PRODUCENT DAMIR PIRIĆ: Ako ste dobar čovjek bit ćete i dobar novinar, producent, doktor i bilo šta čime se bavite

Razgovarala: Nermina Šunj – Kušljugić

Film producenta Damira Pirića „Najgori na svijetu“, dokumentarni zapis o novinarima i novinarskoj profesiji ove je godine u programu sedmog Tuzla Film Festivala (TFF) , koji će trajati od 12. do 19. oktobra.

Film prati traganje dvije tuzlanske studentice žurnalistike Azre Delmanović i Azre Husarić za odgovorima zašto se novinarska profesija četiri godine zaredom proglašava za najgoru profesiju na svijetu i zašto građani generalno imaju loše mišljenje o novinarima i novinarskom pozivu.

Otpor stereotipima

Studentice su se našle na životnoj prekretnici, vole novinarstvo, imaju ambiciju baviti se tim poslom ali ne žele se pomiriti s takvim imidžom novinarstva. Odlučuju samostalno krenuti u potragu za odgovorima na pitanja koja prate ovu tematiku.

U filmu govore iskusni novinari i nije fer da otkrivamo šta su kazali. Pogledajte film.

Sa rediteljem Pirićem razgovarali smo o križu današnjice, da profesije koje imaju časnu misiju i kretivni diskurs prati sukob s pojavama koje uglavnom diktira profit.

Do ljudi je, nije do profesije.

Megafon: Gospodine Piriću, kad studentice žurnalistike tragaju za odgovorima o budućoj profesiji jer ne žele prihvatiti ponuđene stereotipe, lijep je to i ohrabrujući diskurs za raspravu o novinarstvu. Ali s druge strane, naslućuje se postojanje i one druge, nelijepe krajnosti koja ih je zapravo i nagnala na to istraživanje. Zašto baš priča o novinarima i novinarstvu?

Pirić: Ta druga i nelijepa krajnost i jeste povod, motiv, ideja od koje smo i počeli. Film je nastao, a mogu reći i izrastao iz aktivnosti u sklopu radionica „Umjetnost kao aktivizam“, organizovane pod pokroviteljstvom organizacije REVOLT iz Tuzle. Razgovarali smo, radili smo, vježbali smo kako napraviti dokumentarni film. Učesnici su dali odlične ideje i prijedloge za potencijalni kratki dokumentarni film. Kolegice Azra Husarić i Azra Delmanović, tada studentice, a sada već diplomantice žurnalistike došle su na tu ideju koju smo prihvatili, razvijali i koja je kasnije postala dugometražni dokumentarni film „Najgori na svijetu“.

Kažu da u životu ništa nije slučajno pa tako i ta ideja o filmu koji istražuje reputaciju novinarske profesije nije slučajno došla na stol sa prijedlozima. Ideja je tražila ekipu baš kao što je i ekipa tražila ideju. Sticajem okolnosti, ja sam već ranije bio u sličnim situacijama u kojima sam morao da branim i objašnjavam neke poteze i odluke ljudi iz moje profesije, a radi se o profesiji producenta. S obzirom na to da sam završio Akademiju dramskih umjetnosti, odsjek Produkcija Univerziteta u Tuzli i aktivno se bavim multimedijskom produkcijom, osjećao sam se pozvanim i prozvanim da nešto kažem na tu temu. Stekao se dojam da cijeli svijet krivi producente za „sistematsko uništavanje umjetnosti i umjetničkih vrijednosti“, za poplavu jeftinih filmova i serija namijenjenih za kratkotrajnu zabavu i brzu zaradu.

To je samo jedna strana te producentske priče, ako gledamo površno i brzopleto donosimo zaključke. Pokušao sam da objasnim da ima producenata i producenata baš kao što ima i novinara i novinara, pekara i pekara.

Zanimljivi festivalima ali ne i TV kućama

Često nisam uspijevao da odbranim svoju profesiju, prejaki su stereotipi i predrasude. Na osnovu ličnog iskustva, znao sam da ni Azrama nije bilo lako slušati kada kolege, prijatelji, rodbina, ljudi na ulici kažu „ma svi su novinari lopovi, sve su to prodane duše, političke marionete i slično.“ A ti to studiraš i učiš i želiš tome da se posvetiš… I naravno da se nameće to pitanje – Pa zašto? Hoće li i o meni sutra tako govoriti? Različiti su motivi zbog kojih se neko bavi određenom profesijom i ne možemo reći da je samo jedan motiv pravi i legitiman, niti da su svi pravi i legitimni. To je ta granica koju smo pokušali istražiti u filmu i dati odgovor na pitanje: „Šta ja, kao pojedinac mogu učiniti da se popravi takvo stanje i samim time promjeni imidž profesije?“

