava kojom je samo ilustrirao važnost jedne, a ne i umanjivao važnost drugih općina. Međutim, najave promjena iz SDA novim Statutom daju cijeloj priči posve drugu dimenziju.

Megafon.ba