Ponedjeljak, Maj 16

Prof. dr. Izudin Kešetović: Plate i penzije kod nas su političko a ne socijalno-ekonomsko pitanje

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

„Trenutno se pad standarda vidi samo preko cijena hrane i energenata. Onaj teži udar će uslijediti u rastu cijena komunalnog sektora koji je u velikim gubicima“, kaže profesor Kešetović.

Piše: Mediha Tabaković

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine priprema povećanje penzija a prethodno su, podsjetimo, povećali minimalnu osnovicu za uplatu doprinosa na 543 KM. Tako je stvorena osnova za punjenje Fonda za PIO/MIO FBiH što će pokriti obećanja penzionerima.

Zaposleni koji su ranije imali minimalna primanja imat će neznatno povećanje plate a povećanjem osnovice porastao je iznos doprinosa na plate koji će snositi poslodavci. Naravno, oni koji redovno izmiruju svoje obaveze za doprinose i poreze.

IMITACIJA TRŽIŠNE EKONOMIJE

Troškovi života svakodnevno rastu i najavljena povećanja ni približno ne mogu pratiti taj trend a s druge strane vlasti aktuelne poteze, neznatna povećanja primanja radnicima i penzionerima, predstavljaju kao uspjeh.

Ekonomski stručnjak, prof. dr. Izudin Kešetović, komentirao je za Megafon aktuelni trenutak, tešku ekonomsku situaciju usložnjenu pandemijom, u kojem se Vlada FBiH odlučuje na ove korake. Također je govorio o mogućem populističkom aspektu ovih poteza imajući u vidu da smo u izbornoj godini, ali i mogućim potezima poslodavaca koji bi nova finansijska opterećenja ukoliko ih ne budu mogli pokriti poslovanjem, mogli iskoristiti za smanjenje radne snage.

„Postavlja se pitanje šta je to minimalna plata ili cijena rada. U klasičnoj političkoj ekonomiji to je prisutno pitanje. Politička ekonomija razmatra pitanje reprodukcije radne snage. Definiše ih kao “željezne” nadnice. Danas se isto pitanje postavlja u savremenim tržišnim ekonomijama. Npr. Njemačka kao zemlja sa visokom produktivnošću ovih dana podiže minimalnu satnicu na 12 eura bruto. To je za 8 sati rada oko 100 eura dnevno. Naravno bruto. Ako je kod nas 20 eura dnevno onda je to 5 puta manje. Pitanje je šta to pokazuje? Pokazuje našu ukupnu društvenu produktivnost“. 

POLITIČKE STRUKTURE ČINE BOGATI I MOĆNI

„Razina ekonomske razvijenosti postaje limit. Klasici političke ekonomije bi se zapitali gdje je problem. Rješenje bi tražili u raspodjeli. Raspodjela u siromašnim društvima je na strani onih koji imaju moć. Kako je kod nas lopovsko društvo moć je kod lopova. Oni diktiraju sistem raspodjele. To se vidi po onima koji čine političke strukture. Oni su bogati i moćni. Kroz sistem korumpiranog društva stvorili su jednoj generaciji bogatstva za dest svojih koljena. Niko ih ne pita kako su stvorili to bogatstvo. Sve je podređeno ličnom bogatstvu i potrošnji. Izgubio se društveni karakter kapitala koji stvara razvoj. Kod nas nema proste reprodukcije. Sve propada. Od rudnika, fabrika, željeznica, puteva, komunalnih preduzeća, bolnica, škola. To više nije ničija briga“. 

Pitanje je, kaže nadalje profesor Kešetović, kako to moćni vide.

„Odgovor je, onako kako im odgovara. Zato to s pravom predstavljaju kao uspjeh. Ne stide se da to javno kažu. Rekli bi s pravom da lažu.

