Adel Šabanović iz Zaklopače kod Vlasenice, kao 10 – godišnjak je prošao pakao na zemlji, najprije masakr nad civilima počinjen u njegovom selu 1992. godine, a potom genocid u Srebrenici. Njegovo svojevremeno objavljeno svjedočenje o tome kako ga je srpska vojska u Srebrenici ostavila u životu, ali su ga prisilili da im donosi vodu i pere krvave noževe… ledi krv u žilama.
Krvavi pohodi pod zastavom RS-a
Danas živi sam u hadžićkom naselju nadomak Sarajeva, rat je itekako ostavio posljedice na zdravlje, ali najteže mu pada, kazao je za Megafon, što se nakon toliko godina zbog proslave Dana Republike Srpske osjeća iznova poniženim.
„Stavljaju nam so na ranu. Moju Hatidžu (Hatidžu Mehmedović op.a) nije ubila bolest nego nepravda. Negiraju genocid, negiraju nam jezik, naciju, državu. Napravili su Fati Orlović crkvu u njenom dvorištu. Plaćam RTV taksu, ali za RTRS ne postojim i ne mogu govoriti o tome šta sam prošao. Kada govorim javno o tome šta mi se događalo, kaže mi se da širim govor mržnje“, kazao je Šabanović.
U vrijeme kada je nastajala današnja RS, Šabanović je u Zaklopači dane provodio sa zebnjom gledajući vojna vozila i uniformirane ljude koji nadgledaju selo.
„Gledali smo kako cestom prolaze vojna vozila, ljudi su osjećali strah, ali još smo bili u svojim kućama i samo navečer smo se sklanjali u skloništa ili išli drugima“, ispričao je Šabanović.
Istovremeno, a nakon bezuspješnog pokušaja poslanika Srpske demokratske stranke (SDS) u tadašnjoj Skupštini Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, da SR BiH bude stavljena u okvire tada već „krnje Jugoslavije“ (bez Slovenije, Hrvatske i Makedonije), a zapravo pod kontrolu Srbije i narastajuće velikosrpske ideologije, u jesen 1991. godine poslanici SDS-a formirali su Skupštinu srpskog naroda BiH.
U vrijeme kada građani BiH sa zebnjom iščekuju svaku Yutelovu vijest iz regije, ne sluteći kakvo će zlo uskoro harati Bosnom i Hercegovinom, 9. januara 1992. godine pomenuta Skupština je usvojila Deklaraciju o proglašenju Republike srpskog naroda BiH, a već 28. februara donesen je i Ustav, kojim je proglašeno da njezin teritorij obuhvata srpske autonomne pokrajine, općine i druge srpske etničke entitete u Bosni i Hercegovini, te da ona ostaje dijelom jugoslavenske federacije.
Sadašnji naziv bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska usvojen je 12. avgusta 92.
Formiranje takozvane „srpske države“ na tlu BiH teklo je veoma brzo.
Već 12. maja 1992. godine Skupština je uspostavila Vojsku Republike Srpske (VRS) i za komandanta glavnog štaba postavila Ratka Mladića, a Radovana Karadžića Skupština je 17. decembra 92-e imenovala za prvog predsjednika RS – a.
Podsjetimo, Mladić je zbog genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti prvostepenom presudom Haškog tribunala osuđen na doživotnu robiju, a Karadžić također prvostepenom presudom, osuđen na 40 godina zatvora za ratne zločine genocida u Srebrenici, progone, istrebljenja i deportacije nesrpskog stanovništva u BiH.
Početkom 92-e rat je mirisao u zraku a građani multietničke Bosne i Hercegovine vjerovali su i čekali u svojim domovima mirni ishod uzavrele političke situacije.
Počinju prvi incidenti, barikade, ratnohuškačke parole i prva ubistva.
Nekoliko dana nakon formiranja VRS, Adel Šabanović s početka priče i njegova nena i djed će srećom preživjeti masakr koji su srpske snage 16. maja 1992. počinile u njegovom selu. Za samo pola sata u Zaklopači je ubijeno 60 civila. Ubijeno je 12-ero djece uzrasta od 3 do 11 godina.
Selo je potpuno uništeno.
Volio bih da sam poginuo u Srebrenici
Šabanovići su izbjegli u Srebrenicu i mislili su da će biti sigurni, posebno nakon uspostave zaštićene zone UN-a.
Adelu Šabanoviću je od 92-e do 95-te godine ubijeno 22 člana uže i šire porodice.
„Volio bih da sam poginuo 95-te u Srebrenici, nego što sam morao sve ono da gledam“, kazao je Šabanović, kojem obilježavanje Dana RS-a posebno teško pada jer još uvijek nisu kažnjeni zločinci za sve zločine u BiH počinjene pod zastavom RS-a.
Megafon.ba
Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. Megafon se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija Megafona je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.