Četvrtak, 28 Marta

Rusi mijenjaju taktiku, shvatili su da im agresija ne ide po planu

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Ukrajinska prijestonica bila je ruski cilj od početka rata. Veliki konvoj od nekoliko stotina vozila, tenkova, artiljerije i kamiona napredovao je prema Kijevu, da bi stao nekih 25 kilometara od grada, u dometu ukrajinske artiljerije. Tamo je ostao gotovo 10 dana. To je jedna od velikih misterija. Zašto su Rusi napredovali tako blizu, a onda stali?

Piše: Đuro Kozar, vojnopolitički analitičar 

Poslije nešto više od mjesec dana agresije na Ukrajinu, Armija Ruske Federacije znatno je usporila svoju ofanzivu, a protunapadi branitelja sprečavaju ih da se pregrupiraju. Statičnost na tlu Rusi nadoknađuju granatiranjem iz svih dalekometnih borbenih sistema i na taj način ne samo što uništavaju ukrajinske vojne objekte, skladišta goriva i hrane nego su im sve više na meti civilni objekti i naseljena područja.

Kao u svakom ratu najviše stradaju civili, kao i borci na obje strane s tim da se Rusi očito nisu nadali da će ih invazija koštati toliko žvota.

POGIBIJA RUSKIH GENERALA

Suvremeno oružje, pogotovo prenosni protivtenkovski i zračni odbrambeni sistemi, kao i pješadijsko oružje i municija, slilo se u Ukrajinu. Ovo je donijelo značajnu promjenu na ratištu, jer je znatan dio ruskih tenkova, oklopnih vozila, kamiona sa zalihama i helikoptera uništen. Ukrajinska kontraofanziva uvjetovala je dinamiku ruskog napredovanja koja se u Ukrajini sada odvija u tri pravca – od sjevera prema prijestonici Kijevu; od istoka s fokusom na opkoljeni Harkov i Mariupolj; te s juga, gdje su ruske jedinice prešle rijeku Dnjepar.

Indikativno da je agresorska komunikacija bila loša tako da su se ruski generali morali pomjeriti puno bliže prvim linijama kako bi stekli kontrolu nad situacijom. Tri ruska generala su do sada ubijena i to je bez presedana u modernom ratovanju. Komunikacija se negdje odvijala i normalnim civilnim mrežama, pa su ukrajinska vojska i obavještajna služba mogle presresti ruske zapovijedi i pripremiti zasjedu.

General-pukovnik Jakov Rezancev poginuo je u ukrajinskome napadu na njegovo zapovjedno mjesto kod zračne luke u blizini Herson, grada koji su Rusi prvog okupirali. Bio je zapovjednik 49. armije ruskog južnog vojnog okruga sa sjedištem u Stavropolju, gradu na jugu Rusije.

Ukrajinska prijestonica bila je ruski cilj od početka rata. Veliki konvoj od nekoliko stotina vozila, tenkova, artiljerije i kamiona napredovao je prema Kijevu, da bi stao nekih 25 kilometara od grada, u dometu ukrajinske artiljerije. Tamo je ostao gotovo 10 dana. To je jedna od velikih misterija. Zašto su Rusi napredovali tako blizu, a onda stali? I zašto se konvoj nije barem bolje zaštitio? Postoje izvještaji da im je nestalo goriva, da su pukle gume i slično. Međutim, postoji drugi dio misterije – zašto ukrajinska artiljerija nije uništila barem dio konvoja?

Najčešće objašnjenje je da Ukrajinci nisu htjeli dovesti do eskalacije sukoba. Šansa da se konvoj uništi sada je propuštena, jer se on raširio i sada je dio ruskih pokušaja da se zauzme grad.

Hrabri ukrajinski branitelji pokazali su kako se bori za svoju domovinu, pa iako je agresor tehnički nadmoćniji, moral branitelja je u mnogim situacijama jači od čelika i to Rusima kvari planove i stvara teškoće koje oni nisu očekivali. Ukrajina je, po svemu sudeći, sve spremnija budući da raznim kanalima dobija naoružanje i opremu i na to napadač mora računati.

STRATEŠKI ZNAČAJ MARIUPOLJA

Od početka Rusi su težište borbi stavili na Mariupolj i taj grad u Azovskom moru, uslijed stalnog granatiranja, gotovo je srušen, a njegovi žitelji su već neko vrijeme bez hrane, struje, vode i plina. I pored svakodnevnih napada branitelji pokušavaju zadržati grad i koliko će izdržati, sve ovisi od zaliha hrane i borbenih sredstava.

Zašto je Rusima Mariupolj tako bitan? Zato što im je to zadnja prepreka ka nesmetanom spajanju samoproglašenih narodnih republika Donjecka i Luganjska s Krimom, da se uspostavi kopneni most. Agresor čvrsto kontrolira more i s ratnih brodova, također, djejstvuje po gradu.

U agresiji na Ukrajinu od početka aktivno sudjeluju dobro naoružane i uvježbane formacije spomenutih “republika” koje od 2014., kad je Moskva izvršila aneksiju Krima, nisu pod ingerencijom vlasti u Kijevu. U proteklih osam godina istočna Ukrajina je poprište borbi između legalne ukrajinske vojske i ruskih separatista u kojima je, po nekim računicama, na obje strane, poginulo oko 14.000 ljudi.

U oblasti Donbasa, koji je najnaseljenija regija u Ukrajini, živi oko 40 posto Rusa koji su ukrajinski državljani i čiji je cilj da se pripoje Ruskoj Federaciji, a ova im je agresija prilika da realiziraju taj plan. U Luganjsku su najavili da će održati referendum o osamostaljenju, a ukrajinska vojska nastoji da to spriječi i pruža žestok otpor vanjskom i unutarnjim agresorima.

OKRETANJE OGRANIČENIM CILJEVIMA

U ruskom Ministarsvu odbrane i Generalštabu izgleda da su realno ocijenili situaciju na frontu, ozvaničili su prvu fazu, kako oni kažu, “specijalne vojne operacije u Ukrajini” te odlučili da će u drugoj fazi biti težište na “oslobađanju” Donbasa. Očito su shvatil da im agresija ne teče prema planu, da moraju mijenjati strategiju i taktiku i da se okreću ograničenim ciljevima.

Kad bi ovaj rat mogao prestati to je još teško predvidjeti, ali kako god pregovori se moraju nastaviti.

Megafon.ba

Dijeli.

Komentariši

Napomena:

Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. Megafon se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija Megafona je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.