Njima ništa ne znači da u vrijeme pandemije iz države ode 175.000 građana. Ništa im ne znači što maltretiraju penzionere sa izmjenama zakona i usklađivanjima u vrijeme pada standarda. Trenutno se pad standarda vidi samo preko cijena hrane i energenata. Onaj teži udar će uslijediti u rastu cijena komunalnog sektora koji je u velikim gubicima. Sve u svemu logika sistema je da uzme sve što može, čak i 20 KM za dopunsko zdravstveno osiguranje u Tuzlanskom kantonu kao uslov ovjere knjižice sa kojom imate prava na pregled, a sve lijekove plaćate. Ustvari plaćate sve iz svog džepa jer ste u sistemu neorganizovanog zdravstva koje konsolidirate sa stotinama miliona maraka umjesto da reorganizujete u jedan umjesto jedanaest zdravstvenih sistema“.

ADMINISTRACIJA „POJEDE“ BUDŽET

„Umjesto da imate jedan doprinos za penzijsko osiguranje mi imamo tri, računajući zdravstvo i zapošljavanje. Valjda građani plaćaju poreze da imaju javno zdravstvo, javno školstvo, javnu bezbijednost, javne komunalne usluge. Umjesto toga građani imaju javnu upravu koju ne bi mogla izdržati Njemačka. Umjesto jednog činovnika mi imamo četiri činovnika koji “pojedu” cijeli budžet.

Ako u jednoj prosječnoj javnoj upravi imate 30 umjesto 120 činovnika onda je to razlika od 90. Po standardu jedan činovnik na 1.000 stanovnika to je 30, ili za lokalnu zajednicu od 30.000 građana. Prosta računica kaže da je to najmanje 2 miliona KM na godišnjem nivou umjesto plata onih koji ništa ili veoma malo doprinose. To se u političkoj ekonomiji naziva društvena produktivnost.

Razliku u produktivnosti između privatnog i javnog sektora nije moguće namiriti drugačije osim povećanim porezima i raznim nametima. U tome je uzrok disproporcije u platama između privatnog i javnog sektora. Kod nas prosjek plata određuje javni sektor (administracija, javne ustanove, javna preduzeća). Zato je “jagma” da se radi u javnom sektoru.

Privatni sektor raspolaže sa oko jedne četvrtine novčane mase. On je velikim dijelom izložen konkurenciji uz visok teret doprinosa, poreza i raznih fiskaliteta. Rješenje je da se taj odnos promijeni, pod uslovom da sve propadne ili da se promijeni sistem vrijednosti i odgovornosti od strane nosilaca vlasti.  

Na kraju se postavlja pitanje da li postoji odgovor ili rješenje. Očito da je teško očekivati promjene. Pitanje najniže plate i penzije je kod nas socijalno-političko pitanje, umjesto da je finansijsko-ekonomsko pitanje”.

LOPOVSKO –JARANSKA EKONOMIJA

“U socijalizmu se isto rješavalo kroz visok društveni standard: školstvo, zdravstvo, penzije, socijalna sigurnost, kroz besplatne stanove, jeftine zimnice i besplatna ljetovanja“.

Danas smo u sistemu koji nije kapitalizam, kaže Kešetović.

„Radi se o primitivnom obliku lopovsko-jaranske ekonomije sa političkim klijentalizmom i nepotizmom. Zato i sistem raspodjele odgovara malom broju povlaštenih. Jedni su sa ogromnim bogatstvom i privilegijama. Drugi su na granici i ispod siromaštva. Socijalni mir održavaju doznake iz inostranstva i siva ekonomija. Građani umjesto da glasaju rukama, glasaju nogama. Umjesto da kazne nosioce vlasti na izborima oni masovno bježe iz zemlje. Očito vlastima ovo stanje odgovara. Potvrda toga je da ništa ne poduzimaju. Izmišljaju sukobe i prave performanse koje više nikoga ne interesuju“, kaže profesor Izudin Kešetović.

Tekst je nastao uz podršku Evropske fondacije za demokratiju (EED). Njegov sadržaj ne odražava nužno službeno mišljenje EED-a. Odgovornost za informacije i stavove izražene u tekstu u potpunosti je na autoru.

Megafon.ba

Dijeli.

Komentariši

Napomena:

Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. Megafon se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija Megafona je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.