Subota, Decembar 4

Priča o ženama Podrinja koje stvaraju čudesne čajeve za dušu

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Čajevi zanimljivog dizajna i imena, „trave za opuštanje“ ili „trave za lakše disanje“, pod markicom „Zelena mreža“, na policama su marketa u Bosni i Hercegovini već tri godine ali malo se zna o upečatljivoj priči iz koje je izrastao ovaj proizvod. Sitnim slovima na etiketama piše da ih prave žene kroz program psihosocijalne rehabilitacije u Tuzli, a nakon teških ratnih trauma koje su preživjele.

U radno-okupacionim vrtovima i na vlastitim njivama širom Podrinja, nakon što su te žene najprije smogle snage da uopće i ikada ponovo nogom kroče na mjesta teških sjećanja, očistile su zemlju od korova i uzgajaju ljekovito bilje.

Kroz socijalnu zadrugu „Zelena mreža“, koju je registriralo tuzlansko Udruženje „Snaga žene“, korisnice rehabilitacionih terapija ispisuju jednu od ljepših poduzetničkih priča u Bosni i Hercegovini.

Piše: Nermina Šunj – Kušljugić

Jedan dan sa ženama iz Bratunca, Srebrenice, Bijeljine… proveden u rehabilitacionom centru za radno – okupacionu terapiju „Vrt Diana“ u tuzlanskom neselju Slavinovići, samo je jedna priča koju ove žene svaki dan, godinama, ispisuju borbom da „nastave dalje“ .

Na zemlji koju im je ustupio Grad Tuzla, kroz hortiterapiju Udruženja „Snaga žene“, okupljaju se, razgovaraju, rade i već su vidljivi rezultati predanog rada.

DA MI NIJE OVE ZEMLJE…

Sad su to već sredovječne pa i žene u trećem dobu koje se nikada nisu mogle vratiti kući a radom pokušavaju odmoriti misli.

Š.S. iz Zvornika, 57-godišnja majka petero djece, od 1992. godine živi u Tuzli.

Preživjela je ratni logor u Liplju koji je bio stacioniran u njenoj vlastitoj kući.

Sagovornice Megafona Š.S. i T.H. sa kolegicama pripremaju Vrt Diana za proljeće (Foto: N.Š.K./Megafon)

U rehabilitacionom vrtu Diana, gdje smo razgovarale dok je energično kopala mokru zemlju, došla je da sa kolegicama okopa đulberšećer ruže.   

„Nekad ujutro ustanem pa mi se ništa ne mili. Da nije ove zemlje insan bi lud hodao, da nije ovog udruženja, naroda…“, kaže Š. za Megafon.

T.H. iz Bijeljine ima 76 godina i zdravstvene probleme ali jednako posvećeno radi kao sve druge žene.

Kada su završile okopavanje ruža i kada je krenula kući, nekoliko se puta zahvaljivala ženama iz Udruženja što je ne izostavljaju kad treba da se radi.

Kaže da voli doći u Vrt jer joj rad zaokuplja misli i udaljava ih od lične tragedije koju je prošla.

„Dođem ovdje, ne mislim na ono najgore. Ne mislim na rat a najgore mi je kad kažu da će biti rata, samo toga me je strah“, kaže T.

ONE SU BUKVAR ZA EKOLOŠKU PROIZVODNJU

Prim. dr. Branka Antić Štauber, predsjednica je Udruženja „Snaga žene“ iz Tuzle, koje je osmislilo cijeli program.

Za Megafon kaže da su fokus rehabilitacionog rada još u vremenu prvih povrataka u Srebrenicu i prvih odlazaka žena na korovom zarasla imanja, stavili upravo na radno-okupacioni tretman.