Megafon: Nakon prošlogodišnje premijere u Tuzli izjavili ste da je poruka filma zapravo rečenica koju je izgovorila jedna od sagovornica: „Ako ste dobar čovjek, bit ćete dobar novinar“. Vjerujem da ste pratili rast filma u javnosti i u vrijeme „univerzalnih laži“, lažnih vijesti i, da budemo iskreni, i lažnih novinara, takav bi lajtmotiv trebalo da potakne reakciju novinarske zajednice i šire publike. Da li se to dogodilo, šta se uopće dogodilo?

Pirić: Naš film „Najgori na svijetu“ ima sudbinu većine filmova produciranih u BiH. Takve priče su interesantnije festivalima nego lokalnim i regionalnim TV kućama. Dobili smo poziv iz regionalne kablovske televizije „Klasik TV“ za emitovanje filma, ali niti jedan poziv iz bosanskohercegovačkih TV kuća. Pisao sam na više adresa, ali nisam dobio odgovor čak niti tipa „dobili smo e-mail, javit ćemo vam se“. Jednostavno ignorisanje. Ne iznenađuje me to više, to nije program koji se gleda i koji privlači ljude ispred TV ekrana.

S druge strane ono što me raduje je činjenica da smo dobili pozive sa nekoliko vrlo značajnih festivala iz Sarajeva, Zenice, Tuzle, ali i Beograda i drugih gradova, tako da film ima svoju publiku i polako ostvaruje svoju misiju.

Teško je ljude potaknuti na reakciju

Koliko znam, divni ljudi iz udruženja REVOLT planiraju film prikazati studentima brojnih univerziteta što je posebno važno jer se u filmu pojavljuju i dijele s nama neke tajne svoga zanata bardovi novinarstva. Mislim da studenti mogu mnogo da nauče iz ovog filma, a poseban je akcenat na tu veliku i važnu „rečenicu“ i po meni lajtmotiv filma – ako ste dobar čovjek, biti ćete i dobar novinar, ali i producent i doktor i bilo šta čime se neko želi baviti.

Teško je ljude potaknuti na akciju i izazvati neku reakciju zajednice jer ako to ne može sveprisutno siromaštvo, nezaposlenost, korupcija i nepotizam, kako to možemo očekivati od lajtmotiva jednog dokumentarnog filma.

Ja sam u principu presretan jer je ovaj film u stvari reakcija dvije mlade studentice i jedne male filmske ekipe na ovo stanje oko nas i naš odgovor da ćemo da budemo dobri ljudi koji će dobro raditi svoj posao.

Megafon: Jesu li novinari bili spremni stati pred kameru i iskreno govoriti o „najgoroj profesiji na svijetu“?

Pirić: Moram malo „nadrealistično“ odgovoriti na ovo pitanje: oni koji su stali pred kameru jesu bili spremni, a oni koji nisu stali pred kameru nisu bili spremni iskreno govoriti. Meni je jako drago da su naši sugovornici u filmu bili iskreni, otvoreni i da su shvatili važnost te svoje uloge. Imamo u filmu zaista veliki broj ljudi koji su svojim kredibilitetom i iskustvom dovoljno jaki da su uspjeli da ponište efekat onih koji se nisu odazvali pozivu da učestvuju u filmu, a da u isto vrijeme priča i poenta filma ne gubi na značaju. Iako su naši sugovornici većim dijelom iz Tuzlanskog kantona, njihove priče i iskustva su skoro identična sa iskustvima novinara iz drugih gradova u i izvan BiH.

U filmu Damira Pirića „Najgori na svijetu“ učestvuju:

Azra Delmanović, Azra Husarić, Salih Brkić, Zlatko Dukić,  Đuro Škondrić, Vitomir Pavlović, Sinan Alić, Jasna Kapetanović, Mehmed Meša Pargan, Mirela Čanović, Maja Nikolić, Bedrana Kaletović, Azra Kalesić, Vedada Baraković, Samira Čirić, Omer Hasanović, Samir Karić, Vehid Jahić, Mladen Bićanić, Srđan Vukadinović.

Film je premijerno prikazan u junu prošle godine u okviru festivala savremene umjetnosti arTz, a filmska publika je imala priliku gledati ovaj dokumentarac u augustu ove godine u programu Sarajevo Film Festivala (SFF).

Megafon.ba