Branka Antić Štauber, predsjednica UG “Snaga žene” Tuzla (Foto: N.Š.K./Megafon)

„Početak povratka u Srebrenicu praćen je retraumatizacijom i velikim brojem psiholoških problema kod žena kad su došle na mjesto gdje se trauma dogodila. Jedan period su bile „zakočene“, „zaleđene“ u svojoj traumi i stalno okružene traumatskim pričama koje su dovele do različitih psihosomatskih oboljenja, zdravstvenih problema kao što su dijabetes, visok krvni pritisak, karcinomi, infarkti.

U jednom trenutku je bilo nužno imati neki izlaz za te žene i pokušati kroz njihove resurse obezbijediti nešto što će ih odmaknuti od stalnog razmišljanja, gdje smo bile, gdje smo sad, šta je bilo“, kaže doktorica Antić Štauber.

Žene iz Srebrenice su, kaže, vlasnice velikih površina zemlje i to su njihovi resursi. U Udruženju su to prepoznali kao resurs za programe koji su uslijedili, hortikulura, uzgoj ljekovitog bilja, voća i povrća.

„Tako se oformila jedna veća grupa žena, da ne kažem da su sve uključene u program, koje odlično rade sa zemljom. Dobro poznaju stare metode održavanja zemlje, miješanja biljaka, ko koga voli, ko koga ne voli. One to fantastično znaju.

One su jedan bukvar znanja ekološke proizvodnje i bilo je to šteta zaobići“.

Tako je krenulo, pojašnjava doktorica Branka.

„Primjetili smo da je kroz izvjesno vrijeme došlo do značajnog poboljšanja psihičkog stanja ali i fizičkog zdravlja, socijalizacije.

Odnosi među tim ženama su postali mnogo bolji, njihova druženja su bila „pomaknuta“ od traumatske priče i počelo se govoriti o aktuelnim temama, o sadašnjim stvarima i budućnosti“.

Proizvodi “Zelene mreže” (Foto: “Zelena mreža”)

Rezultat rada žena bile su velike količine suhog bilja koje su uzgajale i bilo je, kaže doktorica Antić Štauber, šteta da ti proizvodi ne nađu svoje mjesto na tržištu.

Bilje je proizvedeno ručno, ekološki i bez korištenja pesticida.

MOJA SNAGA

Socijalna zadruga „Zelena mreža“, Udruženja „Snaga žene“ ima kapacitet da otkupi sve što žene proizvedu, naročito ljekovito bilje, kaže za Megafon Dražen Antić iz ekonomske službe Udruženja ali kad boravi u Vrtu u Slavinovićima obuje gumene čizme i prihvati se i motike.

Dražen Antić, ekonomista u Udruženju “Snaga žene” (Foto: N.Š.K./Megafon)

„Na tržište smo plasirali deset različitih čajeva koji se veoma dobro prodaju u 23 objekta tržnog centra Bingo, širom Bosne i Hercegovine. Zelena mreža posluje po principu socijalnog poduzetništva i sav profit, a nema ga još uvijek puno jer je firma tek osnovana prije dvije, tri godine i tek se širimo tržišno, ali planirano je da se sav profit vrati u udruženje i da kroz projekte novac opet završi kod naših korisnica“, kaže Antić.

I u pakeraju rade dvije djevojke čije su majke bile žrtve ratnih logora.  

Čajevi koje pripremaju su mješavine biljaka koje imaju ljekovito svojstvo za određene zdravstvene probleme. „Trave za lakše disanje“, „Trave za opuštanje“, samo su neki od naziva proizvoda.

Osmislili su, kaže Antić i novu liniju čajeva koji se zovu „Moja linija, „Moja otpornost“, „Moj imunitet“ ali pripremaju i  poseban proizvod koji ima veoma znakovito ime: „Moja snaga“. Riječ je o ljekovitom bilju koje daje energiju organizmu ali imenom itekako asocira na vrijedne ruke koje ih prave i snagu svake od tih čudesnih žena iz Podrinja.

Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj Sjedinjenih Američkih Država USAID kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a.

Megafon.ba

Dijeli.

Komentariši

Napomena:

Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. Megafon se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija Megafona je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.